Sudačko vijeće Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 22. svibnja 2024. jednoglasno je donijelo odluku kojom je odbačena pritužba predsjednika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske za pokretanje postupka povrede Kodeksa sudačke etike protiv suca Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, Ivana Turudića univ.spec.crim.
Na sjednici je utvrđeno da sadržaj pritužbe ukazuje kako je predmetna pritužba nepotpuna i nerazumljiva jer iz iste nisu razvidni vrijeme i opis konkretne radnje kojom je počinjena eventualna povreda Kodeksa sudačke etike, a isto nije moguće
odrediti niti nakon prikupljene dokumentacije od medijskih kuća (N. TV, R. Televizija i N. Televizija) koje se u pritužbi navode kao i od nadležnih pravosudnih tijela, pa je Sudačko vijeće donijelo zaključak kojim je pritužba, u smislu članka 73. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine” br. 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), vraćena podnositelju kao nepodobna za postupanje te je podnositelj obvezan otkloniti spomenuti nedostatak i dopunjenu pritužbu u roku od 15 dana ponovno podnijeti, u protivnom će ista biti odbačena.
Slijedom navedenog, podnositelj je 16. svibnja 2024. ovom Sudačkom vijeću dostavio podnesak u kojem je naveo da predmetna pritužba sadrži jasan razlog i potpun vremenski okvir da bi se o njoj moglo odlučiti, a to je da se pritužba podnosi u
odnosu na izjave suca I.T. univ.spec.crim. koje je, prije i nakon što je imenovan za Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, dao sudjelujući kao gost u emisijama N. TV, R. Televizije i N. Televizije o susretima koje je imao sa Z.M. u vrijeme kada je sudac bio predsjednik Županijskog suda u Z., a protiv Z.M. se vodila istraga.
Na sjednici Sudačkog vijeća održanoj 22. svibnja 2024. jednoglasno je utvrđeno da takav sadržaj pritužbe ne ukazuje jasno u čemu se sastoji povreda Kodeksa sudačke etike odnosno radi li se o medijskim istupima prije i nakon imenovanja za
Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji bi bili u suprotnosti s Kodeksom sudačke etike, javnim izjavama da su se dogodili susreti (izjava u suprotnosti s Kodeksom sudačke izjave) ili sami susreti koji su suprotni Kodeksu sudačke etike, pri čemu je sam vremenski okvir (prije i nakon imenovanja za Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske) potpuno neodređen kao i podaci o datumu i nazivima emisija usprkos traženju takvih podataka od navedenih televizijskih kuća.
Sukladno relevantnim odredbama ZUP-a, podnositelj pritužbe je dužan iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev, a dužan je za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti, što u konkretnoj stvari nije učinjeno. Osim toga, navedeno je da se pritužba podnosi i uz suglasnost predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja nije priložena uz pritužbu.
Kako takva suglasnost nije potrebna sukladno članku 14. Kodeksa sudačke etike, a niti je priložena, to nije jasno određeno je li podnositelj pritužbe predsjednik Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ili predsjednici Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Slijedom navedenog, kako podnositelj nije postupio sukladno zaključku ovog Sudačkog vijeća od 7. svibnja 2024. te otklonio nedostatke u pritužbi koji onemogućuju postupanje po istoj, pritužbu je valjalo sukladno članku 73. stavku 2.
ZUP-a odbaciti jer je nerazumljiva i nepotpuna, stoji u odluci., prenosi hrvatska danas
