Novinar N1 televizije i kolumnist Večernjeg lista Ivan Hrstić na svom facebook profilu prokomentirao je sve ono što se događalo oko najave Dana sjećanja u Vukovaru.

Objavu kolege Hrstića prenosimo u cijelosti;

S”TVARNO JE KRAJNJE VRIJEME da iz abecede izbacimo slovo U, da konačno smire živce svi oni koji ne znaju reagirati drugačije nego zahtjevima za obnovu verbalnog delikta, za progon i zabrane. Jer nije bilo dosta progona 45 godina. Umjesto U, kao stari Rimljani pišimo V i uglavnom nema problema. Doduše, malo nespretno pisalo bi se baš ime grada heroja. Wkowar?!?

PENAVA JE U JEDNOM U PRAVU: svima onima kojima je preteško svariti činjenicu da je Jean-Michel Nicolier branio Vukovar pod grbom i sloganom HOS-a, možda je stvarno bolje da zaobiđu kolonu sjećanja. Ili neka ne zaborave ponijeti gastal. No, oni koji su imali priliku, ali su u ono vrijeme bili odabrali skloniti se i ne braniti Hrvatsku, nemaju danas nikakvo pravo kritizirati izbor onih koji je jesu branili. Pogotovu nemaju pravo ni riječ nepoštovanja uputiti onima koji su u tim uniformama za Hrvatsku dali živote, a nisu se pritom ukaljali nikakvim nedjelom protiv čovječnosti.

NO, ONO U ČEMU PENAVA NIJE I NIKAKO NE MOŽE biti u pravu jest svođenje Nicoliera na neki grb i slogan, kao i obranu Vukovara samo na HOS. Nicolier je branio Vukovar u toj uniformi uglavnom zato što je HOS tada bio doslovno u svakom trenutku za dom spreman i nije postavljao suvišna birokratska pitanja nikome tko je bio također bio spreman staviti glavu u torbu i već sa zorom krenuti možda na put bez povratka.

VUKOVAR JE MOJ IZBOR, i u dobru, i u zlu! Da, to su bile riječi Jean Michela kad su mu “pametniji” savjetovali da se izvuče. Dao je život za Hrvatsku, za pravo Hrvata na njihov dom, iako to nikako nije morala biti njegova obveza. Ali nije dao život da bi tri desetljeća kasnije kao nečija lutka sudjelovao u hrvatskim unutarnjim dnevnopolitičkim ratovima.

POSVE JE PRIRODNA, poželjna i dobrodošla ideja da pripadnici HOS-a koji su se borili u Vukovaru neke godine, zašto ne baš ove, predvode kolonu sjećanja, ali posve su neprirodne, promašene i štetne dosjetke s nametanjem simbola kojima cilj nije okupljanje svih onih koji su dali svoj doprinos obrani, već naprotiv, samo nove podjele. Među braniteljima, lako za sve one druge.”…, napisao je