U četvrti koja slovi kao ne baš skroz sigurna ne da se čovjeku ulaziti u rasprave koliko vam je točno izbijeno eura iz džepa

Pobjedu protiv Španjolske počeli smo slaviti u petak u podne. Trajalo je to ludilo sve negdje tamo do subote u 19.48 sati i promašenog penala i poništenog gola Bruni Petkoviću, kada je potonula posljednja naša lađa, a s njom i unaprijed upisana tri boda. Po onoj narodnoj – ljuta trava na ljutu ranu započelo je ispiranje gorčine pivom, a sve kako bi otrježnjenje u nedjelju bilo što intenzivnije. Ponedjeljak je donio novi optimizam – Nema predaje! Ovo je najkraći mogući sažetak prva tri dana Europskog nogometnog prvenstva u nogometu iz perspektive prosječnog navijača hrvatske nogometne reprezentacije., piše jutarnji

Po čemu ćemo pamtiti Berlin, ako iz vikenda izuzmemo ovaj gorki poraz i nevjerojatno navijanje koje mu je prethodilo? Onako “Behind the scenes” gledajući, ima ova njemačka metropola i svojih mana, koje smo sami uočili ili su ih podijelili s nama drugi navijači. Ako ste mislili da ovdje nema “muljanja” s naplaćivanjem računa, grdno se varate. Recimo, ukusna i obilna hrana koju smo jeli u jednom orijentalnom restoranu s dva piva zaokružena nam je na 40 eura, iako su dvije porcije koštale po 12 eura, dva piva 5 eura, plus nešto priloga, međutim nikada nismo doznali koliki je stvarni iznos, a koliko nam je čovjek zaokružio. U četvrti koja slovi kao ne baš skroz sigurna ne da se čovjeku ulaziti u rasprave koliko vam je točno izbijeno eura iz džepa.

Runde “na crnjaka”

Obitelj iz Karlovca slično je prošla u Uefa fan zoni kod Brandenburških vrata, koja je na iznosu od 27 eura, tvrde nam, prevarena za čitavih 15. Bez ulaznica za Olimpijski stadion, utakmicu su pratili tamo.

– Naručili smo četiri piva i jedan Aperol Spritz. Cijena za to je 48 eura, u što je uključena i kaucija od 3 eura po čaši koji nam se vraćaju po povratu. Uz pića koja smo upravo bili kupili smo vraćali 12 čaša, za svaku smo trebali dobiti povrat od po 3 eura, što znači da nam je račun trebao uznositi 36 eura manje, odnosno 12 eura, a konobar nam je naplatio 27. Kada smo prigovorili da je previše, on je krenuo nešto zbrajati mobitelom i pravio se da ne zna engleski. Nakon što smo inzistirali na računu, na komad papira nam je “načrčkao” rukom iznos od 56 eura, koji naravno, nema veze s vezom – govore nam ogorčeni Karlovčani, pokazujući “račun” koji su dobili.

Razočarenje su podijelili si navijačem iz Velike Gorice koji je prevaren za ulaznicu. Platio ju je 300 eura, nažalost unaprijed, stigao u Berlin, a čovjek koji mu ju je trebao transferirati netragom je nestao. Koliko su po fan zonama i kafićima Hrvati potrošili novca teško je i približno zbrojiti, viđali smo situacije kada se na šankovima naručivala “gajba” odjednom, jer je tako bilo jednostavnije izbjeći gužve. Usuđujemo se reći da je dosta toga prošlo “ispod žita”, ili kako bi se kod nas reklo, “na crnjaka”.

S druge strane, ispalo je da smo nepotrebno strahovali bojeći se berlinske skupoće, što se tiče namirnica. Pune dvije vrećice za nas petoricu i tri dana u Berlinu, uključujući i pivo, u Aldiju smo platili 110 eura. Grubom računicom smo došli do zaključka da bi se svota koju bi za isto to morali izdvojiti u Hrvatskoj dobrano naslonila na okruglih 200 eura.

Za pivo, umjesto za režije

A sada još malo o pivu, koje je nacionalno piće broje jedan u Njemačkoj i neizostavni pratitelj ovakvih nogometnih događanja. Berlin ni najzahtjevnije pivopije neće ostaviti ravnodušnima. Ponuda je brutalno dobra, a cijene rubno prihvatljive, recimo to tako.

Široj publici nude se uglavnom poznati njemački industrijski lageri, najjeftinije koje smo popli bilo je za 2,5 eura i weizeni – pšenična piva, no među navijačima dakako je bilo i onih koji su htjeli probati poneku “hmeljnu bombu” iz zanatskih pivovara kojih u Berlinu itekako ima. U našem slučaju još su se u vlaku nemilice trošili domaći craftovi, a onda smo opustošili i frižider vagon restorana na liniji Stuttgart – Berlin. Nakon što je zadnja limenka “Zmajskog” završila u smeću, krenulo je rundanje s prosječnim Bitburger, a onda i Starnberger Hellom i Erdingerom. Sve je dobro kad se ispire prašina s puta no znali smo da Berlin pruža i nešto drugo.

Guštanje u planetarno poznatom Brewdogu pa onda sve redom u craft pivovari Brlo. Vrhunske IPA-e, Pale Aleovi, Stouti i kiseli Souri. Gotovo nevjerojatno da nismo naišli na lošu pivu, barem po uzusima zanatskog pivarstva sve je više nego prihvatljivo, ovdje je cijena dobrano europska, jer nemate što tražiti ispod 7 eura za pola litre, do 10 eura za pojedine specijale. Ali tako je to kad se pivo voli više nego plaćanje režijskih troškova i kredita, a navijački entuzijazam plamti. Uostalom, jednom se živi, zar ne?!

Kako se zna da Nijemci ništa “ne prepuštaju slučaju”, tako nisu propustili ni da njihovo pivo bude glavni sponzor Europskog prvenstva. Za manje zahtjevna pivska nepca Bitburger koji se toči na stadionima možda i nije neki problem, ali kad se za rundu od četiri mlaka piva u plastičnoj čaši, za koja u redu čekaš 15 do 20 minuta, mora dati 40 eura onda je to pomalo uvredljivo. U redu, cijena piva je sedam eura, ali plastična čaša s obilježjima Eura je tri, pa tko hoće može je vratiti, a tko želi plastičnjak imati za uspomenu neka je, pa i to je neki suvenir.

Koliko sve to košta?

Nedjelju smo odradili onako pravo turistički, pao je poneki Berliner na Brandenburškim vratima za zagrijavanje i onda pivski raj u pivnici “Castle” gdje je na točionicima dvadesetak craft piva, uglavnom domaćih berlinskih pivovara. Cijene prihvatljive, prosječno pet eura za pivo. Tamo smo, recimo, popili Guinness za 7 eura, što je dakako puno novca za jedno pivo, ali s druge strane, znate li koliko košta u Karlovcu? Pa, samo 50 centi manje!

Sve berlinske znamenitosti nemoguće je obići u jednom danu, pa ni u jednom klasičnom turističkom dolasku, ali, ako za to spletom okolnosti imate samo jedan dan, onda napravite sljedeće: – prođite kroz Brandenburška vrata, popnite se na kupolu Reichstaga koji vam je ni pet minuta hoda dalje, prošetajte Tiergartenom, parkom koji će vas fascinirati još iz kupole, ako ste hodač, onda vam neće biti problem prošetati na suprotnu stranu sve do zoološkog vrta pokraj kojega je kolodvor, onaj iz knjige “Mi djeca s kolodvora ZOO”, potom se spustite u metro i za nekih dvadesetak minuta ste ispred još jedne fascinantne berlinske povijesne priče – “umuzejenih” ostataka Berlinskog zida u Bernauer Straße, a svakako preporučamo i Checkpoint Charlie u Friedrichstraße, najpoznatiji prijelaz između Istočne i Zapadne Njemačke. Usput, naravno, pijte pivo.