DANAS već svatko zna da je pušenje najvažniji pojedinačni uzročnik bolesti i smrti koji se može spriječiti.

Često ga se naziva sporim ubojicom jer se ozbiljnost njegova štetnog učinka na zdravlje uglavnom očituje nakon više godina.

Ljudi koji ne mogu prestati pušiti ponekad će posegnuti za argumentom tipa “moja baka je pušila pa je doživjela 90”. Neka istraživanja pokazala su da neki ljudi doista imaju izuzetnu genetiku i biologiju koja im omogućuje da dožive duboku starost unatoč tome što su izloženi određenim vrstama stresa, uključujući kancerogene tvari. No oni su iznimke.

U tom smislu pušenje je nalik na klimatske promjene. Vidimo da se događaju, no prave konsekvence postaju evidentne tek nakon nekoliko desetljeća, i to ne za svakoga na jednak način.

Veza između pušenja i skraćenja života

Znanstvenici su zbog toga proveli brojne studije kojima su pokušali kvantificirati koliko cigareta uzrokuje koliku štetu, odnosno kakva je relacija između broja popušenih cigareta na dan i skraćenja života. Ideja je da će ljudi lakše odlučiti prestati pušiti kada se suoče sa zornim kvantifikacijama. Ili će barem smanjiti pušenje.

Do čega su studije došle?

Prema jednom istraživanju, objavljenom u uglednom časopisu JAMA, pušači u prosjeku žive 10 godina kraće od nepušača.

Prema studiji znanstvenika Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyju, objavljenoj u časopisu Wellness Letter 2000., svaka šteka cigareta predstavlja dan i pol izgubljenog života. Čovjek koji popuši kutiju dnevno skratit će si život za skoro 2 mjeseca u godini dana., piše index.hr

Očekivano trajanje života nije svima obećano trajanje života

Prof. dr. sc. Ognjen Brborović, liječnik specijalist javnozdravstvene medicine s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, napominje da je očekivano trajanje života virtualna brojka koja prikazuje trenutno sumarno stanje zdravlja u društvu.

“No mnogi ovu brojku radije doživljavaju kao pojedinačno obećanje koliko dugo će živjeti. Dvadeseto stoljeće nam je pružilo kontinuiran rast općeg zdravlja širom svijeta, pa tako i očekivanog trajanja života. No u nekim razvijenim društvima svijeta u 21. stoljeću kontinuirani rast očekivanog trajanja života je završio pa vidimo stagnaciju ili čak skraćivanje”, kaže Brborović.

Ističe da na očekivano trajanje života utječu svi čimbenici kojima je osoba odnosno društvo izloženo te da je stoga teško izdvojiti i precizno kvantificirati utjecaj samog pušenja.

“Sve što ljudi u jednom društvu dišu, piju ili jedu ima velik utjecaj na zdravlje. Tu su također razni uzroci stresa, vrste poslova prisutne u društvu, izloženost zračenju ili toksinima, navike poput tjelesne aktivnosti, redovitog spavanja i provođenja slobodnog vremena te konačno ratovi; svi ti faktori imaju direktan utjecaj na trajanje života, tj. na zdravlje društva”, dodaje.

“Pušenje se smatra navikom s najštetnijim utjecajem na zdravlje, no nije jednostavno izolirati i kvantificirati koliko je pušenje štetno te to prikazati u izgubljenim godinama. Jedan od razloga je to što se štetne navike često grupiraju pa tako pušenje često ide uz nepravilnu prehranu, pretjeranu konzumaciju alkohola i nedovoljnu tjelesnu aktivnost. Tu su također i različite metodologije prikupljanja podataka i analize koje mogu prikazati različite rezultate, no intuitivno svaki liječnik nepogrešivo zna prepoznati utjecaj pušenja na zdravlje jer u svojoj populaciji pacijenata vidi da pušači znatno češće obolijevaju od svih karcinoma i da znatno mlađi obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti, što u konačnici dovodi do prepoznatljivog obrasca ranijeg umiranja pušača”, tumači Brborović.

Drugim riječima, nalaze raznih studija o posljedicama pušenja, koji mogu značajno odstupati, treba više shvatiti kao najbolje dostupne ilustracije, a ne kao precizna mjerila.

Koliko je štetno malo pušenja?

Postoje ljudi koji se mogu zadovoljiti pušenjem poneke cigarete na dan, samo uz kavu ili alkohol.

Istraživanja su pokazala da sklonost ovisnosti ovisi o genetici, odnosno u slučaju pušenja – o njezinom utjecaju na receptore nikotina. Nekim je ljudima jednostavno teže oduprijeti se ovisnosti, a nekima lakše.

Ovisnici koji puše kutiju na dan obično će reći: “Kada bih ja mogao pušiti samo pokoju, uopće se ne bih opterećivao prestankom pušenja.” No je li stvarno jedna cigareta na dan isto kao i nijedna? Znanstveni nalazi pokazuju da veza između količine popušenih cigareta i štete po zdravlje nije sasvim linearna.

Prema istraživanju objavljenom u časopisu British Medical Journal, svaka popušena cigareta skraćuje život za 11 minuta. No u toj studiji znanstvenici su do takvog podatka došli istražujući koliko cigareta popuše ozbiljni pušači tijekom života pa su prosječno skraćenje njihovog životnog vijeka podijelili s brojem popušenih cigareta.

Pouzdaniji odgovor na pitanje šteti li i koliko vrlo malo pušenja dala je jedna studija objavljena u časopisu JAMA.

U tom istraživanju znanstvenici su ispitivali rizik od raka pluća među ljudima koji su doista niz godina pušili u malim količinama, odnosno ne više od jedne cigarete dnevno. Rezultati su pokazali da su čak i oni u prosjeku imali devet puta veću vjerojatnost da će umrijeti od raka pluća od onih koji uopće nisu pušili.

Rizik za one koji su pušili između jedne i 10 cigareta dnevno bio je oko 12 puta veći, dok je za one koji su pušili kutiju cigareta dnevno procijenjen oko 25 puta većim. 

Nažalost, problem je u tome što ove statistike većini ljudi ne govore mnogo. Devet puta više od čega točno? I što to znači za pojedinca? Tu stvar postaje malo jasnija iz nalaza studije objavljene 2018. u Preventive Medicine Reportu, prema kojoj će oko 1.5% muškaraca koji nikada nisu pušili oboljeti od raka pluća naspram 14.8% pušača.

No budući da rak pluća nije jedina bolest koju uzrokuje pušenje, čini se da je procjena o 11 minuta skraćenja života po svakoj cigareti nekako najjasnija čak i ako nije sasvim točna.

Brborović kaže da pušenje neminovno utječe na skraćenje života i da rezultati studije iz JAMA-e ukazuju na to da čak i mala, ali trajna izloženost dimu može imati znatan i mjerljiv negativan utjecaj na zdravlje, što uključuje i pasivno pušenje.

“Moram priznati da mi je neočekivan ovako visok porast rizika od karcinoma pluća predstavljen u JAMA-i, no utješno je da je studija pokazala da se prestankom pušenja on smanjuje. Naravno, trajna šteta ostaje, ali je ona bitno manja. Ovo može biti poticaj svima koji žele prestati pušiti da to naprave ranije nego što je uobičajeno, oko 45 godine starosti. Ne treba biti genijalac da bi se shvatilo da vrijedi – što manje cigareta i što raniji prestanak pušenja, to bolji izgledi za dulji život i bolje zdravlje”, poručuje Brborović.

Utjecaj na kvalitetu života, ne samo trajanje

Treba imati na umu da pušenje ne utječe samo na duljinu života već i na njegovu kvalitetu. Nije da će pušač živjeti zdrav život i onda jednostavno umrijeti nekoliko godina ranije.

Prema Zavodu za javno zdravstvo Zagrebačke županije, pušenje cigareta može uzrokovati razne bolesti i probleme koji smanjuju kvalitetu života.

Evo nekoliko primjera:

• Smanjenje radne sposobnosti: Pušenje cigareta može smanjiti radnu sposobnost i produktivnost.
• Povećani troškovi zdravstvene skrbi: Pušači imaju veće troškove zdravstvene skrbi, uključujući liječenje i rehabilitaciju.
• Bolesti: Pušenje može uzrokovati razne bolesti koje smanjuju kvalitetu života, poput kroničnog bronhitisa, emfizema, srčanih bolesti, moždanog udara i raka pluća.
• Konačno, smrti od pušenja počinju već oko 35. godine, a ne nužno tek u starosti.

Bolesti povezane s pušenjem

Pušenje uzrokuje niz različitih bolesti, kako krvožilnog sustava, tako i karcinome.

Oko 90% slučajeva raka pluća može se pripisati pušenju. Stope preživljavanja su niske – samo 26.6% pacijenata poživi pet godina nakon dijagnoze.

Između 85% i 90% slučajeva KOPB-a rezultat je pušenja. KOPB dovodi do invaliditeta, nedostatka zraka i rane smrti.

Pušenje oštećuje arterije te uzrokuje njihova suženja i začepljenja. Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrti u Hrvatskoj.

Pušenje utječe na arterije i izaziva moždani udar, koji, pak, uzrokuje paralizu, promijenjenu funkciju mozga i smrt.

Pušenje također nepovoljno utječe na astmu, trudnoću i razvoj fetusa.

Kako pušenje uzrokuje rak?

Prema uvriježenom, pojednostavljenom tumačenju, pušenje uzrokuje rak tako što kancerogene tvari iz dima uzrokuju mutacije i oštećenja na DNA u stanicama, a time i rak. Međutim, novija istraživanja pokazuju da je priča malo složenija.

Naime, utvrđeno je da pušenje utječe na globalnu epigenetsku regulaciju transkripcije DNA kroz razne vrste tkiva. Studije su pokazale da postoje razlike u epigenetskim markerima poput metilacije DNA, modifikacije histona i ekspresije miRNA između pušača i nepušača. Slične razlike postoje i kod djece čije su majke pušile tijekom trudnoće. Smatra se da su ti epigenetski učinci povezani s mnogim negativnim zdravstvenim učincima pušenja.

Metilacija DNA

Jedan od glavnih mehanizama djelovanja duhanskog dima je utjecaj na metilaciju DNA. Metilacija DNA je biološki proces u kojem se metilne skupine dodaju na molekulu DNA, čime se može promijeniti aktivnost određenog segmenta DNA (gena, skupine gena i drugih dijelova DNA) a da se pritom ne mora promijeniti slijed DNA. U pravilu, metilacija utječe tako da blokira djelovanje gena.  

Metaanalize studija o metilaciji DNA otkrile su da postoji povezanost između pušenja i promjena u metilaciji DNA na specifičnim mjestima koja su povezana s plućnim funkcijama, karcinomima, upalnim bolestima i bolestima srca. Znatan dio bolesti povezanih s pušenjem nastaje temeljem ovog biokemijskog procesa.

Upalni procesi

Kronična izloženost dimu cigareta također izaziva upalne procese. Epigenetske promjene pridonose specifičnosti i trajanju transkripcije gena tijekom upalnih odgovora na te upalne procese. Promjene epigenetskih oznaka uzrokovane pušenjem mogu utjecati na ekspresiju upalnih gena.

Ukratko, epigenetske promjene izazvane pušenjem mogu dovesti do abnormalne upale i pridonijeti razvoju bolesti povezanih s pušenjem, uključujući rak. Razumijevanje ovih molekularnih mehanizama moglo bi otvoriti put za nove epigenetske terapije u budućnosti.

U Hrvatskoj se puno puši, a ne poduzima ništa

Brborović ističe da je Hrvatska zemlja koja pripada dijelom mediteranskoj, a dijelom srednjoeuropskoj kulturnoj baštini te da se u njoj, u skladu s tim, puši višestruko više nego, primjerice, u skandinavskim zemljama.

“Zbog toga imamo jako visoke stope smrtnosti od uzroka povezanih s pušenjem, a najgore je što se to doživljava defetistički tako da imamo kolektivni dojam da je stanje nepromjenjivo. Nažalost, tako je i u struci u javnom zdravstvu pa se uopće ne provode javnozdravstvene kampanje, ne dozvoljava se kritičko razmišljanje ni uvođenje novijih javnozdravstvenih metoda i intervencija; sve je stalo na ranim 2000-im. Po svemu sudeći, u Hrvatskoj se čeka da problem pušenja za nas riješi netko drugi, čitaj EU ili WHO”, kaže naš sugovornik.

“U zemlji toliko opterećenoj smrtonosnim posljedicama pušenja ignoriranje javnozdravstvenog pristupa smanjenja štete i nepoticanje pušača koji neuspjelo pokušavaju prestati pušiti da pokušaju s nikotinskim proizvodima manje štetnosti smatram javnozdravstvenom pogreškom u rangu one kada kirurg zaboravi instrument u tijelu pacijenta”, poručuje Brborović