‘Dvije ružičaste linije. To je ono što smo htjeli. To je ono za što smo se nadali i molili. Bili smo spremni. Kuća, pristojan posao, auto, stabilna veza. Nedostajala je samo beba’
Mlada majka iz Sjeverne Karoline u SAD-u, Caroline Mitchell, ispričala je svoju tužnu životnu priču kad je shvatila da će postati samohrana majka. Njezin svijet srušio se preko noći kad je uhvatila čovjeka za kojeg je mislila da će se udati u krevetu druge žene.
Kad su saznali da čekaju dijete to je bilo sve što su još željeli u tom trenutku. Mislila je da će stvari biti savršene. No, kad je bila u desetom tjednu trudnoće, uhvatila je budućeg muža u preljubu.
– Ovo se ne može dogoditi. Ne moj dečko. Naša savršena obitelj ne može se raspasti. Danima sam jecala. Nisam jela. Nisam spavala. Samo sam plakala i pitala se što sam krivo učinila. Gdje sam pogriješila? – napisala je Caroline.
Otprilike tjedan dana kasnije nazvao ju je dečko i zamolio da dođe kući. Pristala je u nadi da je to samo bila prepreka na njihovom putu te da mogu to prebroditi.
Saznali su da očekuju dječaka
– Naš odnos je ojačao i na kraju smo se vratili na ono što smo bili prije – čak i bolji, zapravo. Planirali smo se preseliti u kuću koja je dovoljno velika za potrebe naše obitelji. Počeli smo kupovati i slagati više planova za našu obitelj i budućnost. Stvari su bile dobre. Nevjera je bila samo izbočina na putu. Mogli bismo ovo. Uspjet ćemo – bila je optimistična Caroline.
Nedugo nakon toga dečko joj je rekao da ima ponudu za novi posao koji je bio udaljen dva sata. Rekao je da je to kako bi ona mogla ostati doma i brinuti o djetetu. Njena blistava slika sreće pokazala se još jedanput lažnom.
– Bio je toliko uporan da ide, a tko sam ja da odbijem priliku da mogu biti sa svojim sinom cijeli dan svaki dan? Pa sam ga odvezla na posao. Rekao mi je da je odsjeo kod rođaka pa sam ga odbacila do njegove kuće. Poljubila sam ga na rastanku. Plakala sam. Nešto nije bilo u redu, ali prihvatila sam to. Vjerojatno sam bila samo paranoična – nastavila je Caroline.
Onda se suočila sa surovom realnošću
– Dobila sam potvrdu od njegove obitelji da nema apsolutno nikakvih rođaka u području gdje sam ga ostavila. Ostavila sam ga kod druge žene. Bila sam u visokoj trudnoći, živjela sam s roditeljima i radila puno radno vrijeme kao dadilja – rekla je.
Svejedno je ponovo prihvatila da dođe kući. Tri mjeseca nakon toga postali su roditelji.
Otac djeteta nikad nije bio doma
– S vremenom su boce napunile sudoper, pelene poslagane u smeće, a računi su se gomilali. Počeli smo se raspadati. Hayev otac je prestao dolaziti i naša komunikacija bila je gotovo nikakva. Nisam željela priznati da to radim sama, unatoč činjenici da sam znala da jesam sama. Nisam htjela o sebi razmišljati kao o samohranoj majci. Nema ništa loše u tome što sam samohrana majka – zapravo, odgojila me je jedna – počela je shvaćati.
Par mjeseci poslije je prekinula s njim za ozbiljno. Bila je nezaposlena. Otac djeteta prestao je zvati, kao da je nestao s lica Zemlje.
Sreća joj se osmjehnula
– Bilo je teško pronaći posao. Malo sam bila dadilja, ali to nije donijelo prihod niti osiguralo pogodnosti koje smo moj sin i ja zahtijevali. Nakon mjesec dana vrlo ozbiljnog traženja posla, našla sam pristojan posao kod lokalnog agenta osiguranja – rekla je.
Uspjela je uzeti i malu kuću za nju i sina. I to blizu posla. No, sreća ju je ponovo napustila kad je iznenada dobila otkaz.
– Skupljam svoje stvari i izlazim iz ureda boreći se sa suzama. Pada kiša. Položila sam glavu u volan, a suze su mi tekle niz obraze u tom trenutku. ‘Zašto? Zašto ja?’ Baš kad stvari počnu izgledati bolje. Upravo sam dobila kuću, upravo sam krenula sa svojim sinom u novi vrtić, upravo sam započela novi život – kaže Caroline.
Još jedan ‘novi’ početak
Otišla je po sina u vrtić, a teta u vrtiću ju je pitala je li sve u redu. Požalila joj se da je izgubila posao, kad ju je obavijestila da oni u vrtiću zapošljavaju.
– Sljedeće što sam znala je da sam dijelila grickalice trogodišnjacima, mijenjala pelene mališanima i čitala knjige predškolcima. Nemojte me krivo shvatiti, iznimno sam zahvalna za posao koji mi je omogućio vrtić mog sina dok sam bila bez posla, ali to nije nešto od čega bih mogla udobno živjeti – rekla je i nedugo nakon dobila posao u osiguravajućoj kući.
– Tijekom prošle godine naučila sam očekivati neočekivano i da stvari gotovo nikad ne idu po planu. Biti samohrana majka je teško, ali se isplati. Ima dana kada sam toliko ljuta što njegov otac nije prisutan. Zašto se ja moram nositi sa svim napadima bijesa? Sve one prljave pelene? Svi troškovi? Ali onda se Hayes nasmiješi. Ili radi nešto po prvi put. Sjedim i shvaćam da nisam ta koja to propušta. Kad plače, plače za mnom. Nitko drugi. Ja sam svijet svog sina, a on je moj – zaključila je Caroline za LoveWhatMatters., prenosi 24sata.