Majka dvoje djece u velikom je strahu jer za tjedan dana na slobodu s izdržavanja zatvorske kazne izlazi njezin bivši partner.
Da su žene koje su žrtve nasilnih bivših partnera bespomoćne i da ih sustav ne može zaštititi – dokazuje nam ispovijest žene koja je progovorila za Dnevnik Nove TV.
Bivši partner u zatvoru je završio nakon višesatne talačke krize kad ju je s djecom zarobio u stanu, a sada izlazi na slobodu. Sustav je vezanih ruku.
“Mislim da mi ne može nitko pomoći, pomogla bi mi, ne znam, fizička zaštita od 0 do 24, što je isto nerealno za očekivati”, kaže žrtva obiteljskog nasilja.
Ovo nam govori majka dvoje djece, u velikom strahu, jer za tjedan dana na slobodu s izdržavanja zatvorske kazne izlazi njezin bivši partner.
“Jer evo do zadnjeg dana zatvora me i dalje lažno prijavljuje, šalje pisma prijeteća i slično, što sve upućuje da se ništa nije promijenilo u zadnjih dvije i pol godine.”
Jedno pismo je osobito zabrinjavajuće.
“Jedno od pisama koje su zaustavili kod slanja gdje se obraća nekom prijatelju koji trenutno služi kaznu u Lepoglavi da, nakon što izađe, da mu čuva krevet u Lepoglavi jer očito se ima namjeru vratiti u zatvor.”
U kojem je završio nakon talačke krize i opsadnog stanja prije dvije i pol godine kad ju je s djecom zatočio u stanu. I nije mu to bilo prvi put, prijetio joj je pištoljem, pratio. Strepi što će učiniti – na slobodi.
“Jednostavno njegovo ponašanje je toliko nepredvidivo da uopće ne mogu zamisliti više što je u stanju napravit meni, djeci ili nekom mom bližnjem.”
Osjeća se, kaže, jednako nesigurno kao i prije četiri godine kad je spas potražila u sigurnoj kući. Sad ju je policija obavijestila o njegovu izlasku na slobodu. Zavod za socijalni rad pak zatražio je od suda da mu izreknu mjeru zabrane približavanja.
“Iako to nije redovno postupanje određene su mu mjere zabrane prilaska za mene i djecu, ali znamo da te mjere zapravo realno ničem ne služe.”
Jer, kaže, i prije je imao zabrane pristupa pa ih je više puta prekršio. Stručnjakinja za obiteljsko nasilje pak pohvaljuje potez socijalnih radnika i suda.
“Izrečena mjera zabrane pristupa i prije nego je osoba izašla iz zatvora jer je vrlo, vrlo naglašen kao negativno usmjeren na tu žrtvu, dakle prepoznata je velika opasnost što je isto jedan novi presedan u postupanju u Hrvatskoj i jako pozitivan presedan”, kaže Željka Barić, ravnateljica doma Duga Zagreb.
Kao zaštitu žrtvi sustav nudi da ode ponovno u sigurnu kuću. Ne želi to.
“Ne vidim razlog da ja živim u zatvoru dok on slobodno šeće, prijeti i radi konstantno kaznena djela”, kaže žrtva nasilja.
“Koliko evo čujem tu se radi o jednom visoko rizičnom stanju u kojem se ta žrtva nalazi u njenom subjektivnom, ali izgleda i dobro objektivnom strahu od svega što se može dogoditi i svakako bi bilo dobro da prihvati onda to sklonište jer je ono jedno mjesto odmaka na sigurno s kojeg se može raditi plan što s mojim životom i kako dalje”, rekla je Željka Barić.
“Imam život, djeca imaju svoje živote, škole, treninge, posao, sve, ne mislim to djeci sad više oduzimat”, naglasila je žrtva.
Uvjerena je da bi ju potražio i da odseli u drugu državu.
“Prihvatila sam da je to tako i da, šta god bude borit ću se do zadnjeg jer na kraju krajeva mislim da je najteži protivnik zapravo majka koja želi zaštititi svoju djecu.”
Zasad je od nasilnika na slobodi štiti samo odluka suda da se ne smije približiti njoj i djeci na 500 metara idućih pola godine. U takvu zaštitu – nema pouzdanja., piše dnevnik.hr
