Prema dostupnim podacima, više od polovice zaposlenika ima simptome ranog stupnja izgaranja, dok čak svaki deseti zaposlenik doživi završni stupanj sagorijevanja koji trajno pogoršava radne sposobnosti. Sindrom sagorijevanja na poslu prisutan je kod 48% do 69% ljudi u Japanu i Tajvanu, oko 20% u Sjedinjenim Američkim Državama, te kod oko 28% ljudi u zemljama Europe.
Iako se izgaranje na poslu može dogoditi na svakom poslu, najčešće se javlja u pomagačkim profesijama i onim profesijama gdje je puno kontakta s ljudima, piše Gloria.
Burnout sindrom ili sindrom izgaranja
Svjetska zdravstvena organizacija definirala je burnout kao posljedicu kroničnog stresa na radnom mjestu koji nije uspješno riješen te navodi da sindrom izgaranja ima tri dimenzije: osjećaj iscrpljenosti ili gubitka energije, povećana mentalna udaljenost od posla, odnosno osjećaji negativizma ili cinizma u odnosu na posao i smanjena profesionalna učinkovitost.
Kombinacija visokih zahtjeva radnog mjesta i niske autonomije zaposlenika u obavljanju posla, posebno izražene emocionalne iscrpljenosti, utječu na pojavu sindroma izgaranja na poslu.
Emocionalna iscrpljenost nastaje kada osoba osjeća da su joj emocionalne rezerve potrošene i da više nije u stanju davati drugima. Osoba koja je “pregorjela” mijenja sliku o sebi, vjerujući da se trajno promijenila, da je “pukla”, postala slaba i bezvrijedna osoba. Osoba u burnoutu razvija snažno unutarnje samo okrivljavanje i samo prijezir te reagira depresivno.
Simptomi sindroma izgaranja
Simptomi sindroma izgaranja na poslu su:
1. tjelesni simptomi – dugotrajne tzv. “manje bolesti”: umor, slabost, kronični nespecificirani fizički bolovi, glavobolja, bolovi u leđima, nesanica, želučane tegobe;
2. simptomi u ponašanju: razdražljivost, nervoza, stalna napetost, impulzivnost, eksplozivnost, ljutnja, povećana upotreba alkohola ili droga, problemi u partnerskim odnosima ili na poslu;
3. kognitivni i afektivni simptomi: emocionalna krutost, preosjetljivost, zatvorenost, tuga, pesimizam, bespomoćnost, osjećaj beznađa, osjećaj izgubljenosti, sniženo raspoloženje, nedostatak pažnje.
Burn out sindrom ili stres?
Sindrom izgaranja na poslu najprije treba razlikovati od stresa. Razlika postoji u odnosu na dimenziju vremena, gdje je stres privremeno stanje, a sindrom izgaranja na poslu proces koji traje duže i ima sliku kroničnog poremećaja. Sindrom izgaranja na poslu također treba razlikovati od depresije i nezadovoljstva poslom.
Razlika u odnosu na depresivni poremećaj postoji na temelju domene, gdje se sindrom izgaranja odnosi na domenu radnog mjesta, a ne na druga područja života pojedinca što je suprotno od depresije koja se može odnositi na sva područja čovjekova života, prenosi N1.
Kako povećati otpornost na stres?
Jedan od uspješnih načina povećanja otpornosti na stres je strategija samopomoći koja preporuča prvo sagledati koje su situacije stresne, a zatim je li te situacije moguće ublažiti ili eventualno izbjeći. Važne su i metode samopomoći kao što su: razvijanje samokontrole i odgovornosti, češći i kraći odlazak na godišnji odmor, njegovanje optimističnog pogleda na svijet, spremno prihvaćanje stresa na poslu, tehnike opuštanja, postavljanje granica.
