Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, u Novom danu N1 televizije komentirala je invaziju Izraela na Gazu, kojom se želi uništiti Hamas. No, otvorena su i pitanja uključivanja drugih aktera s Bliskog istoka u taj sukob.

Ponajprije se misli na Libanon, Siriju i, kao najveća opasnost, Iran. Nije mirno ni u ostatku svijeta, posebno Europi gdje se već prijeti terorističkim napadima i gdje traju prosvjedi muslimanskog dijela stanovništva.

Ipak, najgora priča cijele ove situacije svakako su civili u Gazi, koji nemaju gdje pobjeći. Hamas ih koristi kao živi štit i temelj za izazivanje netrpeljivosti prema Izraelu, koji pak bez imalo takta ruši sve pred sobom. Realnost je zbog toga surova, poginulo je više od 500 djece u Gazi, za što ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje.

“Ovo je užasna jedna situacija. Početak su zvjerstva koja je Hamas počinio u Izraelu. Ne sukoba nego ove krize. I rekla bih da ovo nije sukob s Palestincima nego s Hamasom, ali cijenu će platiti Palestinci u Gazi, za koje Hamas ne mari. Što se njih tiče, smatrali bi uspjehom da ih strada što više. Taj brutalni teroristički napad u Izraelu i ta ubojstva koja su čak reklamirali bio je s ciljem izazivanja situacije kakvu imamo sad. Po mom mišljenju, namjestio je neku vrstu zamke Izraelu, koji upada u nju”, rekla je Pusić i dodala:

“Izraelski vojnici su već na sjeveru Gaze. Hamas se, po mom mišljenju, ne može zaustaviti na ovaj način. Ta politika sukoba je nešto što je proizvelo ovu situaciju. Dosad se pokazala kontraproduktivna. Ponavljanjem iste politike ćeš postići isti efekt.”

Lideri Hamas nisu uz Gazi i to je ono najproblematičnije, a u Izraelu su toga svjesni.

“Oni ne mare za civile, sprečavali su evakuaciju civila s područja gdje je Izrael najavio napad. No, ni ne možete sve te ljude evakuirati s tako malog prostora”, naglasio je bivša ministrica.

Bilo je kroz povijest pokušaja mirovnih misija, ali mir nikad nije postignut pa se postavlja pitanje je li on ikad i moguće izvesti. Židovi i Arapi cijeli taj teritorij oko kojeg se vode sukobi smatraju svojim, s tim da je Izrael 1948. priznata država i iz tog razloga ima potpuni legitimitet.

“Mir je moguć, radilo se na njemu, ali nikad nije postignut jer je miniran kad god bi mu se približili. Ne samo od Hamasa nego i Hezbolaha, ali i Netanyahua. Morate se prisjetiti i da je Hamas doslovno bacao predstavnike Fataha, odnosno PLO, kroz prozor zbog priznavanja Izraela i njegovog postojanja. Terorističke organizacije su radile sve kako bi to spriječile. Kao i ekstremna desnica u aktualnoj izraelskoj vlasti. Gradnja novih naselja na teritoriju Palestine i slično. Obje strane su, iz svojih razloga, činile sve da bi minirale mirovna rješenja. Prije ovog užasa i tragedije na stolu su bila rješenja dvije države i rješenje jedne države, o kojem se razgovaralo, da sve postane Izrael, ali s jednakim stupnjem prava za sve građane. O tome se ozbiljno razgovaralo i u palestinskim krugovima. Mislim da je Hamasova reakcija bila na to, ali i na tzv. Abrahamske sporazume, potpisanima s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom, a na stolu je bio i onaj s moćnom Saudijskom Arabijom. Sad je to na čekanju.”

Kroz posljednjih tjedan dana smo vidjeli neljudska zvjerstva i bezočan pokolj nad Izraelcima, no vidimo i da u Gazi milijun ljudi ne zna kamo će, nemaju struje, vode… Postoje apeli da se odgodi napad kako bi se napravili koridori. Tko posredovati? Turska se javila kako bi pomogla s izbjeglicama. Čak se i Vladimir Putin javio.

“Ma, njega bih stavila po strani, dok se ne povuče iz Ukrajine i ne završi taj rat, nije kvalificiran javljati se. Turska može pomoći oko oslobađanja taoca, Egipat bi mogao pomoći otvaranjem granice i tražio je da se zaustavi bombardiranje kako bi se omogućila humanitarna pomoć. Užasno su važne regionalne države u ovome i mogu pomoći. Katar pomaže, zbog čega ga u Izraelu kritiziraju, ali “iza zatvorenih vrata” se podržavala ta pomoć. Mislim da je prvi korak puštanje taoca i nakon njega bi vjerojatno postojala barem mala šansa da se počne razgovarati o obustavi napada na Gazu. Jer, kolektivna odmazda je također zločin, oko toga nema nikakve sumnje. Ne vidim drugo rješenje u ovom trenutku nego da privremeno Gaza postane neka vrsta međunarodnog protektorata. A najveći utjecaj ima Amerika i Joe Biden je pozvao na zaštitu civila. Mišljenje mi je da ne bi bilo sreće kad bi Izrael uspostavio upravljanje Gazom”, smatra Pusić.

Diljem svijeta vide se skupovi podrške Palestincima ili Izraelcima. Istovremeno, zabilježen je cijeli niz antisemitskih napada u Europskoj uniji.

“Ovo je bio okidač koji je na površinu pogurao antisemitizam i islamofobiju. Zato su politički vrhovi u svijetu oprezni kad se daje podrška Izraelu. Osim toga, čini se da živimo u vremenima prezira prema racionalnom razmišljanju. Koju god temu stavimo na stol, jedni je mrze, drugi obožavaju, nema potrebe za argumentiranjem stava, bez razmišljanja i ti su ljudi spremni na nasilje. Društvene mreže su dobar indikator, ali i efikasan instigator, pokretač kolektivnih emocija”, izjavila je Pusić pa spomenula rat u Ukrajini kroz konteksta skretanja fokusa na Bliski istok:

“Putin je dobio drugi front. Dobio je ono što je htio. Pokušava se i u našoj regiji, što vidimo kroz Milorada Dodika i onoga na Kosovu. Jer, skretanje pažnje s Ukrajine, mijenjaju se odnosi snaga. Zasad se svi još uvijek drže, ali to što se događa u Izraelu i Gazi je Putinov drugi front, odnosno, želja da se na bilo koji način odvrati pažnja američke i svjetske javnosti od politike i rata u Ukrajini.”