ONI NAJVJERNIJI fanovi kultnog RPG serijala Fallout vjerojatno su još davne 1997. prepoznali filmski potencijal ove postapokaliptične priče. Iako je i sam rezultat očitih filmskih uzora, prvi Fallout uspio je stvoriti vlastiti imidž koji ga je izdigao iznad statusa puke kopije.

Tim Cain nije stvorio gamersku verziju Mad Maxa, već nešto uistinu specifično – retrofuturistički komentar hladnoratovskih opsesija vrlo jedinstvenog stila, koji je u kasnijim nastavcima dobio i briljantni soundtrack koji je sve savršeno zaokružio u franšizu, koja je samo čekala talentiranu ekipu ljudi da sve to pretvori u film ili, još bolje, seriju.  

Odlična ekipa 

Na svu sreću, radilo se o seriji, što je savršen format za bogat svijet Fallouta, a ekipu čine tvorci Geneva Robertson-Dworet i Graham Wagner pod redateljskom palicom ljudi koji su se pobrinuli za Westworld, The Boys, Who Is America?, Watchmen, Shogun, Silicon Valley i House of the Dragon. Drugim riječima, Amazon ni ovog puta nije štedio, a rezultat je jedno od najboljih uprizorenja videoigre i jedna od zanimljivijih serija novijeg datuma. 

Prvi pametan potez bio je da radnju serije smjeste u svijet Fallouta, ali ne prate nužno nijednu od priča videoigara, već se na njih samo ponekad naslanjaju. Ukratko, svijet je preživio razorni nuklearni rat i dok se dio stanovnika sakrio u jednom od više od stotinu atomskih skloništa, oni drugi snalazili su se u nemilosrdnim uvjetima na površini. Radnja prati troje junaka. 

Prva je Lucy MacLean (Ella Purnell), stanovnica skloništa broj 33 koja spletom okolnosti napušta sigurnost bunkera i prisiljena je preživjeti na površini. Drugi je Maximus (Aaron Moten), mladi pratitelj jednog od vitezova skupine poznate pod imenom Brotherhood of Steel, a radi se o vojnoj sili koja pomoću tehnologije pokušava preuzeti kontrolu i održati mir u sve luđem svijetu. Treći je Cooper Howard, poznatiji kao The Ghoul (Walton Goggins), bivša zvijezda vesterna i jedan od mutanata kojima je izloženost radijaciji omogućila gotovo vječan život i ne tako ugodnu vanjštinu. 

Nešto za fanove, nešto za sve ostale

Drugi pametan potez bio je da fanove zadovolje nevjerojatnom količinom referenci na igre, ali da pritom serija ne postane žrtva servisiranja očekivanja fanova, već da brojne reference svijet Fallouta čine bogatijim. I to im je gotovo savršeno pošlo za rukom. Naravno, oni najzagriženiji fanovi vjerojatno će odmah graknuti na veće ili manje nedostatke (Obsidianov Fallout: New Vegas već je jednom zaobiđen u posljednjim epizodama sezone, a to bi se moglo dogoditi i u narednoj sezoni), ali svi su znali da je to neizbježno jer radi se o jednoj od onih igara koje su stvorile vjernu sljedbu koja će “sokolariti” i pratiti svaki pogrešan korak. 

S druge strane, postoje i fanovi koji samo žele da im netko ne usere priču za koju su se toliko vezali i spremni su za niz više ili manje prihvatljivih odmaka od izvornika pod uvjetom da većina toga funkcionira. 

Na svu sreću, tvorci serije posao su odradili gotovo besprijekorno. Zadržali su crni humor, ekstremnu brutalnost i u pravilu su toliko vjerni izvorniku da većinu vremena provodite gledajući svu tu gomilu detalja koje su vješto ubacili u priču. Osim toga, Amazon očito nije štedio i ono što vidimo je vrhunski visokobudžetni projekt, koji izgleda fenomenalno i u svih osam epizoda prve sezone ne gubi zalet i ostavlja sa željom za još.  

Zabavna kombinacija žanrova

Pretpostavljam da ne morate čak ni biti fan igara da biste uživali u ovom kaosu, koji je u isto vrijeme postapokaliptični SF, crna komedija, akcijski film, drama, triler, vestern i horor s čudovištima. 

Najbolje od svega je to što ta čorba stilova više-manje funkcionira gotovo bez greške. Iako se Walton Goggins ističe jer… je Walton Goggins, Ella Purnell i Aaron Moten također su izvrsni u svojim ulogama, ali ih pomalo čistunski imidži čine manje “glamuroznima” od Gogginsa, koji je klasični šarmantni antijunak (i na momente kompletni psihopat) na koje publika daleko bolje reagira. 

Serija je predivno snimljena, a soundtrack koji smo toliko obožavali u igrama i koji sačinjavaju mahom veliki pop hitovi četrdesetih i pedesetih prisutan je i u seriji, a povremeno ćete čuti i melodije Inona Zura, koji je skladao glazbu za novije nastavke igara. 

Sve u svemu, Fallout je obavezan za fanove i definitivno serija kojoj bi svi ostali barem trebali dati šansu., piše Index.hr