Na sjevernom Jadranu brojne je kupače odbila sluz koja cvjeta morem, što su potvrdili i znanstvenici.
Sluzave cvatnje u sjevernom Jadranu odgovor su na uvjete u okolišu, poput visoke temperature i nesrazmjernog odnosa hranjivih soli.
“Zbog smanjene količine fosfata u deterdžentima, njegov se unos rijekama znatno smanjio u odnosu na dušik, što se smatra jednim od glavnih pokretača sluzavih cvatnji u sjevernom Jadranu. Izlučivanje sluzi također je jedan od mehanizama obrane od UV zračenja, a koristi se za regulaciju plovnosti i formiranje stanica u kolonijama. Mirno vrijeme i naglašena stratifikacija utječe na produženo trajanje ovih cvatnji”, objašnjava Živana Ninčević Gladan, ravnateljica Instituta za oceanografiju i more (IOR) za tportal.
Još od 18. stoljeća
Prvi zapisi vezani za ovu pojavu datiraju još iz 1729. i 1872. godine. Od kraja 19. stoljeća gotovo su redovita pojava u Jadranu, uglavnom na njegovu sjevernom dijelu, a posljednjih godina uočavaju se i južnije.
“Sluz na površini mora, u koju su se uklopile čestice peluda, prljavština i dijelovi okolnih kopnenih biljaka koje su se našle u vodi, ne izgledaju lijepo i vjerojatno će odbiti kupače. Same cvatnje nisu štetne, ali sluz zarobi sve čestice i nečistoće koje se nalaze u stupcu vode, pa to može izazvati iritacije na koži”, objašnjava Ninčević Gladan.
Morski biolog Neven Iveša također ističe da sluz nije opasna za ljude, ali predstavlja vizualni problem. Ribarima, napominje, nanosi štetu jer se lijepi za mreže i značajno smanjuje lovnost.
“S biološke strane, sluz je puna bakterija koje prilikom razgradnje troše kisik i može doći do pojave smanjenja kisika u moru, posebice pri njegovu dnu, pa životinje, poput nekih školjkaša i spužvi, mogu i uginuti”, kaže Iveša.
Zašto dolazi do sluzi?
Sluzave cvatnje posljednjih godina intenzivirale su se i u Mramornom moru, a znanstvenici pripisuju to velikim dijelom klimatskim promjenama i porastu temperature mora. Velik broj istraživanja pokazuje da se javljaju zbog povišenih površinskih temperatura mora, visokog intenziteta svjetla i sniženog saliniteta.
“Razlikujemo makroagregate i makroflokove do pet centimetara te velike makroagregate koji se javljaju kao oblaci ili vrpce promjera do četiri metra. Veliki makroagregati šire se na širokim područjima morske površine ili u cijelom vodenom stupcu”, objašnjava ravnateljica Instituta za oceanografiju i more, napominjući da do te pojave dolazi zbog otpuštanja organske tvari iz stanica mikroalgi (fitoplanktona).
“Uglavnom su to ugljikohidrati, karboksilne kiseline i polisaharidi, odnosno neškodljivi organski spojevi nastali procesom fotosinteze. Otpuštanje organske tvari u obliku sluzi stalna je pojava, međutim u određenim okolišnim uvjetima ta je pojava intenzivnija i uočava se kao sluzave nakupine na površini mora. Sluz također otpušta mikroalge, tako da se ova pojava može javiti i u pridnenom sloju te uzrokovati probleme ribarima jer začepi mreže”, napominje Ninčević Gladan.
Kvaliteta vode za kupanje analizira se svakih 15 dana u sezoni od lipnja do listopada duž cijele hrvatske obale Jadrana, kao i u otvorenim vodama. Uzorkovanje se provodi najmanje sezonski, a na određenim postajama i mjesečno. U specifičnim programima praćenja, primjerice toksičnih fitoplanktonskih vrsta, uzorkovanje se obavlja na tjednoj razini.
Ocjena se određuje na temelju kriterija definiranih uredbama o kakvoći mora i voda za kupanje te EU-ovoj direktivi o upravljanju kakvoćom vode za kupanje. Informacije o kvaliteti vode za kupanje mogu se pronaći na stranici Instituta za oceanografiju i more.