Kad su počeli ratni sukobi, Vedran Galić završavao je treći razred građevinske škole u Vukovaru. Nije ni slutio da će se vrlo brzo naći na prvoj crti, s oružjem u rukama.
S prijateljima iz djetinjstva najprije se pridružio organiziranim stražama, a zatim je bio i na položaju Osa na Sajmištu.
10 dana prije pada Vukovara Vedran je ranjen. Završio je u bolnici, odakle je odveden na Ovčaru i ubijen. On, kao i mnogi mladići njegove dobi, nije dobio priliku graditi Vukovar i svoj život u njemu.
Tako mnogo, a tako malo trenutaka satkano je u 18 godina, koliko je imao Vedran Galić kad je preko noći od dječaka postao vojnik.
– On je bio prekrasan dečko, volio je prirodu, tata mu je bio lovac, pokojni, volio je s tatom ići u lov, imali su psa lovačkog, volio je Dunav, volio je društvo, volio je život, sjeća se Darko Turkalj, prijatelj i suborac Vedrana Galića.
– Kao borac je bio odličan, gdje god je trebao ići, kad god se nešto dogodilo, uvijek je bio među prvima, jako teško je izgubiti takvoga prijatelja, rekao je Dražen Ostojić, prijatelj i suborac Vedrana Galića.
U padu granate poginuo mu je otac, a on je teško ranjen posljednji put viđen u bolnici. Majka i sestra tražile su ga dugih 6 godina.
– To mi je najteži period u životu. To iščekivanje, ta nada. Iako si svjestan da više nema nade, ne može to čovjek u svojoj glavi shvatiti da ga više nema, govori Vlatka Galić, Vedranova sestra.
Njegovo je tijelo pronađeno na Ovčari. Identificirali su ga s pomoću Vlatkina lančića na kojemu je on slovo V zamijenio privjeskom jedne djevojke.
– Cijeli život dok sam živa ja ću misliti na njega i meni će biti teško, zato što ga je toliko toga čekalo u životu, toliko toga je mogao napraviti, uspjeti, a eto tako ti ga netko preko noći uzme, rekla je Vlatka.
Rat im je oteo brata, sina i prijatelja. Školske klupe Vedran je zamijenio podrumom na jednom od najtežih položaja na Sajmištu.
– Gledali smo uvijek da smo jedan uz drugoga, da jedan drugome držimo leđa, gdje god je išao jedan, išao je i drugi. To nas je, neke spasilo, neke nažalost i ne, govori Dražen.
Na Ovčari su pronađeni i njihovi vršnjaci i prijatelji Tomislav Baumgertner i Oliver Jovanović.
– Njih trojica su isto bili prijatelji, oni su se vidjeli u te zadnje trenutke, ali grozno, zaista evo, teško mi je o tome pričati, sjećat se. Gale je zaslužio i Bato i Oliver i svi ostali da se to ne zaboravi, naglašava Darko.
Zbog svih neostvarenih dječačkih snova, neproživljenih zagrljaja i poljubaca, zbog jedne cijele ugašene mladosti Vukovara., piše HRT
