Povjesničar Hrvoje Klasić gostovao je u Novom danu kod Tihomira Ladišića gdje je govorio o povijesnim temama u predizbornoj kampanji.

Klasić smatra da se akteri u kampanji bave osobnim objedama i tračevima. “Kako će to pomoći Hrvatskoj, što je tko, i s kim se susretao. Što od toga birači imaju”, zapitao se.

Ipak, kaže da je sretniji jer se nakon dugo vremena promijenio način na koji se odnose spram povijesti.

“Čak i ove desnije stranke, poput DP-a, su uvelike ublažile retoriku o nekim temama ili ih uopće ne spominju. Nekako je ključna riječ ove kampanje korupcija i borba protiv korupcije. Svi su protiv HDZ-a, i lijeva i desna oporba, što puno govori o njima”, rekao je.

“To što nema povijesnih tema ne znači da ih ne treba biti, ali ne na onaj način kako smo se mi suočavali s tim, da smo ustaški period proglašavali nekakvom patriotskim romantičarskim periodom, ili govoriti o Jugoslaviji i zanemarivati ovo dobro i naglašavajući samo najgore. Svatko je uzimao tendenciozno samo ono što mu odgovara. To nije dobro i u kampanji toga ne treba biti, ali ipak bi trebala biti pitanja o budućnosti”,

Klasić smatra da oko nekih tema postoji konsenzus. “Vi u hrvatskim udžbenicima nećete vidjeti da su ustaše bili patrioti, a partizani isključivo zločinci. Neće se u javnom govoru veličati pozdrav Za dom spremni ili zločine nakon Bleiburga ili negirati Goli otok”, naveo je.

Napominje kako je šutnja oko nekih povijesnih događaja također opasna. “Treba se dozirano baviti prošlošću, neopterećeno osobnim pričama koje se moraju uvažavati”, dodao je.

“Mi govorimo u Hrvatskoj o antifašizmu, a ne govorimo o anti-antifašizmu. Kada pogledate ljude iz HDZ-a kako nevoljko odlaze na te događaje, a koliko su voljno odlazili na Bleiburg. I neke izjave Zorana Milanovića meni nisu nešto što ulijeva povjerenje, primjerice koja bi trebala biti pozicija Hrvatske u budućnosti. Ne kažem ja da je on u krivu, ali imamo li mi mogućnosti biti jedna Poljska, Mađarska ili neka veća zemlja”, zapitao se.

O Milanovićevoj Trećoj republici kaže da je jasna aluzija na Francusku gdje je svaka nova republika donosila nešto novo i mijenjao se Ustav. “Kod nas bi prva republika bila 90-ih za vrijeme Franje Tuđmana, a druga nakon 2000-ih. Hrvatska je, po meni, prvu republiku dobila 1946. kada je Ustavom proglašena republika. Mislim da bi Treća republika bila veliki zaokret u smislu da bismo mijenjali Ustav. Ja mislim da nama ne treba Treća republika nego nama treba bolja republika”, dodao je.

“Mi nemamo loš Ustav i zakone, niti u jednom zakonu ne piše da političar treba biti korumpiran i da se treba zapošljavati po stranačkoj liniji. Mi imamo dobra pravila, ali ih ne poštujemo, ni mi građani, ni političari”, smatra Klasić.

O izjavi beogradskog gradonačelnika o povratku tijela Josipa Broza Tita u Hrvatsku kaže da su u Srbiji još u fazi da im je prošlost bitnija od budućnosti. “Kada nemate što ponuditi u budućnosti onda se vraćate u prošlost. Što se Tita tiče, kuda ga treba vratiti? Pa on nije nikada nije bio tu. On nije ostavio oporuku, ali htio je biti sahranjen u Beogradu, ne kao dečko iz Kumrovca, nego kao predsjednik Jugoslavije”, rekao je.

“O selidbi neće odlučivati beogradski gradonačelnik jer je to državna, a ne gradska institucija. To je najposjećenija i najprofitabilnija ustanova zbog koje brojni Kinezi dolaze tamo. Drago mi je da u Hrvatskoj u vrijeme izbora nije bilo nekih žešćih reakcija. To nije tema i to se neće dogoditi”, dodao je.