Tijekom većeg dijela ljudske povijesti, kozmički događaji nisu shvaćeni kao jednostavan rezultat fizike – umjesto toga, oni su doživljavani kao poruke od Boga ili proročanstva.
Događaj koji fascinira
Ovo posebno vrijedi za potpunu pomrčinu Sunca, gdje Mjesec potpuno zaklanja Sunce, donoseći noć na nekoliko minuta tijekom dana, navodi Popular Science.
Događaj koji je neobičan poput potpune pomrčine Sunca bio je nešto što su naši preci smatrali vrijednim bilježenja.
Najranija zabilježena pomrčina Sunca dogodila se 1223. godine prije Krista. Zabilježili su je Mezopotamci i to u glinenu pločicu. Tisućljećima nakon tog prvog zapisa, kulture diljem svijeta dokumentirale su i tumačile pomrčine Sunca na razne načine. Ti povijesni zapisi pomažu znanstvenicima da danas bolje razumiju sunce.
Danas pomrčinu Sunca razumijemo kao slučajno (ali predvidljivo) poravnanje Zemlje, Mjeseca i Sunca, tako da iz naše perspektive Mjesec zaklanja Sunce.
Iako je vrlo vjerojatno da drugi planeti doživljavaju djelomične pomrčine, naš je mjesec jedinstveno smješten tako da njegova prividna veličina točno odgovara onoj Sunca, potpuno blokirajući njegovu svjetlost.
Neki od najstarijih zapisa o pomrčinama nalaze se u knjigama kao što je “Povijest Peloponeskog rata”, starogrčkog učenjaka Tukidida.
“Prvih dana sljedećeg ljeta dogodila se pomrčina sunca u vrijeme mladog mjeseca”, piše.
“Pojedeno sunce”
Postoje razni zapisi primjerice u Irskoj ili jugozapadu Amerike koji također upućuju na drevna opažanja pomrčina. Jedan drevni kineski zapis tako opisuje nebesku pojavu “sunca koje je pojedeno”.
Drevni hinduistički tekst pod nazivom Rig Veda govori o tome kako je sunce nestalo oko 4000. godine prije Krista, sve dok ga nije oslobodio vjerska figura Rishi Atri.
Pomrčine su kroz povijest raznim kulturama predstavljale sudbinski događaj ili nesreću. Kraljevi i carevi iz nacija poput drevne Mezopotamije često su vidjeli pomrčinu kao siguran znak svoje propasti. Slučaj kralja Henryja I. učvrstio je europsko praznovjerje o pomrčinama kao lošem znaku budući da je umro nedugo nakon pomrčine.
Otprilike oko 1600. godine nastala je solarna znanost kakvu danas poznajemo. Slavni astronom Johannes Kepler sugerirao je da je korona – prsten od niti i tanke svjetlosti koji postaje vidljiv oko Sunca tijekom pomrčine – zapravo dio Sunca, što sada znamo da je istina. U 1800-tima ljudi su snimili prve fotografije pomrčine Sunca, a danas ljudi diljem svijeta snimaju selfije dok pomrčina prolazi kroz njihov dio svijeta.
Povijest pomrčina ne samo da nas povezuje s prošlošću, nego također ukazuje na suptilna kretanja u našem Sunčevom sustavu. Na primjer, zapisi o pomrčinama sugeriraju da se Zemlja rotira približno istom brzinom kao prije 3000 godina i omogućuju nam praćenje promjena u kretanju planeta.
Pomrčine su također odgovorne za neka velika znanstvena otkrića, poput otkrića kemijskog elementa helija i testiranja poznate Einsteinove opće teorije relativnosti., prenosi N1