Vidovićevi Socijaldemokrati uoči izbora pokušavaju graditi imidž umjerene i odmjerene političke stranke ‘drugačije’ od ostalih. Politički analitičar Žarko Puhovski smatra, pak, da su predugo oklijevali i bavili se neprijateljstvom spram SDP-a.

Kada je ljetos održana famozna izvanredna sjednica Hrvatskog sabora zbog štrajka u pravosuđu i “plinske afere”, dva je dana trajao žestok verbalni rat između oporbe i vladajućih. Malotko je birao riječi, a rasprava je većinom tekla mimo tema dnevnog reda. Usred burne razmjene uvreda i optužbi, istupi predsjednika Socijaldemokrata Davorka Vidovića, zvučali su umjerenije i odmjerenije. Nisu se u konačnici socijaldemokrati ogradili od ostatka oporbe niti su bili najtiši – i njihov je zastupnik Domagoj Hajduković vikao i lupao šakom po stolu – ali šef te stranke odavao je dojam drukčijeg aktera.

Kada je prošloga tjedna premijer Andrej Plenković u Saboru podnosio godišnje izvješće o radu Vlade i stanju nacije, dio oporbenih zastupnika ometao ga je u tome lupanjem zastupničkim pločicama po klupama. No u tom bukačkom protestu oporbe zastupnici Socijaldemokrata, njih 17 – čak ni Hajduković – nisu sudjelovali. Štoviše, dan kasnije osudili su oporbeni protest kao “degradaciju Hrvatskog sabora”.

Iskustvo, pristojnost i politika ‘starog kova’

Početkom listopada, Socijaldemokrati su s HSS-om sklopili predizborni savez kojemu su potom pristupili i već zaboravljeni Hrvatski laburisti. Istaknuli su kako njihov savez “nije usmjeren ni protiv koga, već je savez ZA” te da žele uvesti u politički diskurs “pristojnost, uvažavanje, toleranciju i borbu argumentima”.

Tih nekoliko fragmenata sugerira da se Socijaldemokrati – najbrojniji oporbeni zastupnički klub nastao raskolom unutar SDP-a – uoči idućih parlamentarnih izbora nastoje pozicionirati na stranačkoj sceni kao stranka “drugačija” od ostatka oporbe – kritički raspoložena prema vladajućima, ali ne suviše, a istodobno distancirana od borbene isključivosti Mosta i Možemo!, stranaka koje diktiraju tempo oporbenih aktivnosti u Saboru. Distancirana, naravno, i od “matičnog” SDP-a.

Socijaledmokrate vodi Vidović, političar starog kova i jedan od rijetkih aktivnih političkih veterana iz 1990-ih kada je u SDP-u Ivice Račana bio potpredsjednik stranke, a u Račanovoj vladi od 2000. do 2003. ministar rada i socijalne skrbi. On svoje iskustvo sada pretače u stranačku agendu.

‘Predugo su oklijevali i bavili se SDP-om’

No, je li ta agenda – biti afirmativan, a ne biti nepristojno preglasan – dobitna predizborna formula i ima li za takvu opciju prostora na oporbenoj strani političke pozornice kojom mahom defiliraju političari konflikta i(li) kontinuirane kritike poput Nikole Grmoje, Sandre Benčić, Dalije Orešković, Mirele Ahmetović…? I može li brendiranje na “staromodnim” političkim premisama – konstruktivnoj kritici, umjerenoj retorici pa čak i povremenoj diskretnoj kooperativnosti s vladajućima – danas u Hrvatskoj donijeti Socijaldemokratima (ili ikojoj stranci?) dovoljno političkih bodova? Politički analitičar Žarko Puhovski smatra da ne može.

“Prvo, iskrenost nije bitna politička kategorija. Mene zanima da u javnom životu političarke i političari kažu stvari koje mislim da trebaju reći. Vjeruju li oni u to i imaju li oni kod kuće sliku Ante Pavelića ili Josipa Broza Tita – to je stvar za njih same i njihov obiteljski ili prijateljski krug. Nas zanima ponašaju li se oni u javnosti u skladu s nekim vrijednostima, ideologijama i svjetonazorima. Drugo, istina je gruba i treba je reći. Ovi tzv. Socijaldemokrati – a to je skandalozno ime koje ima samo jedan rod što je danas nezamislivo za stranku koja hoće biti ljevičarska – naprosto su živi mrtvaci. Zombiji. Oni se nakon parlamentarnih izbora više neće pojaviti u Saboru, s izuzetkom jednog ili dvoje. Meni su oni moguće i simpatični, ali predugo su oklijevali i bavili se neprijateljstvom spram Peđe Grbina i SDP-a. Predugo su pokušavali negdje se smjestiti u političkom sazvježđu, a vrijeme je prošlo i oni više ne mogu imati vremena da se organiziraju kako bi postigli bilo kakav uvjerljiv rezultat koji bi rezultirao dvoznamenkastim brojem zastupnica i zastuopnika”, smatra Puhovski.

On je uvjeren da Socijaldemokratima neće pomoći ni predizborni savez sklopljen s HSS-om i Laburistima i procjenjuje da će njihov izborni rezultat biti “u okviru statističke greške”.

‘Otišli korak dalje u približavanju HDZ-u’

Moguće je i da pristojnost, koju je u više navrata Vidović isticao kao specifičnu razliku Socijaldemokrata u odnosu na većinu sadašnje oporbe i koje manjka u javnom političkom govoru, bude “sklizak teren”. Jer, iz perspektive ostatka oporbe, lako im se može spočitati da su potencijalni “žetončići” HDZ-a, iako sam Vidović (primjerice, u intervjuu Hrvatskom radiju početkom listopada) odrješito tvrdi da “za koaliciju s HDZ-om ne postoji nikakva mogućnost”.

“Oni bi to možda bili (“žetončići”, nap.a.) da možda opet uđu u parlament. Međutim, ono o čemu bi trebalo ozbiljno razgovarati jest da su HDZ i SDP po svojoj faktičkoj poziciji dvije najsličnije stranke. Jedina “razlika” među njima jest SDP-ovo inzistiranje na progonu korupcije koja je kod HDZ-a neka vrst endemske bolesti. Kad gledate njihove programske pozicije, oni su sve sličniji i bili bi možda programski sposobni za koaliciju, ali to naprosto ne mogu zbog višedecenijske omraze i zbog zaoštrenosti na moralnoj razini kada je riječ o korupciji. A Socijaldemokrati su u tom pogledu otišli još korak dalje u približavanju HDZ-u”, kaže Puhovski.

Sve to je, dodaje, premalo da bi imalo ikakvog relevantnog utjecaja na rezultate izbora i “drukčijost” im neće puno pomoći., prenosi N1