Zagreb doživljava svoju renesansu i baš, kao što su ambiciozni pape Lav X. I Julije II. slavili grad, slaveći sebe, tako u maniri svestranosti i intelektualno radoznalog čovjeka Tomašević i Možemo slave sebe, obnavljajući fasade, čuvajući grad od smeća i visoke trave, sljedeći i venecijansku renesansu i njen odnos prema boji pa je Zagreb tako sve više siv i oronuo. Kaj je je, furt imaju neke nove ideje, ruše sve zapreke idejama pa tako i idejom o starim tramvajima. Što starije to bolje i vrednije. No kad tramvaje zbigecaju, klime ugrade i raspored vožnji naprave, Zagreb će biti jedini grad u svijetu s ljetnim i zimskim tramvajima. I zato, nema tu mjesta jamranju i fušeraju, sve je to to kod Možemo samo gemitlich (opušteno i nonšalantno).

E da, ne smijemo pozabiti ni kragujevački stojadin, kao ovogodišnji adventski ukras. Šteta da nisu ukrasili i Jugićem kojeg su proizvođači slali u daleku Ameriku da ga ne bi gledali. Sve je to u cilju duhovnog buđenja i čežnje za obećanim Mesijom. Vrag te skelil, kak bi rekli stari Zagrepčanci, tko sve ovo ne razumije, ne razumije ništa. Vama jedan veliki kušlec za Božić, a Tomaševiću i Možemo nek se treskaju u starim treskama ili završe negdje ispod zagrebačkog škrlaka, prekriveni prašinom zaborava.

redakcija