Nakon burnih reakcija u Srbiji i Republici Srpskoj zbog nedavno donesene Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici te proglašenja 11. srpnja danom sjećanja na taj zločin, iz same Srebrenice navodno je potekla inicijativa o promjeni naziva mjesta.

Po svemu sudeći, to je ideja čelnika bosanskih Srba Milorada Dodika, iako on tvrdi da je inicijativa, zasad neslužbena, krenula od žitelja Srebrenice, piše N1.

“Smatram da ljudi imaju pravo izjasniti se o tome. Dosta bilo etiketa koje se vezuju za taj toponim. Neki naši ljudi, tamo iz Srebrenice, kažu da im je dosta laži oko svega toga i sad su pokrenuli inicijativu da promijene naziv – da se Srebrenica ne zove Srebrenica, nego da se da neko drugo ime općini pa ćemo vidjeti kako ćemo to razviti”, izjavio je Dodik.

Načelnik općine: Oblaćeno ime Srebrenice

I načelnik općine Srebrenica Mladen Grujičić, inače član Dodikove stranke Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), tvrdi da je Rezolucijom UN-a “oblaćeno ime Srebrenice”.

“Možda će nama svima biti žao ako dođe do realizacije jedne takve ideje, ali sigurno je da je Srebrenica oskrnavljena ovom Rezolucijom i da je njeno ime oblaćeno i stavljeno na spisak nepoželjnih mjesta za življenje i za investiranje, što mi ne želimo dozvoliti”, izjavio je Grujičić za Radioteleviziju Republike Srpske (RTRS).

Posljednji popis stanovništva u BiH proveden je još 2013. godine. Prema tim službeno važećim, ali danas nepouzdanim podacima, u Srebrenici živi nešto više od sedam tisuća Bošnjaka i oko šest tisuća Srba, a na vlasti je SNSD s partnerima.

Prema Zakonu o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, inicijativu za promjenom naziva nekog mjesta može podnijeti skupština jedinice lokalne samouprave ili najmanje 30 posto punoljetnih građana s prebivalištem na području te jedinice lokalne samouprave. Inicijativa mora biti obrazložena i sadržavati razloge koji opravdavaju promjenu naziva – stoji također u tom zakonu.

Hutinec: Time neće skinuti stigmu zločina

No je li “etiketa” koja se vezuje uz Srebrenicu nakon donošenja Rezolucije UN-a, a koju spominje Dodik, kao i tvrdnja načelnika općine da je “ime Srebrenice stavljeno na spisak nepoželjnih mjesta za življenje i investiranje” dovoljan razlog ovoj inicijativi? Ili je pravi razlog još jedan pokušaj negiranja genocida koji se dogodio u Srebrenici i revidiranje prošlosti?

Povjesničar Goran Hutinec, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kaže da nije problem u toponimu, nego u ljudima poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića koji su izdali i proveli zapovijed da se muslimanima u Srebrenici život učini nemogućim.

“Nije problem mjesto, nego ljudi, zločinci koji su počinili zločin na tom mjestu. U krajnjoj liniji, ako ćemo biti krajnje točni, nisu masovne likvidacije bile u samoj Srebrenici, nego u Potočarima, Orahovcu, Kravici i na drugim mjestima. Hoće li mijenjati i nazive tih lokaliteta? Nije mi jasno kako namjeravaju skinuti stigmu samom promjenom naziva Srebrenice. To mi se čini jednom od luđih ideja u moru suludih ideja Milorada Dodika”, rekao je za N1 Hutinec.

“Foču preimenovali u Srbinje pa je naziv vraćen”

Hutinec podsjeća da ovo nije prvi pokušaj preimenovanja mjesta na teritoriju Republike Srpske.

“Foču su bili preimenovali u Srbinje pa je visoki predstavnik poništio tu odluku i vratio natrag naziv Foča. Bilo je još tih slučajeva”, kaže.

Primjer Foče dogodio se 1994. kada je tadašnja Skupština Republike Srpske preimenovala taj grad u Srbinje, da bi deset godina kasnije odlukom Ustavnog suda BiH, a pod pritiskom Ureda visokog predstavnika (OHR) i međunarodne javnosti, vraćen stari naziv. Srpske vlasti u BiH promijenile su nazive još nekih mjesta gdje su tijekom rata uspostavile vlast – Bosanski Novi u Novi grad, Donji Vakuf u Srbobran, Skender Vakuf u Kneževo… Nekima su stari nazivi u međuvremenu vraćeni, nekima su ostali oni novi.

“Očito postoje mehanizmi da se to spriječi i kontrola visokog predstavnika ili koje već institucije. Nisam siguran da i u ovom slučaju te institucije neće reagirati te da će međunarodna zajednica mirno sjediti i gledati”, smatra Hutinec.
Niz ideoloških preimenovanja gradova

Promjene naziva naselja i gradova nisu novost na prostoru bivše Jugoslavije, a i šire u nekadašnjem komunističkom bloku. Uglavnom su te promjene bile ideološke, u slavu komunističkih vođa. Svih šest republika te dvije autonomne pokrajine bivše Jugoslavije morale su jednom gradu na svom teritoriju dodati pridjev Titov(a) pa je u Hrvatskoj to dopalo Korenici. Najpoznatiji primjer bila je Podgorica, glavni grad Crne Gore, koja se od 1946. do 1992. godine zvala Titograd.

U Hrvatskoj su Ploče čak u dva navrata (od 1950. do 1954. i od 1980. do 1990.) nosile naziv Kardeljevo po bliskom suradniku Josipa Broza Tita, slovenskom komunistu i idejnom začetniku samoupravnog socijalizma Edvardu Kardelju. U svjetskim razmjerima najčuveniji primjeri ideloških preimenovanja gradova su Lenjingrad (Sankt Peterburg) i Staljingrad (Volgograd) u Rusiji, Staljino (Donjeck) u Ukrajini i Karl Marx Stadt (Chemnitz) u nekadašnjoj Demokratskoj Republici Njemačkoj.

Pokušaj da se prikriju zločin i genocid

Hutinec smatra da je i ideja o promjeni naziva Srebrenice na tom tragu.

“I ta inicijativa je ideološka, samo malo drugačija – da se prikriju zločin i genocid. To je način skretanja pozornosti s onoga što se dogodilo u Srebrenici. Dodik bi zapravo trebao biti sretan jer je u Rezoluciji UN-a apostrofirana samo Srebrenica budući da je pisana zapovijed jedino nađena za taj zločin pa je sucima bilo jednostavno utvrditi da se genocid dogodio. No, što je s drugim mjestima u kojima se tijekom rata dogodilo slično – Bijeljinom ili Prijedorom, na primjer? Pažnja javnosti fokusira se na jedno mjesto, a širina problema se ispušta iz vida. A mnogo je mjesta na kojima su ubijani civili po naredbi Karadžića i drugih iz političkog vodstva Republike Srpske”, rekao je Hutinec, piše N1.