Vukovarce je ovoga petka rastužila vijest o preranoj smrti heroja Domovinskog rata Ivana Leutara. Bio je pripadnik “Žutih mrava”koji su branili Vukovar rame uz rame sa pripadnicima “Pustinjskih štakora”.
“Navodno je i Milošević pitao Tuđmana za nas, iako kao formacija nismo zapravo nikad ni postojali, ni u MORH-u, ni u MUP-u. Jedini tragovi su neki računi za gorivo koje smo potpisivali kao Mravi i Štakori”, prisjetio se u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, u studenom 2020., početaka organizacije Hrvatske vojske u najtežim uvjetima.
Možda ste ga zapamtili iz dokumentarnog serijala “Heroji Vukovara – Groblje tenkova”, prikazivanog na HTV-u. No, vjerujte, Leutar je bio toliko živopisan lik da se njemu samome moglo posvetiti nekoliko epizoda. Ivan, među svojim Slavoncima znan i kao Iva, bio je ratnik široke slavonske duše. I otac četvero djece.
Rodom je iz Županje, nakon rata je svoj mir našao u Vukovaru. Zavolio je taj grad kao da je oduvijek u njemu.
“Mogao sam i ja za obranu Vukovara dati 5000 maraka iz udobnosti Münchena. Ali sam odlučio otići tamo! Isto tako i nakon rata. Ja sam se mor‘o suočit sam sa sobom. Zločina počinio nisam. Tu je stradalo puno mojih dragih prijatelja. Uostalom, od sebe ne možeš uteć‘”, kazivao je.
Ovaj veliki vojnik za života je izdao monografiju i vrijedno radio na knjizi o proživljenom vukovarskom ratu, no sve je zaustavila njegova prerana smrt.
Iz Vukovara je izišao 29. rujna 1991. godine. Ali Vukovar nikad nije izišao iz njega. “Pokojni Blago Zadro me poslao iz grada, jer je čuo da imam djecu”, progovaraju uspomene na najteže dane.
Leutar je uz ekipu “Slobodne” u ljeto 2015. prvi put obišao splitske murale s likovima svojih suboraca, branitelja Vukovara. Pardon, Leutar je više volio da ga se zove gardistom nego braniteljem, jer je “danas svatko branitelj, a gardista ipak nema toliko”.
Iva je bio jedan jedini, piše Slobodna Dalmacija.
Posljednji pozdrav bećaru, prijatelju i ratniku
Dragi moj prijatelju Ivane Leutaru, život nas je spojio prije 33 godine, bio si moj susjed po punktu na prvoj linija obrane našeg Vukovara.
Vukovarce je ovoga petka rastužila vijest o preranoj smrti heroja Domovinskog rata Ivana Leutara. Bio je pripadnik “Žutih mrava”koji su branili Vukovar rame uz rame sa pripadnicima “Pustinjskih štakora”.
“Navodno je i Milošević pitao Tuđmana za nas, iako kao formacija nismo zapravo nikad ni postojali, ni u MORH-u, ni u MUP-u. Jedini tragovi su neki računi za gorivo koje smo potpisivali kao Mravi i Štakori”, prisjetio se u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, u studenom 2020., početaka organizacije Hrvatske vojske u najtežim uvjetima.
Možda ste ga zapamtili iz dokumentarnog serijala “Heroji Vukovara – Groblje tenkova”, prikazivanog na HTV-u. No, vjerujte, Leutar je bio toliko živopisan lik da se njemu samome moglo posvetiti nekoliko epizoda. Ivan, među svojim Slavoncima znan i kao Iva, bio je ratnik široke slavonske duše. I otac četvero djece.
Rodom je iz Županje, nakon rata je svoj mir našao u Vukovaru. Zavolio je taj grad kao da je oduvijek u njemu.
“Mogao sam i ja za obranu Vukovara dati 5000 maraka iz udobnosti Münchena. Ali sam odlučio otići tamo! Isto tako i nakon rata. Ja sam se mor‘o suočit sam sa sobom. Zločina počinio nisam. Tu je stradalo puno mojih dragih prijatelja. Uostalom, od sebe ne možeš uteć‘”, kazivao je.
Ovaj veliki vojnik za života je izdao monografiju i vrijedno radio na knjizi o proživljenom vukovarskom ratu, no sve je zaustavila njegova prerana smrt.
Iz Vukovara je izišao 29. rujna 1991. godine. Ali Vukovar nikad nije izišao iz njega. “Pokojni Blago Zadro me poslao iz grada, jer je čuo da imam djecu”, progovaraju uspomene na najteže dane.
Leutar je uz ekipu “Slobodne” u ljeto 2015. prvi put obišao splitske murale s likovima svojih suboraca, branitelja Vukovara. Pardon, Leutar je više volio da ga se zove gardistom nego braniteljem, jer je “danas svatko branitelj, a gardista ipak nema toliko”.
Iva je bio jedan jedini, piše Slobodna Dalmacija.
Posljednji pozdrav bećaru, prijatelju i ratniku
Dragi moj prijatelju Ivane Leutaru, život nas je spojio prije 33 godine, bio si moj susjed po punktu na prvoj linija obrane našeg Vukovara.
Bio si čovjek koji je živio život svake sekunde, osebujne bećarske duše i ogromna srca, kako bi mi u Slavoniji rekli.
Došao si u moj grad, naš grad, da obranimo Hrvatsku i ostao do kraja. Ostao si i nakon pakla 91’, da živiš Vukovar u njegovu razaranju, ponovnom rađanju, izgradnji, u njegovoj svakodnevnici sa svim sjećanjima i sudbinama koje kao vakum žive u Vukovaru.
Sad kad si pod okriljem anđela u društvu pokojnih prijatelja, duša umorna ratnička ide dalje. Brigada nebeska se formira za neke nove bitke koje će pomoći nama koji ostajemo, koje će pomoći tvojoj, našoj djeci s nadom da će uspjeti sačuvati tebe i sve naše prijatelje u sjećanjima, pričama i napisanim riječima.
U vjeri da će se istinu i ljubav prema domovini “koja ne može proć” uspjeti prenijeti na buduće naraštaje.. Opraštam se od tebe ali dok nas ima, sjećanja na ljude poput tebe ne mogu umrijeti, ona su živa i tako će ostati. Tvoje ime je je utisnuto kao otisak prsta u ime grada Vukovara a time i u povijest Hrvatske. Ponosan sam što smo stvarali temelj a on je nepromjenjiv, neizbrisiv i svakako neponovljiv.
Dragi prijatelju Iva, nedostajat ćeš i meni i svim mojim. Neka ti je vječni pokoj i laka hrvatska zemlja koju si neizmjerno volio.“
Tvoj prijatelj Siniša Miličević-Cina
