Vedrana Rudan komentirala je najnoviju akciju Tomislava Tomaševića.
Objavu s njezinog bloga prenosimo u cijelosti;
U, jebote! Kadgod pomislim da me u ovom sranju od zemlje ništa ne može iznenaditi pročitam kako je gradonačelnik Zagreba Tomašević u sklopu akcije “Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama” posadio četiri stabla u parku Bundek, gdje je već posađeno 400 stabala koja simboliziraju jednako toliko ubijenih žena u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina.
Nejasno je koja je milijarda ustala, a nije ni bitno. U ovoj je priči važno da Tomašević želi biti fotkan s lopatom u ruci, i Bandiću je lopata bila omiljeni alat. S njim su u ekipi i borkinje za ženska prava koje su puštanje u zrak crnih balona i redanje po trgovima crvenih kurvinjskih štikli, za svaku mrtvu ženu jedan par, zamijenile lopatanjem.
Nismo se makli ni od Tita ni od Bandića. Tito je mrtav dobio 88 ruža, Bandić je stalno kopao rupu. Misle li gradonačelnik Zagreba i one ženske da će ta akcija mužjacima izbiti nož iz ruke? Ubojice žena nisu samo neobrazovani divljaci, ima ih i među ekološki osviještenom gospodom. Što ako im padne na pamet, umlatit ću onu svoju kurvu i tako pomoći Planeti?
Zašto stalno tapkamo na istom mjestu? Jednom sam u tekstu spomenula riječkog kirurga koji je u dežurstvu kurcem budio umornu, usnulu specijalizanticu, medicinskoj sestri je u sobi punoj pacijenata rekao da će je “jebati u bulju”. Žena je otišla u Njemačku. I? Što se dogodilo?
Rekoše mi “nadležni” da se tu ne može ništa učiniti jer je kirurg “fantastičan”, “boljeg ne možemo naći”. Prijavila sam “nadležnoj” riječkog profesora zlostavljača i jebača. I? Ovi sigurno mogu naći boljega ali im ne pada na pamet.
Pročitala sam poruke koje učenice jedne riječke osmogodišnje škole dobivaju od svojih kolega. Kurvo. Droljo. Jebat ću te. Smrdiš. Gadna si. Pitala sam ih zašto to ne prijave profesorima i profesoricama. Smijale su se. “Jebe se njima”, rekle su mi. Jebe se i roditeljima jer ako prijave zlostavljanje učenice bi mogle biti zlostavljane i od ekipe koja sjedi u zbornici i čuva svoj “ugled”. Što ako cure zbog prijavljivanja ne prođu s 5,0?
Pisala sam i o sutkinji koja je sudila silovatelju, olakotna okolnost mu je bilo što je “dragovoljac”. Tko se uznemirio na tu temu? Nitko jer je sve u skladu sa zakonom. Smije li tako nešto biti zakonito? Zašto bar sutkinja nije razapeta na križ? Nije li to opetovano silovanje žrtve od strane Države?
A ovaj užas, jedan u nizu, koji se dogodio u Osijeku? Policajac je ustrijelio djevojku koja mu čak nije bila bliska pa je onda uz pomoć policije pokušao to prikazati kao samoubojstvo, pa kao slučajno ubojstvo… Mlade žene su u Osijeku morale izaći na cestu da bi pokrenule Državu i prisilile je da učini nešto.
Građanska inicijativa “Kava za ženska prava” zatražila je ostavku ministra Davora Božinovića (ha, ha, ha) i načelnika policije Ladislava Becea (hi, hi, hi) zbog “šutnje” u slučaju ubojstva studentice Mihaele Berak. Djevojke su zamjerile vlastima što nitko nije u pet mjeseci izrazio žaljenje koliko je prošlo od ubojstva koje je učinio policajac M.S. službenim oružjem. Cure ne kuže. Mihaela Berak će dobiti drvo, vjerojatno će ga posaditi budući ministar. Kad ubojica izađe na slobodu pit će piće u hladu drvca Mihaele Barak.
Matanić je danima bio top tema, sve je utihnulo, čovjek se “liječi” ili liječi. U kontekstu strahota koje u Hrvatskoj svakodnevno gledamo i o kojima slušamo Matanić baš i nije neki kapitalac. Slao je okolo fotku kurca svoga. Žrtve ga ne prijavljuju jer znaju, ako prijave ostaju bez karijere, a poslije Matanića dolazi Matanić. Zato bi Matanića trebalo pomilovati. On bi bar neko vrijeme držao k***c u gaćama. Oni koji će ga zamijeniti… Teško.
Svo ovo sranje oko kopanja rupa za mrtve žene ne bi me uzbudilo da nisam pročitala priopćenje iz zagrebačke Gradske uprave. “Sadnjom stabala u parku Bundek nastoji se podići svijest o problemu mizoginije i nasilja u obitelji te o još jednom važnom problemu, a to je očuvanje okoliša.”
Ubijanje žena u Hrvatskoj je ekološki problem. Nešto kao trovanje štakora.
PROČITAJTE I OVO