POVODOM 50. obljetnice smrti književnika Mate Lovraka ekipa umjetnika iz Grupe Zid u Zagrebu je oslikala mural s motivima iz popularnog dječjeg romana Vlak u snijegu. U idejama za mural pomogli su i učenici iz OŠ Retkovec, u čijoj blizini se nalazi. Na muralu je lik konduktera koji je bio u vlaku te je u filmu bio poznat po uzrečici “saperlot”.
Znate li uopće što znači taj pojam?
Kondukter u filmu taj izraz koristi kad god ga nešto uznemiri, začudi ili kad samo želi smiriti djecu u vlaku. Pojam kasnije prigrli i glavni lik, dječak Ljuban, a kolika je popularnost te uzrečice postala nakon filma, govori i činjenica da su glumca Edu Peročevića mnogi na ulici zvali upravo – Saperlot.
“Ja nisam nikakav Saperlot. Moje ime je Eduard Peročević”, bunio se on tad.
Pritajena psovka
U 450. broju Vijenca Nataša Opačić pokušala je pojasniti porijeklo tog izraza. Povlači čak i religijske konotacije iz deset Božjih zapovijedi, od kojih jedna glasi: “Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud.” Naime, Opačić je pisala da je riječ o pritajenoj psovci koja korijene ne vuče iz hrvatskog jezika, već iz njemačkog, austrijskog, slovenskog, češkog, pa čak i francuskog.
“Bavarski sapperlot i sackerlot posuđeni su iz fr. sacrelotte (sacre lot, sveti, Božji usud). Ishodište mu je bez dvojbe u sakramentu, lat. sacramentum, prisega, misterij, otajstvo; sacer, svet, Bogu posvećen, jer i u ljutnji često posežemo za svetim i svetima – Bože sveti (kao izraz nestrpljenja), sveca mu Božjega, tako ti svih svetaca Božjih, skida mu sve svece s neba. No fr. sacré, kao uzvik, znači i proklet bio, sto mu muka, dovraga, dođavola, prokletstvo, dobijesa. U današnjim njemačkim rječnicima izraz sapperlot ima uza se oznaku regionalno i zastarjelo, a znači također prokletstvo, dovraga, dođavola”, piše.
“Čak i neki drugi izrazi za isto značenje (sapperment, saprment, sapristi) upućuju na saperlota. Ni u njima ne vidimo na prvi pogled kako su nastali, ali npr. sapristi ili sacrebleu zakrivaju ime Božje da ne bude u prvom planu. Sapristi je eufemistički izraz umjesto sakristi (sakra, sakrament + Kristus), a u izrazu sacrebleu (Sacre de Dieu) drugi dio, bleu, i opet eufemistički služi tomu da se izbjegne blasfemija (spominjanje Boga, Dieu)”, dodaje.
Međutim, navela je i još jedno potencijalno značenje tog izraza.
“Da saprlot može biti i nešto slatko, saznala sam iz jednom prilikom već spominjane (a i dalje dražesne) knjige Drvinjski štikleci Borisa Szütsa (Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2008). Autor piše da je i njegov dedek Ivan znal podviknuti Saprlot! da nekaj fest pohvali ili zašpota (jer se v nedelu ne šika reči ni vrag te skelil ni ti bokca), no sve bi ih nakon nedjeljnog objeda razgalila baka Agneza sa 2-3 tanjura saprlota. Mi smo, sudim po receptu, te kolačiće zvali pekmezli”, objašnjava.
“No saprlot, ovak il’ onak, ostaje saprlot. Sakom posluži za kaj mu treba”, zaključila je na kraju teksta., piše index.hr