U emisiji Otvoreno HTV-a tema je bila politička komunikacija u Hrvatskoj.
Na tu temu u emisiji urednika i voditelja Damira Smrtića govorili su komunikacijska stručnjakinja prof. dr. sc. Smiljana Leinert-Novosel, prof. emer., komunikacijski i politički savjetnik Aleksandar Musić, politolog prof. dr. sc. Pero Maldini, Sveučilište u Dubrovniku i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić.
Leinert-Novosel: U Saboru komunikacijska pat pozicija
Komunikacijska stručnjakinja Smiljana Leinert-Novosel komentirala je saborska događanja u utorak kada je oporba lupala palicama tijekom godišnjeg izvješća premijera Andreja Plenkovića o radu Vlade.
– Ako uzmemo u obzir ono ključno zbog čega smo uopće pratili prijenos te sjednice, ne one razloge koji su na neki način isprovocirali stanje, onda smo imali sljedeću situaciju. Ako se pitate zbog čega pratimo saborske sjednice – pa zato da slušamo dijalog kako netko nekoga uvjerava u nešto i po mogućnosti bude njegova ideja afirmirana, prihvaćena ili u najmanju ruku izaziva neke efekte. Zašto je bila sjednica na kojoj je trebalo prezentirati uspjehe ili postignuća postojeće Vlade? Zbog toga da građani čuju o čemu se radi, rekla je Leinert-Novosel.
Smatra da se komunikacijski gledano glavna stvar nije mogla doživjeti, a to je sadržaj koji je bio upućen gledateljstvu.
– Mi smo cijelo vrijeme apsolutno zaglušujuću situaciju u kojoj se sva pažnja koncentrirala na one koji su pravili ritmički nered, udarali palicama i naravno one koji su tome odolijevali i išli prema kraju svoga izlaganja. Komunikacijski je to bila pat pozicija, dodala je.
Rekla je kako lupkanje nije bilo postavljanje sadržajnih pitanja, provokacija ili kritika koje se očekuju od oporbe, a da s druge strane nereagiranje na tu buku je isto bilo djelovanje kao da si sam u komunikaciji, kao da ne tražiš odjek.
Musić: Plenković upisao plusić, oporba je mogla biti lukavija
Komunikacijski i politički savjetnik Aleksandar Musić rekao je kako je gledajući to u Saboru čuo i vidio svašta te da svaka politička komunikacija na kraju dana može biti uspješna i neuspješna.
– Kada sve ovo razgrnete, vi se u biti u politici, u tom pripetavanju borite za medijanskog birača, nazovimo ga prosječnim biračem, i borite se za pasivnog birača, onoga koga želite izvesti na birališta. Ovdje ne govorimo o navijačima. Onaj koji je protiv HDZ-a će biti protiv dovijeka ili otprilike dovijeka. Onaj koji je protiv neke od oporbe će biti protiv njih dovijeka. Govorimo o tome kako je izgledalo kod onog prosječnog čovjeka. I tu ste imali u biti dva momenta. Imali ste osobu na masu, osobu koja je izašla pred mnoštvo, to je već situacija komunikacijske asimetrije, a onda bitnije je imali ste osobu koja govori o projektima i brojkama, barem na oko, nebitno je jesu li oni ušminkani ili nisu, jesu li oni specifično interpretirani, percepcija je bitna. Osoba koja govori o brojkama i projektima, a nasuprot toga ste imali lupanje. I u tom smislu tu je konkretna osoba koja je izašla pred mnoštvo, upisala jedan plusić, objasnio je Musić.
Smatra da je oporba mogla i drugačije postupiti, bolje postupiti i objasnio kako je to trebalo biti.
“Da je oporba bila lukavija, mogla je to odigrati ovako. Oni su mogli pet minuta lupati po klupama, poslati poruku, pokazati svoj gard, a onda se razmiljeti među novinarima, poslati svoje poruke sadržaja i na taj način zaokružiti cijelu stvar. Napustiti sabornicu, pokazati taj gard, i onda “nahraniti”, uvjetno rečeno, tako mi to u ovom poslu zovemo novinare, s nekim sadržajem, zaokružiti priču. Ovako je to lupanje pojelo sve.”
Istaknuo je tu primjer stranke Možemo.
– Najbolji primjer vam je Možemo. Oni su izašli s jednim pristupom “Show me the numbers” (eng. pokaži brojeve, op.a.), konkretno su izašli Plenkoviću na megdan. To je nešto što je relativno inovativno i relativno lukavo s njihove strane. Napravili su prezentaciju, uspjeli su i nešto emocija staviti u to, ali sve što su govorili toga dana je bilo pojedeno upravo tim lupanjem. Da se lukavo odigralo sa strane oporbi, jer Hrvatska nema jednu oporbu, ona ima oporbe, mogli su na neki način taj pravac napada učiniti za sebe korisnim, naveo je.
Rekao je kako na kraju dana vlast postavlja okvir za superizbornu godinu – projektima, strateškim stvarima za Republiku Hrvatsku i da to prati snažna personalizacija u liku konkretno predsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a.
– Nejasno mi je zašto sve te oporbe i dalje bajaju o nekakvim timovima, na dosadnjikav način govore o programima i onda još to prati ovaj kaos lupanja. Imat ćete situaciju, vraćam se na tog medijanskog birača, na tog prosječnog birača, da će jednu stranu smatrati konstruktivnom, a drugu će smatrati manje konstruktivnom, da ne kažem neku težu riječ, istaknuo je Musić.
Trogrlić: Oporba je dobila vidljivost, ali ne i dodatni bod za sebe
Komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić slaže se poprilično s Musićem.
– Ono što je oporba uspjela s ovim postići je da ova sjednica i ovo izvješće dobije puno veću vidljivost nego što saborske sjednice imaju inače. Mi raspravljamo o tome već treći dan i u konačnici je veliki broj ljudi i pogledao što se na kraju tu događalo. Saborske sjednice koje su redovne, pa i izvještaj premijera vjerojatno ne bi nikad pogledali. Tako da ono što je oporba uspjela, u trenucima kad hvata nekakav zaostatak, dobila je vidljivost, toliko željenu, toliko traženu vidljivost koju Sabor nema redovito, izjavio je Trogrlić.
Također smatra da je primjer stranka Možemo koja nije postala nikakvu značajnu poruku.
– Ovo su događaji u kojima će se svaka strana pokazivati pobjednikom jer ne možete egzaktno mjeriti, osim s nekim odmakom. No, nećemo imati samo ovaj događaj koji će usmjeriti rejting stranaka idući mjesec, ali svatko će se pokušati prikazati pobjednikom. Nisam siguran da je oporba kroz ovako nešto, osim što je skrenula pozornost na neki događaj, dobila niti jedan dodatni bod za sebe.
