Taman kad je pomislila da je na sigurnom, morala je ponovo bježati zbog pogreške suca koji je njezinom suprugu zlostavljaču otkrio adresu sigurne kuće. Nakon toga, ponovo je morala pobjeći i započeti novi život.

Najmanje 50 žena plus jedno do troje njihove djece godišnje u Hrvatskoj sustav na retraumatizira tako da otkrije adresu sigurne kuće.

Na taj način krše zakon koji nalaže da je adresa sigurne kuće u koju se žrtve sklone – tajna. Voditelji sigurnih kuća u cijeloj Hrvatskoj apeliraju “poštujte zakon i žrtve, ne ugoržavajte živote, ne bacajte trud i novac sustava u vjetar”.

Strah, izdaja, krivnja. Mješavina je to groznih osjećaja koji prate ženu žrtvu obiteljskog nasilja, donosi reporterka Provjerenog Danka Derifaj., prenosi dnevnik.hr

“Osjećate se kao da lebdite, kao da to niste vi i nakon svega što smo mi prošli i što su meni rekli, ja ono, imam osjećaj kao da se to nije događalo meni nego nekom drugom, ali eto, događalo se meni”, rekla je Marija, žrtva obiteljskog nasilja.

Sugovornica Provjerenog koju će se zbog zaštite njezinog identiteta zvati Marija, nakon teškog zlostavljanja u braku koje je kulminiralo u stranoj zemlji, doslovce je pobjegla od supruga spašavajući živote svoje djece i svoj vlastiti.

“U tom trenutku me nije bilo strah za mene koliko za djecu i mogućnost da ako ostanem ih izložim ih daljem nasilju, znači mogućnost gubitka djece je stvar koja je mene motivirala da otiđem u sigurnu kuću”, poručila je Marija.

Naime, kad je stigla kući u Hrvatsku, suprug se javio da dolazi za njom.

“Kad je odlučio doći jedan dan, obavijestila sam Centar i voditeljicu nadzora i stručna služba centra je odlučila, odnosno ponudila nam je smještaj u sigurnoj kući, djeci i meni i mi smo taj isti dan i smješteni u sigurnu kuću dok je on taj isti dan stvarno došao na adresu i bio je uhićen, i nakon toga se nalazio u istražnom zatvoru u Zagrebu”, ispričala je.

Protiv njega počinje sudski postupak, a ona i djeca odlaze u sklonište za žrtve nasilja u obitelji. Taj dan, kaže, neće nikada zaboraviti.

“Sam dolazak u sigurnu kuću se događao kao u filmu, došli su po nas, kiša je padala, odveli su nas, dijete starije je plakalo, u biti iščupaju vas iz neke vaše rutine i u vašem interesu vas smjeste tamo na sigurno”, opisala je Marija.

Sigurnost koju je tek počela osjećati srušila se kao kula od karata kad je nakon četiri mjeseca njezin suprug pušten iz istražnog zatvora.

“Meni ne ide u glavu kako je dvije presude prije toga u kojima je produživan istražni zatvor bila moja adresa prebivališta, da bi u trećoj presudi i odluci o ukidanju istražnog zatvora bila adresa gdje se ja nalazim, dakle, ako su mogli prva dva puta što se dogodilo treći put da se dogodila takva greška koja je promijenila moj život”, zapitala se.

Zlostavljaču je otkrivena lokacija na kojoj je smještena i to u trenutku kad je trebala biti najviše zaštićena. U Domu za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji Duga u Zagrebu u svojoj praksi susretali su se sa situacijama poput ove koja je zadesila Mariju.

“Prilagodila se, dijete ide u vrtić u školu, dobila je posao, nastavila je posao kad je iz istog mjesta, i onda netko, to je kao da prereže sa škaricama, i kaže, gospođo vi od sutra morate odseliti, djeca ostavljaju školu, vrtić, posao ostavljate sve ispočetka. To, naravno prvenstveno je stres za samu ženu i djecu, a onda je i trošak i organizacija za sustav, za sve nas koji radimo na tome i ulažemo sredstva svih nas, poreznih obveznika, to je vrlo loše, najlošija opcija za sve nas”, objasnila je Željka Barić iz Doma za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji.

Kad je Marijin suprug nasilnik pušten iz istražnog zatvora za nju i djecu, agonija je počela ispočetka.

“Prvo su mi rekli da je pušten, to sam baš teško doživjela, i suze i svašta nešto, i onda su mi rekli da to nije sve, da su odali adresu gdje se nalazim, s tim da to nije bio prvi slučaj u toj kući i znala sam automatski da gubim pravo na smještaj”, prisjetila se Marija.

Sklonište za žene žrtve nasilja u kojem je Marija smještena napisano je otpravku rješenja suda. Marija i djeca su hitno morala biti premještena na drugu lokaciju.

“Bila sam ljuta, htjela sam vrištati, nije mi bilo jasno zašto se to dogodilo i kako se uopće tako nešto može dogoditi”, poručila je.

Marijina priča samo je jedna među desecima žena i djece žrtava nasilja koji moraju biti premješteni s jedne sigurne lokacije na drugu zato jer je netko na sudu ili u sustavu socijalne skrbi loše obavio svoj posao.