Predsjednik SDP-a Peđa Grbin u N1 Studiju uživo s Ninom Kljenak komentirao je političke aktualnosti uoči parlamentarnih izbora 17. travnja.

Za početak, osvrnuo se na izjave Tonina Picule, koje se mogu tumačiti da bi u slučaju poraza na izborima, bio spreman preuzeti vodstvo stranke.

“Nisam to čuo niti pročitao, da je to rekao. Nisam to tako doživio, ali slažem se da je svaki izlazak na izbore rizik za stranku. Ono što je činjenica, u rizik smo ušli i on je važan. Jer, Hrvatska se mora promijeniti. Ono što samo kao predsjednik stranke zaigrao jest da napravimo sve kako bi Hrvatska od 17. travnja bila bolja”, kazao je i odbio komentirati je li bio nepravedan prema Piculi.

Ističe da se trudi biti prema svima najiskreniji što može biti, ali i da u politici ne želi pričati “prema van” oko nekih unutarstranačkih stvari. Primjer je, svakako, to koliko se dobro šutjelo o Zoranu Milanoviću. Također, ne smetaju mu poruke kao Piculina.

“Poruke koje su upućene meni, primim ih, uzmem u obzir i nastavljam s onim što mi je ovdje posao i cilj, a to je da hrvatskim građanima predstavimo o čemu se 17. travnja odlučuje i što im nudimo. Tonino Picula izabran je za našeg kandidata za Europski parlament. Točka.”

Predsjednik Milanović je najavio akcije prema Ustavnom sudu.

“Ne smijem odgovoriti na to, ali smijem reći da smo i mi u SDP-u primijetili da postoji problem u tome kako Ustavni sud funkcionira. Pokušali smo promijeniti stvari 2010. i da se ustavni suci biraju dvotrećinskom većinom, ali nismo uspjeli. Moramo izabrati najbolji mogući model.”

Sadašnji suci su dio dogovora između HDZ-a i SDP-a…

“Sjećate li kad se dogodio? Prije osam godina, kad je pala vlada i kad je Hrvatska išla na izbore. Morali smo to napraviti u tom trenutku, inače izbora ne bi bilo.”

Predsjednik Milanović je izjavio da će dati mandat onome tko će imati 76 potpisa. Što ako ih bude imala SDP-ova koalicija?

“U tom slučaju on neće biti predsjednik. Onaj tko će biti, dat će mu u tom slučaju mandat. Da ne bi bilo zabune, to se već dogodilo prije 24 godine, kad je Vlatko Pavletić dao mandat Ivici Račanu.”

Što se tiče prvih poteza, to su smjena Ivana Turudića i ukidanje lex AP.

“Ne cijeli, samo dio koji se odnosi na zabranu otkrivanja koruptivnih djela. Dio oko femicida nikad nije bio sporan. Mislimo na HDZ-ov dio kojim se želi začepiti usta medijima i zviždačima.”

Razmišljali su u SDP-u i o migracijskoj politici.

“Tako nešto zahtijeva malo više rada jer zahtijeva implementaciju stvari koje se ne mogu uvesti preko noći. Jedna od stvari koja je ključna i sad su je se sjetili, da ljudi koji dolaze raditi u Hrvatsku, moraju učiti hrvatski jezik. Općenito, migrantska politika je složena, moramo vidjeti koliko neke stvari koštaju, kako ih implementirati i koliko bi to trajalo.”

Od onih na vlasti se očekuje da imaju viziju što se želi postići dugoročno, od migracijskih politika, raseljavanja, radne snage…

“To i govorim. Politika vezana uz kontrolu, kako se ne bi snižavale plaće. Moramo razgovarati i s našim ljudima kako bi znali što se događa. Razgovarao sam s jednim čovjekom koji je u Hrvatsku došao prije više od 40 godina iz jedne arapske zemlje i tvrdi da nikad nije osjetio da ga netko mrko gleda. U Zagrebu je pronašao svoj dom. Ljudi koji su na takav način dolazili, bili su u Puli i Ivankovu. I nikad nisam osjetio da se događaju procesi kao danas. Bili smo otvoreno društvo i inzistirat ćemo da Hrvatska ostane takva.”

Naglasio je Grbin da su ilegalni prelasci granica druga priča. No, ljudima uz granicu je problem što se tamo šeću skupine migranata.

“Strah postoji, ali neki ga potpiruju. Isto tako, imali smo niz prometnih nesreća koje su izazvali trgovci ljudima i protiv toga se treba boriti. Treba se boriti protiv krijumčarenja ljudi. U Hrvatskoj takvih ekstremnih primjera nije bilo, ali diljem svijeta tome svjedočimo. Najvažnije je što to Hrvatska ne može sama i to je jedan od “fejlova” Europske unije, gdje se, primjerice, Andrej Plenković nije svrstao uz one glasne borce protiv toga da dio Europe koji nema vanjsku granicu diže ruke i prepušta stvari Španjolskoj, Italiji i sve više Hrvatskoj, da se same bore s problemom koji je europski. Problem imamo jer smo dio EU-a, a ona ne sudjeluje dovoljno u rješavanju problema. Bogatije članice sa sjevera hladno peru ruke i mi imamo alate kako se nositi s tim, ali ih Plenković ne želi koristiti. Jer brine samo o svojoj guzici, on je birokrat.”

Kome se koalicija “Rijeke pravde” obraća?

“Svim građanima Hrvatske. Točka. Svima. Vidjet će za što se zalažemo i slušaju o tome danima. Činjenica je da dvije i pol godine predstavljamo stvari kao besplatni vrtići za svu djecu, mirovine…”

Ipak, SDP je od 15. ožujka drugačiji SDP, zbog uključenja Milanovića u izbore.

“Obraćamo se ljudima koji žele promjene i nudimo kako će izgledati. Onima koji smatraju da Hrvatska može biti bolja. Većina građana želi takvu Hrvatsku.”

Koalicija SDP-a s Mostom i Možemo?

“Prioritet su nam stranke ljevice i centra. Da pojednostavim, oni s kojima smo organizirali prosvjed. Primamo na znanje da su stranke dalje od našeg spektra rekle da neće s HDZ-om. Ali, ako imamo dva dobra pristupa, onda ću birati onaj koji mi je bliži ideološki. Primjerice, koju korist ima čovjek koji radi od 8 do 16, ako mu ne raste plaća i ne živi bolje, a s druge strane na državnoj razini se hvalimo rastom? To ne prihvaćam”, zaključio je Peđa Grbin.