Obje ribe se kreću otvorenih usta kako bi uhvatile plankton i hranjive tvari u vodi. Iako su slične, srdele i inćuni su dvije različite ribe, svaka sa svojim okusom, teksturom i nutritivnim profilom

Iako srdele imaju malo više proteina, masti i kalorija, imaju sličan nutritivni profil kao inćuni. Srdele, prije stavljanja u konzervu, se lagano dime ili kuhaju dok se inćuni mjesecima suše u soli. Srdele iz konzerve trebale bi se konzumirati ​​u danu otvaranja, ali inćuni će ostat dobri i do dva mjeseca.

Inćuni su prepuni omega-3 masnih kiselina koje su bitne za zdravlje mozga i srca. Također su dobar izvor minerala koji podržavaju zdrav metabolizam i poboljšavaju rad štitnjače. Budući da su tako mali, manja je vjerojatnost da će sadržavati živu. Bijeli inćuni, koji su konzervirani u mješavini octa, često su skuplji od tradicionalnih inćuna, i rjeđi su. Njihovo meso ostaje bijele boje tijekom procesa konzerviranja. Obje vrste inćuna obično se čuvaju u ulju, ali možete ih naći pakirane u vod

Kao i inćuni, srdele prirodno imaju manje žive, ali su također zdrav izvor magnezija, cinka, željeza, fosfora i drugih nutrijenata koji se bore protiv bolesti. Jedna konzerva srdela sadrži gotovo četiri puta dnevno preporučenu dozu vitamina B12, koji su izvrsni za proizvodnju energije i stvaranje crvenih krvnih stanica. Cijele srdele su hranjivije od onih bez kostiju ili kože jer je koža puna zdravih masnoća, a kosti su dobar izvor kalcija.

Srdele i inćuni imaju različite nutritivne profile ovisno odakle dolaze. Međutim, inćuni su nešto hranjiviji od srdela zbog svoje male veličine. Iako srdele mogu imati malu nutritivnu prednost u odnosu na inćune, jedna nije nužno bolja od druge. Srdele i inćuni izvrsni su izvori vitamina D, omega-3 masnih kiselina i raznih vitamina pa je preporuka da se ih se jede dva do četiri puta tjedno. piše mindbodygreen.com, prenosi 24sata.