Na društvenoj mreži X objavljena je karta koja pokazuje kada je u pojedinoj europskoj zemlji posljednji put izvršena smrtna kazna

Neobična karta Europe objavljena je na društvenoj mreži X, odnosno bivšem Twitteru, a otkriva kada je i kako posljednji put izvršena smrtna kazna u pojedinoj europskoj zemlji. Po njoj, smrtnu je kaznu najranije ukinuo Portugal, još 1846. godine, a zatvoreniku su presudili vješanjem. Mnoge će, pak, začuditi podatak kako se posljednja egzekucija u Europi dogodila praktički nedavno, konkretno 2017. u Bjelorusiji, a život je tada okončao ispaljeni hitac. Prije toga, smrtna kazna izvršena je u susjednoj joj Rusiji 1996., na isti način, piše Vecernji.

Od vješanja od giljotine
Inače, pucnjem je i usmrćeno najviše osuđenika, u deset ržava bilo je riječ o vješanju, a u osam o – giljotini, koju su primjenjivale Francuska, Njemačka, Švicarska, Belgija te skandinavske zemlje. Pucanj je kao smrtna kazna posljednji put odjeknuo u Hrvatskoj koncem siječnja 1987. godine, a život je tako završio četverostruki ubojica. Dušan Kosić počinio je stravičan zločin – usmrtio je cijelu obitelj, odnosno svog kolegu s posla, njegovu suprugu i kćerkice od dvije godine te osam mjeseci.

Detalje tog horora rekonstruirao je svojedobno, po sudskim spisima, 24 sata. Kako su pisali, vozač kamiona Čedomir Matijević pet dana se nije pojavio na poslu. Policija je pokucala na njegova vrata na periferiji Karlovca 5. ožujka 1983. godine. Obili su vrata jer im nitko nije otvarao. Jezive scene koje su zatekli nisu mogli zamisliti ni u najgorim noćnim morama. Čedomirovo tijelo ležalo je u kuhinji, odmah kraj ulaznih vrata. Oko glave bila je lokva krvi, a zidovi su bili poprskani. Snježana, beba od osam mjeseci, ležala je na trbuhu u krevetiću u spavaćoj sobi. Glava joj je bila deformirana i krvava. Na drugom kraju sobe ležala je mrtva 2-godišnja Dragana. Ubojica ju je pokrio dekom. Nakon što su policajci obili šupu, pronašli su tijelo Čedomirove supruge Slavice.

Kako je pisao 24 sata, policajcima je ubrzo postao sumnjiv Čedomirov kolega Dušan Kosić jer se pretjerano zadužio. Uhitili su ga 30. ožujka iste godine, a brzo je sve priznao. U njegovom kamionu pronašli su popis ljudi kojima je bio dužan, a na njemu je bilo i ime Čedomira Matijevića. Dugovao je žrtvi 155.000 dinara, a plaća mu je iznosila 14.000 dinara. Kosić je vratio dugove šestorici drugih treći dan nakon nestanka Čedomira, a platio je i zaostale rate kredita.

Kako je i sam ispričao istražiteljima, Kosić je otišao kod Čedomira posuditi nešto novca, a on mu je dao 2000 njemačkih maraka, dok je ostatak spremio u ormar. Kosić se vratio u njegovu kuću dok je Čedomir bio na poslu, pričekao je da Slavica ode u šupu i ukrao ostatak novca. No, brzo je osvijestio kako će Matijevići znati tko ih je pokrao pa je krenuo za Slaviom, uezo željeznu šipku i udario je nekoliko puta po glavi. Nesretnu djevojčicu Draganu je zadavio, a bebu tukao pepeljarom po zatiljku. Okružen njihovim beživotnjim tijelima, sjedio je u kuhinji sa sjekirom koju je tamo pronašao i čekao Čedomira. Udarao ga je dok se god micao.

Iskapio konjak pa usmrćen
Smrt je, smatrao je sud, bila jedina pravedna kazna za okrutni zločin kojim je izbrisana čitava jedna obitelj. Dušan Kosić tog je hladnog siječanjskog jutra 1987. iz karlovačke samice prebačen na stratiše Jamadol. U posljednjim trenucima života dobio je i nenadanu milost – čašu s dva decilitra konjaka koju je iskapio u trenu. Imao je još jednu želju – da se novac koji je zaradio preda njegovim maloljetnim kćerima. Stavili su mu povez preko očiju i začuo se potom smrtonosni hitac. Bio je 29. siječanj 1987., kazaljke su pokazivale dva sata i osam minuta.

Tri godine kasnije, s demokratskim promjenama i stvaranjem neovisne države, u Hrvatskoj je ukinuta smrtna kazna. U posljednjih stotinu godina u Hrvatskoj su na smrt osuđene, koliko je poznato iz sudskih spisa, 1922 osobe. Na tom je popisu ime i slavonskog drumskog razbojnika Jove Stanisavljevića – Čaruge, pa možda je i najvučnije. Napunit će se 27. veljače ravno 99 godina otkako je obješen u dvorištu osječkog zatvora, uz koji je i zgrada suda, i to na njegov 28. rođendan. Njegova je banda osuđena, među ostalim, za deset umorstava i 15 razbojstava. Po kaznenoj prijavi iz 1923., na optuženičkoj je klupi završilo 19 razbojnika i njihovih pomagača, pa tako i ljubavnice, priležnice ili, rjeđe, supruge.

Kažnjeni su, mahom, teškom tamnicom, “pojačanom jednim danom posta”, mjesečno ili godišnje. Prema Čarugi, pak, nije bilo milosti. Presuda je glasila: smrt. Izdahnuo je u velebnoj zgradi koja se, ironično, baš gradila kada je on stigao na svijet. Rođen je, inače, u selu Bare u blizini Orahovice. Jovo Stanisavljević “iskrsnuo” je krajem Prvog svjetskog rata, kada je vladala velika glad, a harali pljačkaši. Dezertirao je iz vojske, a već je ondje počinio prvo umorstvo – mađarskog vojnika usmrtio je jer im je za oko zapela ista žena, Katinka. Pridružio se kasnije Matijevićevom Kolu gorskih tića. Ta je ekipa uistinu bila laka na obaraču, piše Vecernji.