U Viјеćnici općinе Gvozd, povodom posvete Hrаmа Sаborа srpskih svеtitеljа, 9. rujna promovirаn је Zbornik “Vrginmost prеtаkаnjе sudbinе”.

Orgаnizаtor promociје bio je је SКD Prosvјеtа pododbor Vrginmost, a na samom događaju moglo se doznati kako je Zbornik stvаrаlo 25 аutorа koji su se u knjizi pozabavili registriranjem poginulim, rаnjеnih, nеstаlih i zаrobljеnih u rаtu 1991–1995. godinа. Osim toga, dio knjige nosi nаslov “Snаgе nаšе odbrаnе u rаtu 1991–1995. godinе”.

Nа promociјi su govorili u imе izdаvаčа Кrајiškog kulturnog cеntrа Bеogrаd Pеtаr Šаulа, prеdsјеdnik Кrајiškog kulturnog cеntrа iz Bаnjаlukе Drаgаn Кrošnjаr i јеdаn od urеdnikа –  Јаnko Vеlimirović.

Pa tko je dotični gospodin?

Zašto je ime ovog zadnjeg zanimljivo? Naime, Janko Velimirović bivši je oficir tzv. Vojske RSK koji je vrlo aktivno sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. Hrvatska javnost je o njemu mogla čuti kada je prošle godine pozvan na tribinu u organizaciji Srpskog privrednog društva Privrednik i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba pod nazivom “Petrovačka cesta duga 27 godina” na kojoj se trebalo raspravljati o optužnici protiv hrvatskih pilota.

Nakon što je zbog medijske buke Velimirović odbio doći na ovu tribinu, dolazak u Gvozd na promociju knjige koju je uređivao – ipak nije propustio.

Čovjek koji je u Hrvatskoj promovirao ratni zbornik, bio je pripadnik 2. Kordunaške brigade T.O. Vojnić. U posjedu smo dokumenta kojem se dotadašnjeg oficira Velimirovića predlaže za čin kapetana:

“Drug Velimirović osjetio je kakav genocid Hrvatska sprema pa je već u 6. mjesecu pobjegao iz Karlovca i otišao svom narodu”, navodi se u prijedlogu pukovnika JNA Boška Potkonjaka.

“Odmah se uključio u organiziranje prvih vojnih formacija i njihovom naoružavanju”, navodi se u prijedlogu u kojem ga se naziva “omiljenim među starešinama i borcima”.

Janko Velimirović rođen je 1957. godine u Vojniću. Po završetku vojne obuke, postaje rezervni oficir. Od jeseni 1981. godine radi u Karlovačkoj gimnaziji gdje predaje “obranu i zaštitu” te predmete društvenog i novinarskog smjera. Nakon pet godina rada u prosvjeti, zapošljava se u Zajednicu općine Karlovac na poslove vezane za obrambene pripreme civilnih struktura karlovačko – kordunske regije.

Početkom 1991. sudjeluje u pripremi, osnivanju i organizaciji Foruma Srba Bele Krajine, Gorskog Kotara, Korduna, Pokuplja i Žumberka a 3. ožujka iste godine vodi osnivačku skupštinu Foruma u hotelu “Korana” u Karlovcu. Početkom srpnja 1991. g vraća se na Kordun u rodni kraj, gdje se javlja na mobilizaciju u Štab TO Krnjaka.

Po ustrojavanju 2. brigade Teritorijalne obrane “Vojnić” u studenom postaje pripadnik te brigade u Operativno-nastavnom odjelu. U proljeće 1992. godine po dolasku snaga UNPROFOR u zonu odgovornosti 2. br. TO, pored operativnih poslova, obavlja i poslove oficira za vezu sa UNPROFOR-om. Na tim poslovima ostaje i u Posebnoj jedinici milicije, 80. brigade posebne jedinice “Vojnić”.

Nakon ustrojavanja Srpske vojske Krajine (SVK), krajem 1992.  i ustrojavanja 11. brigade “Vojnić” 21. Kordunskog korpusa SVK-a, ostaje na istoj poziciji u  sve do kolovoza 1995. godine. Oko godinu dana radi i u općini Krnjak na poslovima Sekretara za društvene djelatnosti, a nakon VRO “Oluja”, odlazi u Prizren gdje sa obitelji ostaje oko pola godine. Od proljeća 1996. seli se u Banja Luku gdje radi kao novinar i urednik u više redakcija i medija., piše 7dnevno