U Zagrebu je obilježen Tjedan svjesnosti o rascjepima usne ili nepca. S čime se nose mališani koji se rode s tim stanjem te zašto do njega dolazi istražila je reporterka Dnevnika Nove TV Slavica Parlov Horvat.

Fran Gardaš je osamnaestogodišnji učenik rođen s rascjepom usne. Nešto toliko nevažno poput malog ožiljka nad usnama bilo je dovoljno da bude meta vršnjačkog ismijavanja.

“Zezanja su bila dosta teška i dosta nehumana jer su to bila djeca koja nisu znala što rade i što govore… Bio sam zbog toga dosta potišten, ali sam znao da to jednostavno u redu”, rekao je Fran.

Pobijedio je osjećaj potištenosti tako što se pobunio protiv nepravde koja mu se nanosila vrijeđanjem. Danas je on taj koji bodri djecu u udruzi pacijenata, roditelja i liječnika “Osmijeh”.

“Samopouzdanje djece s ovakvim problemom i moje bilo je dosta loše i to se kroz godine jednostavno nekako dobije, ja sam imao sreće zbog korone i zbog maski pa se nije toliko vidjelo pa sam nekako skupio samopouzdanje”, objasnio je.

“Ova se malformacija jako dobro i uspješno liječi”

U Hrvatskoj se svake godine rodi između 60 i 80 mališana s rascjepom usne i/ili nepca.

“Zapravo se vrlo rano u trudnoći, već u prvom trimestru treba formirati lice, spajati se s obje strane u sredinu. Zašto se to kod jednog od 1000 djece ne dogodi još uvijek ne znamo, ali ova se malformacija jako dobro i uspješno liječi”, rekao je kirurg i član udruge Osmijeh Predrag Knežević.

“Liječi se prije svega kirurški, međutim ono što je važno naglasiti i zašto je ovo značaj nacionalnog centra u Dubravi je upravo multidiscipliniran pristup”, rekao je kirurg  i ravnatelj KBC “Dubrava” Ivica Lukšić.

Zajedničkim snagama udruga “Osmijeh” i pomaže roditeljima koji se po rođenju djeteta suočavaju s brojnim pitanjima. I to s novim projektom podrške “Osmijeh u svako rodilište”.

“U bilo kojem trenutku kada se rodi u Hrvatskoj bilo gdje dijete s rascjepom, postoji mreža volontera, dolazi majka čije dijete također ima tu pojavu, koja je slobodna i najbliže, da majka koja je tek rodila ima prvi kontakt s nekim tko je prošao taj put”, rekla je Monika Gardaš, osnivačica udruge Osmijeh.

“Djeca se izbore za sebe”

Put za mnogu djecu nije lak. Društvene mreže, nametnuti ideali ljepote, vršnjački pritisak da se bude jednak kao i svi ostali stvaraju emocionalni teret.

“Djeca s rascjepom se srećom vrlo brzo izbore za sebe zapravo i taj ožiljak koji se malo vidi njima ne znači ništa i iz svog iskustva mogu reći da se stvarno izbore vrlo rano za sebe što je dobro”, rekao je kirurg Knežević.

“Nije me briga što drugi kažu jer imam to, ne osjećam se nekako drukčije”, rekla je Mia.

“Nikada nisam razmišljao da sam nekako drugačiji i uvijek me prijatelji smatraju da sam ja kao i oni i da smo isti”, podijelio je Roko.

“Moja poruka svoj djeci sa ovakvim problemima je da se ne trebaju toliko bojati, svi smo mi isti”, rekao je Fran i dodao da nije bitno kakvo nam je lice, već kakvo nam je srce.

Osobe se grade i razvijaju poštivajući i tolerirajući druge i drugačije od nas samih.