Ima obrta koji nestaju pred naletom novih tehnologija i životnih navika. Kovači, ljevači, lončari, urari… sve manje su, nažalost, potrebni. Prije nekog vremena, kada je tržište postalo zasićeno relativno jeftinom odjećom, slično se predviđalo i krojačima. No, ponekad nevolje donesu i ponešto dobro.
Mnogima životni standard nije dovoljno visok da bi si priuštili olako bacanje iznošene ili pokidane odjeće i kupovinu nove. Ljudi paze na svaki euro i cent pa i svaki komad odjeće koji se da “spasiti” nose na popravak jer si sve teže mogu priuštiti novi.
Krojački obrti danas se najčešće bave upravo prepravcima odjeće, a mnogo manje onime po čemu su nekoć bili poznati – krojenjem i šivanjem odjeće po mjeri.
Sve manje šivanja, sve više prepravljanja
“Krojački obrti su posljednjih godina živnuli, ali puno ih je više koji se bave samo uslugama prepravki. Vrlo malo je ostalo onih koji izrađuju odjeću. U Zagrebu smo ostali još trojica ili četvorica muških krojača koji šivamo po mjeri. Ženskih krojača je više. U Zagrebu je ukupno nešto više od stotinjak krojačkih i kožarskih obrta, a u ukupnom broju prevladavaju obrti koji su zapravo servisi za prepravke. Njih je jako puno”, rekao nam je Tomislav Kuna, vlasnik krojačkog salona i pročelnik Sekcije krojača, krznara, klobučara-kapara i kišobranara u Udruženju obrtnika Grada Zagreba.
Oporavku krojačkih obrta pridonijela je, kaže, online kupovina.
“Ljudi preko interneta kupuju odjeću na slijepo pa im stiže sve i svašta, a onda puno toga treba prepraviti. Situacija je definitivno bolja nego prije pet ili deset godina. I kultura odijevanja se mijenja, ljudi opet češće traže odjeću po mjeri”, dodao je Kuna.
“Živnulo je, ne možemo se požaliti”
Šivanje jednog odijela, kaže Kuna, košta od 200 do 250 eura, što je cijena bez uračunatog materijala, odnosno tkanine. Cijene sitnijih usluga, poput skraćivanja hlača, haljina i drugih komada odjeće ili, pak, zamjene patent-zatvarača na hlačama, jaknama i haljinama u rasponu su od 5 do 30 eura, ovisno o vrsti usluge.
I Ksenija Tušak, vlasnica krojačkog obrta iz Siska, potvrđuje nam da posljednjih godina u poslu prevbladavaju krojačke preinake i popravci u odnosu na šivanja po mjeri.
“Veća je potreba za popravcima, naročito otkako ljudi više kupuju preko interneta. Sve u svemu, živnulo je i ne možemo se požaliti. Mislim da će krojača, a i postolara uvijek trebati”, kaže.
“Nije velik novac, ali može se živjeti”
U Sisku, kaže Tušak, desetak je krojačkih obrta i svi imaju posla. Ona smatra da usluge nisu preskupe.
“Skraćivanje hlača, običan rub kako mi to kažemo, košta 4,50 eura, a skraćivanje štof hlača, skriveni rub, košta pet eura. Zamjena patent-zatvarača na zimskoj jakni je 10 eura… Šivanje po mjeri je specifično i cijena ovisi o kroju i materijalu. Primjerice, šivanje jednostavne haljine – ravne, bez rukava i podstave, košta 20 eura. Naravno, to je cijena “za ruke”, moj rad, jer obično radim s donesenim materijalima”, objašnjava ona.
Napominje da onaj tko ima volje raditi, od krojačkog posla može zaraditi za pristojan život.
“Nije to neki veliki novac, ništa spektakularno, ali može se normalno živjeti, da se pokriju troškovi. U prvom redu troškovi najma, jer smo tu u Sisku, pogotovo nakon potresa, svi u unajmljenim prostorima”, kazala je.
Krojači i šivači bit će sve traženiji
Osim u obrtničkim radionicama, gdje prevladava ručni rad, krojači mogu raditi i u industriji gdje se najviše radi na strojevima. Prema specifikaciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, za obavljanje poslova krojača potrebno je završiti srednje strukovno obrazovanje u trajanju od tri godine nakon čega se polaže završni ispit i stječe kvalifikacija.
Hrvatska gospodarska komora (HGK) prošle je godine provela istraživanje u 560 srednjih i velikih tvrtki te među 370 građana o tome koja će deficitarna zanimanja u budućnosti biti tražena. Prema dobivenim rezultatima, bit će to električari, stolari, mesari, vodoinstalateri, profesije u sferi zelene i digitalne tranzicije te – krojači i šivači., piše N1