Europsko političko gravitacijsko središte skreće udesno.
Stranke desnog centra i krajnje desnice trebale bi osvojiti prve izbore na nedjeljnim izborima za Europsku uniju u najmnogoljudnijim zemljama: Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i Poljskoj, piše Politico.
Francuska prednjači u desnom skretanju s prvim procjenama da će krajnje desničarsko Nacionalno okupljanje (RN) ostvariti veliku pobjedu nad liberalnim centristima predsjednika Emmanuela Macrona. Rane ankete pokazuju da će RN osvojiti 31,5 posto glasova, više nego dvostruko više od predsjedničke stranke.
U Njemačkoj desni centar napreduje do pobjede, s krajnje desnom Alternativom za Njemačku (AfD) koja je druga i preskočila socijaliste kancelara Olafa Scholza na treće mjesto.
Glasači u 27 zemalja glasali su za odabir 720 članova Europskog parlamenta koji će obnašati dužnost sljedećih pet godina. Njihova prva glavna uloga bila je odobriti ili odbiti glavnog kandidata za najvišu funkciju u Europi: predsjednika Europske komisije.
Na kontinentu koji već osam desetljeća pokušava istjerati duhove fašizma, krajnje desničarske stranke su na putu da budu prve u Francuskoj i Italiji, a druge u Njemačkoj – tri najveće i najvažnije zemlje u bloku od 27 zemalja.
Očekuje se da će krajnja desnica pobijediti i u Mađarskoj, te biti prva izjednačena po pitanju mjesta u Europskom parlamentu u Nizozemskoj.
Očekuje se da će ovaj val stranaka krajnje desnice povući Europu udesno u svemu, od useljavanja preko klimatskih politika do samog postojanja EU-a. U trenutku duboke političke ironije, nekoliko stranaka krajnje desnice koje su tako dobro prošle na izborima tradicionalno su neprijateljski raspoložene prema samom postojanju EU-a.
Najzlokobniji signal upozorenja za budućnost EU je Francuska, s obzirom na razmjere pobjede krajnje desnice nad Macronom. Sve će oči sada biti usmjerene na to može li francuski populistički val održati svoj zamah do predsjedničkih izbora 2027. – gdje bi pobjeda Marine Le Pen prijetila da baci cijelu EU u nemir.
Govoreći prije izbora, Macron je upozorio: “Ako Francuska sutra pošalje značajan kontingent krajnje desnice i druge velike zemlje učine isto, Europa bi se mogla naći u slijepoj ulici.”
Čini se da će službena pobjednica večeri biti predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen čija će Europska pučka stranka desnog centra i dalje činiti najveći pojedinačni blok u Parlamentu.
EPP može biti dominantna snaga, ali teško da može vladati sam jer će biti daleko od apsolutne većine u domu.
Glavni izazov za von der Leyen u nadolazećim danima i tjednima bit će može li postići dogovor s tradicionalnim centrističkim strankama – socijalistima i liberalima – kako bi izgradila većinu od 361 ili više u parlamentu.
To postavlja veliko pitanje o opsegu europskog posrtanja udesno.
Europski desni centar brzo odbacuje ksenofobiju i euroskepticizam krajnje desnice, ali zna da njegovi glasači dijele istu zabrinutost u vezi s troškovima života, migracijom i osjećajem da su tradicionalne temeljne europske djelatnosti — proizvodnja i poljoprivreda — ugušene zelenom regulacijom. Zalažući se za svoj položaj u kulturnom ratu oko identiteta EU-a, EPP je otvorio svoj EU izborni manifest svojom predanošću europskim “judeo-kršćanskim korijenima”.
No, može li von der Leyen raditi s rastućim brojem krajnje desnih zastupnika Europskog parlamenta koji sada dolaze u zastupnički dom? U apsolutnim brojevima, krajnja desnica trebala bi imati gotovo isto toliko mjesta kao EPP, ali je gotovo nezamislivo da bi te krajnje desne stranke mogle raditi zajedno, budući da su oštro podijeljene, najočiglednije po svom gledištu o tome kako se nositi s Rusijom .
Zasigurno, mnogi su – poput AfD-a – previše otrovni da bi se s njima nosila von der Leyen. Ona je, međutim, koketirala s talijanskom premijerkom Giorgiom Meloni i njezinom strankom Braća Italije u skupini Europskih konzervativaca i reformista (ECR), piše Politico.
