Kad smo započeli s organizacijom Svjetske izložbe pasa, imao sam dojam da mnogi nemaju predodžbu o koliko se velikoj manifestaciji radi, koliko će ljudi prodefilirati kroz Zagreb, kaže čelnik HKS-a Branko Šare

Prijave za prvu Svjetsku izložbu pasa koja će se održavati u Hrvatskoj krajem travnja, na Zagrebačkom velesajmu su okončane, a podaci o toj priredbi doista su fascinantni. Tako će se u jednome danu, na jednome mjestu, krajem travnja moći vidjeti 252 zlatna retrivera, 235 francuskih buldoga, 224 pomeranca, 212 labradora, 194 velška pembrok korgija… Na samu Svjetsku izložbu pasa u Hrvatskoj su prijavljena točno 14.854 psa čiji vlasnici stižu iz više od 70 država svih kontinenata, ali je ukupni broj prijava na druge popratne izložbe pasa, od kojih će se neke tih dana održavati i izvan Zagreba, mnogo veći. Pse će ocjenjivati 163 kinološka suca, među njima su i oni koji stižu iz Australije, Filipina, Japana, Kine, Kolumbije, Argentine, SAD-a…

Izložba će se održati od 25. do 28. travnja, no bit će i specijalnih izložbi na kojima će određene pasmine ocjenjivati suci eksperti upravo za te grupe pasa. Branko Šare, predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza, asocijacije koja okuplja uzgajivače pasa s rodovnicama i organizira ovu najveću svjetsku manifestaciju, i sam u razgovoru za 24sata priznaje da je fasciniran brojkama:

– S obzirom na prilično kratak vremenski period koji smo imali za organizaciju ove izložbe (izložba je trebala biti održana u Kijevu, ali su Ukrajinci vrlo kasno odustali od organizacije pa je tek u proljeće prošle godine Generalni komitet Svjetske kinološke organizacije, koja ime sjedište u belgijskom gradu Thuinu, odlučio da dodijeliti domaćinstvo Hrvatskoj, op. au.), mogu reći da je broj prijavljenih čak i nešto veći od očekivanoga. Nevjerojatno mi je i to da su u posljednjeg dana brojke prijavljenih išle i po nekoliko stotina prijava više- rekao je Šare za 24sata.

Organizacija Svjetske izložbe pasa je, u logističkom smislu, ekstremno zahtjevan posao. Što su bili najveći izazovi u dosadašnjoj pripremi. Što vas je najviše iznenadilo, možda obeshrabrilo, što se pokazalo kao najveći problem?

Inače sam poznat po svom optimizmu pa je tako bilo i prilikom organizacije ove, usudio bih se reći, najprestižnije izložbe pasa, međutim prvih par mjeseci se nisam mogao oteti dojmu kako nas društvo u kojem se nalazimo ne doživljava ozbiljno, jednostavno nisu imali predodžbu o koliko se velikoj manifestaciji radi, koliko će ljudi prodefilirati kroz Zagreb i okolicu. Tako, na primjer, prvih par hotela su sa sumnjom gledali u nas kada smo im poslali upit da bismo zakupili sve sobe u ovih nekoliko dana trajanja izložbe. Zagrebački velesajam ima iskustva sa našim potrebama kada radimo tradicionalne međunaredne izložbe pasa u studenome, no tada koristimo jednu ili dvije hale, a sada se ispostavilo da će nam trebati svi njihovi raspoloživi kapaciteti.

“Većinu stvari koje su nam potrebni za opremanje izložbenog prostora smo zbog velikih količina i znatno povoljnijih cijena morali uvesti izvana, a teško je bilo predvidjeti da će mnoge narudžbe kasniti zbog problema sa Hutima i njihovim nadzorom brodova koji koriste plovni put preko Crvenog mora i Sueza.”

No u svim tim situacijama nismo gubili optimizam, uvijek gledali iznaći B i C soluciju ako prvotno zakaže. Kako je vrijeme odmicalo i ljudi oko nas su shvatili kako velik i zahtjevan projekt je pred nama i sada mogu reći samo riječi pohvale za naše suradnike u hotelima, a posebno bih istaknuo angažman direktorice Zagrebačkog velesajma i njenih suradnika.

Koliko će ukupno ljudi biti angažirano u organizaciji?

Bez ustručavanja mogu reći da sam zahvalan što naš Savez ima predanog i vrijednog tajnika, Bojana Matakovića koji ima veliko iskustvo u organizaciji izložbi. On je sve svoje vrijeme utkao u ovaj projekt i vrlo uspješno koordinira sa timovima koje smo formirali, a svaki od njih je zadužen za jedan dio u organizaciji. U susret nam je izašao i Veterinarski fakultet koji će dati veliki broj studenata koji će biti uključeni i raditi na Svjetskoj izložbi. Uz ove ljude vrlo je pozitivan val nastao i među članovima izvršnog odbora te među kinološkim sucima i pripravnicima koji su ponudili svoju pomoć. Sveukupno, na organizaciji u ovom pripremnom dijelu, te na samoj izložbi, angažirano je više od 250 ljudi.

Koja su najčešća pitanja koja u vezi izložbe postavljaju izlagači iz inozemstva, pretpostavljam da će ih biti mnogo koji prvi put dolaze u našu zemlju?

Većina izlagača su ipak oni kojima ovo nije prvi put da idu na neku veliku izložbu pasa i njima je sve poprilično jasno. Naravno da ima onih koji su zabrinuti pa šalju razne upite, od rezervacije parkinga do pogrešnog upisa pasa. Najviše pitanja stiže oko smještaja u blizini izložbe jer su svi raspoloživi kapaciteti u neposrednoj blizini već odavno zauzeti. Međutim, i na ovoj poziciji imamo ljude koji sve te odgovore imaju u malom prstu i promptno odgovaraju na upite.

Znate li kakve su reakcije hotela ili iznajmljivača apartmana, jesu li spremni prihvatiti više pasa?

Istina je da naši ljudi sa jednom dozom opreza primaju osobe sa psima u svoje stanove koje iznajmljuju jer se boje eventualne štete. Ovdje bih iskoristio priliku i apelirao na njih da ne budu skeptični, jer su to uglavnom ljudi koji na ovaj način putuju diljem svijeta i znaju da moraju voditi računa i održavati unajmljeni prostor urednim i čistom. To je i njihov zalog za budućnost kako bi nam se mogli vraćati i ubuduće.

Možete li reći nešto o ugledu hrvatske kinologije u svjetskim razmjerima, mislim da se može reći kako bi, da nam je ekonomija u odnosu na svijet i uspješna poput kinologije, bili bogati poput Švicarske?

Bez lažne skromnosti istaknuo bih da je ugled hrvatske kinologije mnogo veći nego što bi se očekivalo za zemlju veličine naše. Ovome su sigurno pridonijeli prvenstveno članovi saveza. Njihovi uspjesi su iznimni, pri čemu ne govorim samo o izložbenoj kinologiji, nego i u različitim drugim disciplinama gdje se članovi HKS-a mogu podičiti naslovima svjetskih i europskih prvaka. Dokaz kvalitete naših uzgajivača je i broj izvezene štenadi u različite zemlje, što svjedoči o kvaliteti uzgajivača Hrvatskog kinološkog saveza. Na međunarodnom planu dokaz uvažavanja Hrvatskog kinološkog saveza je što se upravo naši članovi nalaze na vodećim mjestima nekih od najbitnijih komisija Svjetskog kinološkog saveza. Tako su recimo Nikola Smolić i Bojan Mataković predsjednici svjetskih komisija za uzgoj odnosno komisije za izložbe.

Posljednjih godina se, pod raznim pritiscima, događaju velike promjene u svijetu kinologije, uzgoj nekih pasmina je već u dijelu europskih zemalja ozbiljno ograničen zbog navodnih zdravstvenih problema, neke su pred potpunom zabranom. Kakav je vaš stav o tome? Strahujete li da će ograničenja jednog dana dokinuti izložbe i uzgoj pasa s rodovnicima kakvog danas poznajemo, a koji je nedvojbeno odgovorniji od tzv. farmi pasa? Možemo li u tom smislu u zakonodavstvu napraviti neke iskorake?

Naglasio bih da problemi u najvećoj mjeri, kao što sam već prije spomenuo, nastupaju zbog neodgovornosti budućih vlasnika, a ta nedgovornost se očituje već prilikom nabave psa. Stav je Hrvatskog kinološkog saveza da odgovorna nabava psa podrazumijeva samo dvije mogućnosti. Jedna je udomljavanje psa i to isključivo iz službenih skloništa za pse, a druga nabava pasa sa rodovnicama koji su uzgojeni od uzgajivača koji su članovi Hrvatskog kinološkog saveza, pri čemu napominjem da je na svakom pojedincu da sam donese odluku.

Razlog ovoga nije samo puka činjenica da ovi psi imaju rodovnicu nego sve što proizlazi iz toga. Naime psi s rodovnicama nalaze se pod odgovarajućom kontrolom kako zdravstvenog stanja pasa tako i uvjeta držanja pasa odnosno legla (štenadi) za koje će se izdati rodovnice. Shodno pravilnicima saveza, ovisno o pasmini, psi moraju zadovoljavati određene zdravstvene uvjete te moraju pristupiti uzgojnim pregledima gdje se utvrđuju osnovne tjelesne karakteristike, ali i njihova narav. Ovo je izuzetno bitno zbog velike vjerojatnoće da će dio tih odlika prenijeti na potomstvo. Vezano uz prije navedene zdravstvene uvjete, napomenuo bih kako uzgojni pravilnici za pojedine pasmine propisuju obvezne zdravstvene testove pri čemu naglašavam da odgovorni uzgajivači saveza rade veliki broj dodatnih zdravstvenih testova, isključivo s ciljem dobivanja što kvalitetnije i zdravije štenadi.

Nažalost, činjenica je da određeni zakoni i pravilnici definitivno nisu dobri i potiču neodgovoran uzgoj, izjednačavaju sve uzgajivače registrirane pri ministarstvu, a tu mogu biti i oni koji uzgajaju bez rodovnica i ikakvih testova, s onima koji su registrirani pri Hrvatskom kinološkom savezu i uzgajaju u skladu s našim striktnim pravilnicima. Moram naglasiti da s tim nedostacima nemaju veze stručne službe nadležnog ministarstva, s njima je suradnja više nego dobra, ali na sporno odredbe su utjecale političke strukture. Naš prijedlog je jasan: ako našim psima želimo dobro, pokušajmo više poslušati struku te tako doći do kvalitetnijih zakona i pravilnika.

Zadnjih mjeseci bili smo svjedoci mnogim vijestima o napadima pasa na ljude, pa se povela i priča o opasnim pasminama. Kakva je uloga Hrvatskog kinološkog saveza u donošenju zakona i propisa kojima se rješava pitanje agresivnih pasa? Je li to pitanje kod nas zadovoljavajuće riješeno?

Nažalost, javnost je prilično često suočena s informacijama u kojima se spominju napadi pasa na ljude i na druge pse. U ovakvim situacijama često se postavlja pitanje koliko su ugrizi pasa stvar prirode, odnosno genetike, a koliko odgoja, odnosno vlasnika. Genetika jest bitan čimbenik, no ključan je ipak čovjek. Smatramo da je bitno krenuti upravo od ove osnovne pretpostavke a to je da je ove nemile događaje trebalo spriječiti upravo odgovorno držanje pasa, odnosno odgovorno postupanje vlasnika pasa sa svojim ljubimcima.

Činjenica je da psi nanose teže ili lakše ozljede prilikom napada, ali je jednako tako činjenica da do ugriza dolazi prvenstveno krivnjom vlasnika pasa. Sam Pravilnik o opasnim psima, koji je donesen prije više od 15 godina, sigurno je imao svojih pozitivnih učinaka i nikako ga ne bismo smatrali negativnim. Pri ovome treba imati na umu protek vremena i mnoge faktore koji su se promijenili u životu modernog čovjeka, pa tako i držanju pasa. Naš stav je da treba poraditi na edukaciji vlasnika pasa te da bi, kao što je to praksa u mnogim razvijenim zemljama, bilo potrebno- pogotovo u većim urbanim sredinama- obvezati vlasnike svih ili bar dijela pasa da prođu odgovarajuću edukaciju sa svojim psom., piše 24sata.