Kada se govori o ovisnosti govori se, zapravo o ponavljajućim aktivnostima koja postaju središte nečijeg života i koja utječu na osobnu percepciju i vrednovanje, a posljedično dovodi do psihofizičkih problema i problema u socijalnom funkcioniranju. Međutim, ne treba zaboraviti da je čovjek biće navika i da smo svi, zbog genetskih predispozicija ponavljanja stvari koje zadovoljavaju određenu potrebu ili donose zadovoljstvo, na neki način izloženi potencijalnoj ovisnosti, iako svi ne postajemo ovisnici.
Čovjek je razvio niz ovisnosti, od onih koje možemo nazvati tradicionalnim (droga, alkohol, kocka, pušenje) do novih ovisnosti, od posla, interneta, plastičnih operacija…za koje je okidač neki vanjski utjecaj ili unutarnja misao koja izaziva jake osjećaje, u većini slučajeva negativne. Što čovjek tada radi? Naprosto potiskuje te negativne osjećaje, poput tjeskobe i kompenzira ih nekim supstancama ili radnjama kako bi odvratio fokus s problema i stvorio kratkoročne pozitivne emocije.
Svaka ovisnost ima negativne posljedice na zdravlje i postaje ozbiljan javnozdravstveni problem,, posebno kada se govori o drogi i alkoholu koji je legalan, dostupan i duboko ukorijenjen u samu kulturu pijenja. I točno, poneka čašica neće naškoditi, naprotiv ima i pozitivne učinke, međutim kada povremeno postaje kontinuirano i kada se stvori navika nastaje problem. Alkohol, uz drogu izaziva velike promjene u osobnosti pojedinca do te mjere da je u stanju napraviti sve kako bi zadovoljio svoju potrebu i zato se najviše u ovim ovisnostima bilježe i kaznena dijela.
Stalna konzumacija alkohola ozbiljno utječe na fizičko i psihičko zdravlje pojedinca, njegovu obitelj, okruženju, a posljedično i na cijelo društvo. Međutim, obitelj je kontinuirano na udaru i uslijed agresivnog ponašanja, kao rezultata promjena u mozgu verbalno i fizičko nasilje postaje gotovo svakodnevno, a u zadnjoj fazi alkoholizma nastaje potpuna nebriga za obitelj, čime se obitelj uvlači u začarani krug ili se raspada. Supruge i majke u obiteljima nerijetko i same razvijaju psihičke smetnje te postaju sve manje funkcionalne, depresivne, sklonije ovisnostima o alkoholu, drogama i lijekovima. Sekundarna traumatiziranost utječe i na njihovu djecu koja češće obolijevaju od različitih smetnji ponašanja i razvijaju depresivna raspoloženja koja bole jače od od mnogih drugih tjelesnih bolesti. Ukoliko ovisnik ne ode na vrijeme na liječenje ili ne postoji obiteljsko jedinstvo oko potrebe liječenja i održavanja apstinencije, problem se dodatno produbljuje i dolazi do transgeneracijskog prijenosa alkoholizma, agresivnog ponašanja i fizičkog zlostavljanja. Zato ipak, iako se najvjerojatnije većina struke neće složiti treba napraviti distinkciju između droga i alkohola i ovisnosti o nikotinu, ne umanjujući time nanošenje osobne štete, kao i štete drugima, kroz pasivno pušenje.
U Hrvatskoj je prema procjenama oko 250.000 alkoholičara i Hrvatska je među prvih pet zemalja u EU po konzumaciji alkohola. Na liječenju završi tek svaki osmi ovisnik, što je negdje i prosjek u zapadnim zemljama. Svaka treća osoba puši, što nas po konzumaciji cigareta svrstava u sam svjetski vrh. Registrirano je i oko 50 000 ovisnika o kockanju i klađenju te oko 6 800 ovisnika o drogama. Sve u svemu, prema pokazateljima struke u Hrvatskoj 400.000 ljudi uzima alkohol, drogu, kocka ili je ovisno o internetu. Radi se, uistinu o velikom broju koji struka, između ostalog povezuje i s nedovoljnom brigom države za mentalno zdravlje tijekom pandemije i potresa, nedostatkom psihijatara, zatvaranjem psihijatrijskih odjela u županijskim bolnicama i klinikama te ukidanjem psihijatrijskih kreveta radi osiguranja kapaciteta za pacijente s Covidom.
Ono što je bitno reći da je područje problema s alkoholom stabilno, da konzumiranje droga postaje sve manji problem, no sustavno iz godine u godinu povećava se problem vezan s kockanjem, kao posljedica širenja tržišta igara na sreću i činjenice da je hrvatsko tržište jedno od najotvorenijih.
Razlozi ovisnosti mogu ležati u više čimbenika, od stalnih društvenih pritisaka, socio-ekonomskog statusa, teškoćama u emocionalnom ili kognitivnom funkcioniranju do pritiska vršnjaka i same osobnosti. Adolescentni su posebno osjetljiva kategorija koja još uvijek traga za svojim identitetom, eksperimentira s alkoholom i drogama i u toj potrazi suočava se s krizama koje izazivaju emocionalnu bol jer ne vide rješenje. Kako struka navodi, udio mladih ovisnika nije problematičan , međutim svako pijenje u ranim godinama je rizično zbog niske stope tolerancije na alkohol. Kod mladih, ovakav povremeni način konzumiranja zbog zabave bitno djeluje na njihovu kognitivnu sposobnost, na sposobnost rasuđivanja i na psiho motoriku. Problemi koji se pojavljuju vezani su za slab uspjeh u školi, neodgovorno spolno ponašanje, odnosno mladenačke trudnoće, prometne nesreće koje uzrokuju mladi, promjene u ponašanju…U kontekstu navedenog, a kako bi se spriječio rizik ulaska u ovisnost uloga roditelja je ključna. Važno je imati nadzor nad djetetom i pratiti njegovo ponašanje jer ako se zanemare prvi znakovi, može biti kasno.
Vlada je donijela Nacionalni Strategiju djelovanja na području ovisnosti za razdoblje do 2030. kojom se obuhvaćaju potrebe aktivnosti, posebno u prevenciji ovisnosti kod djece i mladih, što je vrlo bitno i osjetljivo područje, imajući u vidu gore navedeno. Kako će se osigurati prevencija i liječenje ovisnosti djece i mladi ostaje za vidjeti, imajući u vidu da u Hrvatskoj postoji samo jedna specijalizirana psihijatrijska bolnica za djecu, da ozbiljno nedostaje stručnog kadra na području zaštite mentalnog zdravlja, kao što su psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti, pedagozi, psihoterapeuti, a posebno psihijatri. Tu je i nedovoljan broj stacionarnih kreveta i nepostojanje strateškoga plana razvoja dječje i adolescentne psihijatrije.
Strategijom je obuhvaćena je i prevencija na radnom mjestu kojom se uključuju i sami poslodavci, što je svakako za pozdraviti jer bi se isti, kroz edukaciju trebali osposobiti o načinu pristupa zaposlenicima kod kojih je uočen rizik od razvoja ovisnosti i koji bi u suradnji s nadležnim službama medicine rada osigurali odgovarajuće tretmanske intervencije za zaposlenike s problemom ovisnosti. Hoće li država osigurati kvalitetnu edukaciju i motivirati poslodavce da se uključe, prepustit ćemo vremenu jer zna se svjedočiti na radnom mjestu tihim i negativnim komentarima i okretanju glave od ljudi koji su stvorili ovisnost o alkoholu..
Navodi se i potreba preventivnih programa za stale vrste ovisnosti, vezane uz igranje igara na sreću (kockanje, klađenje, lutrijske igre), prekomjernu uporabu računalnih igrica, prekomjernu uporaba interneta, društvenih mreža i slično. Osiguranje društveno odgovornog priređivanja i igranja igara na sreću koje se spominje u Nacionalnoj Strategiji svakako je za pozdraviti, međutim mjere za provedbu neće riješiti postojeći problem jer se svode na zakonsku regulativu i nadzor. Ne primjećuje se ograničenje štetnog oglašavanja niti postavljanje ograničenja za igre u casinu koje sa sobom nose visok rizik od stvaranja ovisnosti.
Pitanje prevencije ovisnosti o internetu koja se, također spominje u Strategiji je kompleksno, imajući u vidu da je isto još uvijek u fazi istraživanja i rasprava. Naime, na globalnoj razini postoje podijeljena mišljena o tome je li ovisnost o internetu sama po sebi poremećaj ili je, zapravo izraz već postojećih poremećaja i problema u ponašanju. Autorica je na tragu kako se, uglavnom radi o već postojećim sklonostima i problemima koje pojedinac ima, međutim isto ne isključuje mogućnost da se ovisnost o internetu može stvoriti neovisno od postojećih problema, posebno kada govorimo o ovisnosti o društvenim mrežama. Ono oko čega postoji neko opće suglasje su kategorije ovisnosti (ovisnost o društvenim mrežama, online kockanju i klađenju, online sexu, online informacijama i online kupovini), odnosno simptomi koji se pojavljuju na mentalnoj razini, od slabe koncentracije, poteškoće u razlikovanju stvarnog od virtualnog svijeta, poremećaja pamćenja, razdražljivosti do tjeskobe i depresije. I mentalni i fizički simptomi (umor, nesanica, gubitak ili povećanje težine, zanemarivanje higijene, bolovi zbog nedostatka kretanja…) prelijevaju se na društvene simptome, od socijalne izolacije, problema u međuljudskim odnosima, problema sa zapošljavanjem i zadržavanjem radnog odnosa…
U svakom slučaju, važno je uključiti cjelokupno društvo u rješavanje problema ovisnosti ili kako je to rekao Ben Shepard, engleski novinar i povjesničar :”Ako zapovjednici i političari dobro obave svoj posao, najvažniji dio psihijatrije bit će već napravljen.”
Ono što nikako ne treba ispustiti iz vida je edukacija javnosti o ovisnostima, posebno o alkoholu i drogama jer se iste još uvijek percipiraju isključivo kao nečiji izbor i produkt slabe volje i karaktera. Na globalnoj razini među strukom, u osnovi još uvijek ne postoje usuglašeni i jedinstveni stavovi radi li se, zapravo o izboru ili bolesti. Ovisnost, zasigurno počinje nečijim izborom i slobodnom voljom, međutim daljnjom i kontinuiranom konzumacijom pretvara se u bolest, jer nedvojbeno dolazi do promjena u sposobnosti pamćenja i razmišljanja, poteškoća s ravnotežom i koordinacijom te nizom drugih medicinskih i neuroloških poremećaja.
Svakom čovjeku pa tako i ovisniku teško je priznati da je obolio i da ima poremećaj. Nakon što prihvati činjenicu da je ovisnik i zatraži stručnu pomoć dolazi i do stabilizacije, no to stabilno razdoblje koje daje nadu u bolje sutra nerijetko se poljulja reakcijama socijalne sredine koja ne razumije i za koju ovisnik postaje nepoželjan, što može dovesti do daljnje traumatizacije. Iako je stigmatiziranje manje prisutno ono je još uvijek tu pa i među zdravstvenim djelatnicima. Takav pristup nije ništa drugo nego micanje određenih pojava od sebe koje bi mogle urušiti sve te naše iluzije o vlastitoj neranjivosti.
Ako želimo tretirati ovisnost kao kroničnu i recidivirajuću bolest koju moramo liječiti, kao i druge takve bolesti, moramo priznati i prevladati svoje negativne stavove i predrasude, kako bi se pomoglo pacijentima s ovisnošću. Ako napravimo komparaciju između ovisnika i oni koji to nisu i jedni i drugi ne žele susret s patnjom i boli i ovisnici tu nisu nikakva iznimka.
Zaključno, uvijek je bolje spriječiti nego liječiti i zato bi prevencija, prvenstveno kod djece i mladih trebala biti imperativ. Kontinuiranom edukacijom treba mlade osvijestiti o psihofizičkim opasnostima koje proizlaze ovisnosti kako bi stvorili kritički stav, prepoznali rizične situacije, othrvali se pritisku vršnjaka, ali i svim današnjim globalnim silnicama. Mladost sama po sebi trebala bi biti vesela i nisu potrebe nikakve supstance ili igre kako bi se zabavili ili utopili neku trenutnu tugu. Ili da citiramo velikog Goethea: “Mladost je opijenost bez vina.”
Uvijek treba imati na umu da je svaka ovisnost loša jer drži čovjek u okovima i krade mu moć slobode, usmjerene na dobro.
Piše: Snježana Nemec/Demos media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
