Prof. dr. sc. Ivan Begovac i njegovi kolege povezuju prekomjerno korištenje interneta i ovisnost o ekranima sa psihičkim poremećajima kod djece i adolescenata koji katkad završavaju kobno

‘Tužna sam. Strašno sam tužna. Tuga mi se uvukla u svaki dio života. Ne znam kako da pokažem svojim roditeljima da nešto nije u redu sa mnom. Prestala sam izlaziti, ne želim ići ni u školu. Po cijele dane sam zatvorena u sobi, spavam i plačem. Nije mi više stalo ni do čega; želim samo da netko zna što mi je. Pokvarila sam i ocjene jer mi više nije stalo do učenja. Roditelji često viču na mene da se trgnem. Osjećam se kao da sam samo na teret i njima i cijelom svijetu. Mislim da bi bilo najbolje da me nestane. Kad mi postane neizdrživo, znam uzeti žilet i zarezati si kožu – od toga mi barem nakratko bude bolje. Ne znam koliko još mogu ovako…’, opisano je iskustvo 16-godišnje djevojke na internetskoj stranici Hrabrog telefona.

Tamo je pojašnjeno kako je ‘adolescencija vrijeme velikih promjena i skokova u sazrijevanju, ali i različitih kriza. To je doba u kojem mladi traže vlastito ja, a jedan od najčešćih problema koji se tada javlja je osamljenost. Mladi se osjećaju kao da su sami na svijetu i kao da ih nitko ne razumije, što može predstavljati podlogu za razvoj depresije. Loše raspoloženje i češće promjene raspoloženja su normalna pojava u adolescenciji, no, depresija je nešto drugo’. 

–  Djetetov je psihički razvoj skokovit, cirkularan, uz niz međusobnih povratnih veza i nikako nije jednostavno linearan. U razvoju postoji vjerojatno niz različitih kontinuiteta, ali i diskontinuiteta (progresije i regresije). Razvoj djeteta i utjecaj različitih čimbenika može se vjerojatno bolje objasniti uspoređujući ga s tijekom jednoga glazbenog djela, u kojem postoje različite glazbene teme s promjenama ritma i tona, s različitim harmonijama itd. – pojasnio je prof. dr. sc. Ivan Begovac, dr. med., specijalist psihijatar, uži specijalist dječje i adolescentne psihijatrije i uži specijalist psihoterapije u e-udžbeniku ‘Dječja i adolescentna psihijatrija‘ koju je napisalo ukupno 38 koautora koji dolaze iz pet KBC-ova u Hrvatskoj, triju medicinskih fakulteta u Hrvatskoj, Hrvatskog instituta za istraživanje mozga te još mnogih institucija, kao i dječji te adolescentni psihijatri, specijalizanti dječje i adolescente psihijatrije, pedijatri, profesori psihologije, profesori neuroznanstvenici…

U udžbeniku su povezali prekomjerno korištenje interneta sa samoozljeđivanjem i suicidalnim ponašanjem kod adolescenata.

‘Uporaba štetnih tvari posebno je opasna i štetna za adolescente čiji su mozak i tijelo još uvijek u razvoju. Adolescenti su također podložni i pritisku vršnjaka te utjecaju medija. Oni u prosjeku oko 9 sati na dan provedu koristeći se nekim od oblika zabavnih medija; televizija, internet, računalne igrice (uključujući i sadržaje na mobilnom telefonu) (Common Sense Media 2015). Brojnim metaanalizama i drugim važnim istraživanjima potvrđen je štetan kratkoročni i dugoročni učinak izloženosti nasilju preko elektroničkih medija. Izlaganje nasilnim sadržajima povećava agresivne misli, osjećaj ljutnje, fiziološko uzbuđenje, agresivno ponašanje, a desenzitira nasilje i smanjuje prosocijalno ponašanje i empatiju, čineći time rizični čimbenik za poremećaje u ponašanju, pogotovo kod mladeži koja je već u nekom od rizika za razvoj psihijatrijskog poremećaja (Anderson i sur. 2017; APA 2015). Dokazana je i povezanost prekomjernog korištenja internetom i ovisnosti o internetu sa samoozljeđivanjem te suicidalnim ponašanjem’. 

‘Djetinjstvo je vitalno životno razdoblje za razvoj životnih vještina. Podržavajuće roditeljstvo, sigurnost stanovanja i pozitivno okruženje za učenje ključni su zaštitni čimbenici u razvoju i zaštiti psihičkoga zdravlja ovoga životnog razdoblja. Rizici za psihičko zdravlje uključuju nasilje ili konflikte unutar obitelji, negativne životne događaje, te nizak osjećaj povezanosti s obrazovnom okolinom. Izloženost ovakvim rizicima u znatnom opsegu (dugotrajno fizičko ili seksualno zlostavljanje, teško vršnjačko zlostavljanje, gubitak roditelja) mogu uzrokovati traumu koja će imati važan učinak na ostatak života toga djeteta te povećati sklonost za razvoj svih psihijatrijskih bolesti.’, pojašnjeno je u udžbeniku.

Znakovi depresije kod djece i mladih

Depresija kod adolescenata puno je sličnija onoj kod odraslih ljudi. Javljaju se osjećaj tuge, poteškoće u spavanju, preokupiranost tjelesnim izgledom, razdražljivost, negativno mišljenje o sebi i povlačenje od ljudi.

Na stranici Hrabrog telefona su opisali neke od znakova depresije kod djece i mladih:

• tužan izgled i držanje
• često žaljenje na nejasne tjelesne bolove (u glavi, mišićima i slično)
• smanjen interes za druženje s vršnjacima
• govorenje negativnih stvari o sebi
• razdražljivost bez jasnog povoda
• čest osjećaj umora ili dosade
• gubitak zanimanja za omiljene aktivnosti
• pojačana osjetljivost na odbacivanje

‘Bilo kakva nagla promjena koja traje desetak dana i duže može biti znak za uzbunu’

– Anksioznost i depresivnost u stalnom su porastu, kako među odraslima, tako i među djecom i mladima. Jedan dio sigurno leži u tome da se ovakvi problemi više prepoznaju te da je sve manje ‘sramota’ priznati problem i potražiti stručnu pomoć. S druge strane ne čudi da u aktualnim uvjetima odrastanja koje nosi suvremeno doba, kada su tehnički uvjeta života često lakši nego prije nekoliko desetljeća, pate unutarnji životi. Ljudi su sve više usamljeni i otuđeni jedni od drugih s pritiscima savršenstva, uspjeha, nepogrešivosti – rekla nam je dr. sc. Mia Roje Đapić, klinički psiholog i psihoterapeut.

Pojasnila je kako će roditelji najlakše prepoznati da se s djetetom nešto događa prateći njegovo ponašanje.

– Bilo kakva nagla promjena koja traje desetak dana i duže, a posebno ako se dijete ne može ili ne želi o njoj otvoriti, može biti znak za uzbunu. Nekad odrasli pogrešno pretpostavljaju da depresija i anksioznost u djece izgledaju slično ili isto kao kod odraslih, što uglavnom nije slučaj. Mogu se očitovati kao promjene u apetitu i navikama spavanja, psihosomatske teškoće (npr. bolovi u trbuhu, povraćanje), vrlo aktivno i agresivno ponašanje… pa sve do upotrebe sredstava ovisnosti, samoozljeđivanja ili suicidalnosti. Zbog toga je pravilna dijagnostika od izuzetne važnosti i uvijek roditelje potičem da obave procjenu prije početka nekog tretmana za djecu. Nijedna razvojna dob djecu ne štiti od teškoća mentalnog zdravlja, samo su manifestacije problema nešto drugačije. Primjerice, depresivno-anksiozno dijete predškolske dobi može stalno upadati u tučnjave u vrtiću, u školskoj dobi može imati nagli pad ocjena i probavne teškoće prije svakog ispita, a u adolescenciji se može rezati i prekomjerno piti alkohol – objasnila je psihologinja.

– Za sve teškoće mentalnog zdravlja pretpostavlja se da postoji predispozicija, koja će se nekad u životu ostvariti ovisno o razvojnoj fazi, stresnim ili traumatskim događajima, gubitcima, velikim životnim promjenama. Teško je pokazati prstom na jednu stvar i reći da je to uzrok problema. Nekad je ta neizvjesnost i manjak jasnoće problematičan, ali treba imati na umu da nam isto tako znači otvaranje brojnih vrata kroz koja možemo ući i pomoći, primjerice suradnjom sa školom, psihoedukacijom roditelja, uključivanjem mlade osobe u grupnu podršku, individualni tretman i slično – dodala je.

‘Generalni savjet koji mogu dati je: Pitajte i slušajte’

– Najgore što odrasli mogu napraviti djeci s problemima mentalnog zdravlja je te iste probleme banalizirati i posramljivati, reći im da to nije ništa, da bez veze drame, da u njihovo vrijeme nije bilo depresije jer se radilo i kopalo, da su slabići, da se samo trebaju malo sabrati i potruditi i slično. Ovo su sve realni primjeri koje sam nažalost imala priliku čuti. Mogu razumjeti da roditelji nekad zaista ne razumiju oko čega dijete ima biti anksiozno ili depresivno te da im je bespomoćnost u tome da odmah i sada riješe problem teško izdrživa. Umjesto napadanja roditelja i iznošenja što sve ne smiju govoriti, jako je važno da ih stručnjaci razumiju te zajedno s roditeljima istraže odakle idu takvi stavovi. Roditelji su u radu s djecom važni ko-terapeuti. Ja dijete vidim maksimalno sat vremena tjedno, roditelji s njim žive cijelo vrijeme. Njihova važnost je neprocjenjiva. Kad ih uzmemo kao suradnike te zajedno istražimo kako i zašto razgovarati s djecom, pomaci su daleko veći – kaže dr. sc. Mia Roje Đapić.

– Generalni savjet koji mogu dati je: Pitajte i slušajte. Umjesto da odmah krenete na nuđenje rješenja, pitajte i slušajte još malo. Pitajte dijete kako je, što ga veseli, što ga brine, puno češće nego koju ocjenu je dobilo ili što ima za lektiru. Pokažite da vas stvarno zanima i da ga volite čak i onda kad ga ne razumijete u potpunosti ili kad je nešto pogriješilo. Ne znači da ne treba imati granice, dapače, ali kazniti dijete primjerice oduzimanjem mobitela ili oduzimanjem roditeljske ljubavi i kontakta različito je kao nebo i zemlja. Ovo su neki temelji koji se grade od najranije dobi. Uz zdrave odnose u obitelji i problemi mentalnog zdravlja su rješivi – pojasnila je. 

‘Nikad nije preko noći’

– Ako se problemi ne primijete ili se na vrijeme ne reagira, moguće je da će dijete razvojno neke od njih prevladati. No to ne znači da trebamo ignorirati. I slomljena noga vjerojatno će zarasti bez tretmana. Ali pitanje je kako, uz koliko boli i kakve posljedice. Zašto riskirati da nešto što može biti akutno postane kronično? Zašto ulagati toliko energije i vremena u stvari poput ocjena, a zanemariti stvari poput tjeskobe? Jednog dana djetetu sve titule na svijetu i materijalne stvari koje će si priuštiti neće značiti ništa ako sebe vidi u negativnom svjetlu ili se boji pričati s ljudima. Ne volim kad se dogodi neki veliki problem pa se svi pitaju kako to preko noći. Nikad nije preko noći. Pitanje je samo gdje smo dotad gledali – rekla nam je ova psihologinja.

– Struka je odavno rekla svoje, istraživanja su jasna i porazna – svake godine sve više mladih ima ozbiljne probleme mentalnog zdravlja. Iako se rade neki pomaci, sitni su i spori, tako da se na termin za obradu, a kamoli terapiju, u sustavu čeka mjesecima. Jednostavno ne možemo pokriti sve potrebe. Na donositeljima odluka je ulaganje u prevenciju i liječenje, kako bismo kao društvo u idućim generacijama imali emocionalno kompetentne i zadovoljne članove društva – zaključila je.

‘Nazovite liniju za mame i tate na besplatan i anoniman broj 0800 0800’

I stručnjaci s Hrabrog telefona savjetuju kako pomoći djetetu.

– Ako primijetite da djetetovo tužno raspoloženje ili neki od navedenih simptoma traje dulje od dva tjedna, dobro se obratiti psihologu. Depresija se nikako ne smije zanemarivati niti misliti da će proći sama od sebe. Iako je stručna pomoć u liječenju depresije vrlo važna, i vi kao roditelj možete napraviti puno toga. Ovo su neke od stvari koje bi vam mogle pomoći – napomenuli su i nabrojali savjete za roditelje koji pomažu:

• ‘Educiranje o problemu – bolest djeteta je za većinu roditelja nova situacija i otvara puno pitanja. Ne znamo što očekivati i kako će se dijete ponašati, što izaziva stres. Zbog toga se važno educirati o problemu. Postoje mnogi resursi na internetu, kao što su stranice Hrabrog telefona ili Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, a dobro se i posavjetovati sa stručnjacima.

• Educiranje okoline – obitelj i prijatelji često nemaju dovoljno razumijevanja i znanja o depresiji te mogu napadati dijete da mu nije ništa i da ono samo izmišlja. Vaša je uloga da im objasnite da to nije tako.
• Razvijanje zdravih navika – tjelesna aktivnost i boravak u prirodi vrlo povoljno utječu na psihičko zdravlje, za razliku od ležanja pred televizorom ili računalom. Također, zajedničko druženje može doprinijeti vašem povezivanju s djetetom.
• Rješavanje problema – dijete s depresijom se često osjeća nesposobno samo riješiti čak i najmanji problem. U tome mu možete pomoći – razgovorom o svakom problemu i navođenjem na najbolji način kako ga riješiti.
• Briga o sebi – svakom roditelju je briga za dijete na prvom mjestu i u nastojanju da pomogne njemu, često zna zanemariti svoje potrebe. Ipak, ako ste vi iscrpljeni, frustrirani ili bolesni, teško ćete pomoći i djetetu. Zbog toga pokušajte pratiti sebe. Jeste li iscrpljeni? Neispavani? Je li vam previše svega?  Uzmite si nekoliko minuta i pobrinite se za svoje potrebe’.

Pozvali su roditelje da im se jave ako ne znaju što napraviti.

– Imati dijete s depresijom nije lako i zahtijeva mnogo ljubavi i strpljenja te psihičke snage s Vaše strane. Ako se osjetite nemoćno ili iscrpljeno pred takvim zadatkom, nazovite liniju za mame i tate na besplatan i anoniman broj 0800 0800 ili nam pišite na e-mail – kažu u Hrabrom telefonu.

Email adrese i ostale kontakte Hrabrog telefona pronaći ćete OVDJE

Sve više je depresivnih ljudi

– Mentalni poremećaji su u porastu u cijelom svijetu. Broj ljudi s depresijom i anksioznim poremećajem u svijetu se povećava: 1990. godine je u svijetu bilo 416 milijuna oboljelih, dok je 2013. godine njihov broj porastao na 615 milijuna – kažu u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

– Osim školskih torbi, djeca i mladi na svojim leđima često nose i brojne nevidljive terete; brige, strahove, posljedice vršnjačkog zlostavljanja ili nasilja u obitelji, pritiska u školi, bolesti roditelja ili konfliktnih razvoda. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije polovica (50 posto) svih mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine, a 75 posto do sredine 20-ih godina. Većina ih ostane neprepoznata i neliječena. Prema UNICEF-ovom izvještaju Stanje djece u svijetu 2021., 11,5 posto (oko 44 tisuće) adolescenata u dobi 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima problema s mentalnim zdravljem – kažu u UNICEF-u.

– Stigme i ‘mitovi’ o mentalnome zdravlju djece i mladih smanjuju mogućnost da će potražiti pomoć, ali i da će im potrebna pomoć i podrška biti pružene. Djeca i mladi s problemima, kada progovore, kažu da odbijanje, nerazumijevanje i diskriminacija povezani sa stigmama o mentalnom zdravlju mogu biti teži za podnijeti od samog stanja – dodali su.

Upozoravaju da je učestalost mentalnih poremećaja kod djevojčica i dječaka u Europi, starosti između 10 i 19 godina, čak 16,3 posto. Na razini svijeta taj postotak je nešto manji – 13,2 posto.

– Procjenjuje se da 9 milijuna djece i mladih u Europi, iz ove dobne skupine žive s nekim od mentalnih poremećaja. Najveća je učestalost mentalnih poremećaja u Španjolskoj, Portugalu, a najmanja u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Mađarskoj. U Hrvatskoj je prema dostupnim podacima učestalost mentalnih poremećaja u dobnoj skupini od 10 do 19 godina 11,5 posto, odnosno procjenjuje se da oko 49.272 djevojčica i dječaka živi s nekim od mentalnih poremećaja. Pritom je učestalost nešto veća kod dječaka (10,9 posto) nego kod djevojčica (12,1 posto). U Europi je samoubojstvo drugi najčešći uzrok smrti među mladima u dobnoj skupini od 10 do 19 godina – pojasnili su., piše 24sata.