Obećajte mi da ćete se uvijek sjećati:

hrabriji ste nego što vjerujete, jači nego što se činite i pametniji nego što mislite.

(Christopher Robin iz Winnie the Pooh)

Često čujemo ili izgovaramo Vergilijevu izreku: „Zdravlje je najveće bogatstvo”. Izrečeno prije više od 2000. godina još uvijek je na putu čovjekovog savladavanja i usvajanja jer tek kad uđemo u bolest, tek tada i počinjemo razumijevati važnost izrečenog. No to razumijevanje nije potrebno samo na individualnoj, već i na nacionalnoj razini koja će osigurati potrebnu zaštitu zdravlja za sve građane pa tako i zaštitu mentalnog zdravlja.

Da bi jedno društvo bilo funkcionalno mora biti i zdravo, a mentalno zdravlje sastavna je i bitna komponenta zdravlja. Nacija, posebno djeca i mladi moraju biti zdravi i ako se već ne može utjecati na unutarnji, odnosno biološki faktor na vanjski trebamo i moramo jer mentalno zdravlje je važno u svakoj fazi života, od djetinjstva do odrasle dobi i utječe na to kako mislimo, osjećamo i djelujemo, pomaže nam odrediti kako se nositi sa stresom, prema drugima i kako donositi odluke. Važno je razumijevati važnost mentalnog zdravlja, kao bogatstvo koje nam daje optimizam, sigurnost, samopoštovanje i koje nam omogućuje da se suočavamo sa manje lijepim stvarima. Kada razumijevanje ne postoji ove pozitivne komponente polako se gube i naša mentalna snaga slabi.

Ljudska je psiha složena. Ona je ono nešto živo što buja u čovjeku i za koje često kažemo duh, duša ili um. Ponekad se naš duh razboli, a onda se razboli i naše tijelo i naša psiha koju treba liječiti ili preciznije rečeno – njene intencionalne misli u kojima psihička igra nesumnjivo otpočinje. Događaji koji dolaze nenajavljeno i na koje nismo pripremljeni, svakodnevni stres.. sve su to rane koje se razvijaju na čovjekovoj duši i koje nam stvaraju, strah tjeskobu, anksioznost i depresivno stanje. Ne postoji čovjek koji danas nije pod određenim rizikom od razvoja poremećaja mentalnog zdravlja, bez obzira na dob, spol, prihode i svako negiranje ili prisutnost mita je loše. Mitovi o mentalnom zdravlju postoje i to je nesporno, jer kad s jedne strane slušate osobu koja govori o svojim mentalnim problemima, a s druge strane druga osoba to tumači kao uobrazilju i nemogućnost da se toj njoj dogodi, tada je jasno da se ne radi samo o krivom poimanju bolesti, već i o prisutnoj predrasudi i stigmi, kao posljedici straha.

Hrvatska, u odnosu na broj stanovnika ne bilježi dobre rezultate u segmentu mentalnog zdravlja, a kad govorimo o djeci i mladima, tada je stanje alarmantno. Kako bi dobili što realniju sliku poslužit ćemo se i statističkim pokazateljima iz Strateškog okvira razvoja mentalnog zdravlja do 2030. Naime, u 2019. godini zabilježeno je 38.422 hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja, od kojih se gotovo 70 % odnosi na osobe u dobi od 20 do 59 godina. Vodeći uzroci hospitalizacija iz skupine mentalnih poremećaja 2019. godine bili su mentalni poremećaji uzrokovani alkoholom s udjelom od 18,4%, shizofrenija (15,1%), depresivni poremećaji (11,5%), mentalni poremećaji zbog oštećenja i disfunkcije mozga i tjelesne bolesti (7,2%) te reakcije na teški stres, uključujući posttraumatski stresni poremećaj (6,4%). Navedene dijagnostičke kategorije obuhvaćaju gotovo 60% svih uzroka hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja Kod depresivnih poremećaja stopa hospitalizacije pokazuje, rastući trend. Na razini primarne zdravstvene zaštite kroz godine se zapaža uzlazni trend pobola od mentalnih poremećaja. U 2019. godini registrirano je ukupno 371.596 dijagnoza iz skupine mentalnih poremećaja, te je ova skupina poremećaja sudjelovala s udjelom 4,0% u ukupnom broju registriranih bolesti i stanja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Neuroze, afektivni poremećaji povezani sa stresom i somatoformni poremećaji vodeća su dijagnostička podskupina. U 2019. godini registrirano je 170.803 dijagnoza iz ove podskupine, koje predstavljaju 46,0 % registriranog pobola od mentalnih poremećaja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Smrtnost zbog samoubojstva pokazatelj je ugroženosti mentalnog zdravlja i u 2019. godini registrirana su 582 samoubojstva ( udio od 20,7 % u ukupnom broju smrti od ozljeda). Pojedine županije priobalnog dijela bilježe i nekoliko puta niže stope samoubojstava od pojedinih županija kontinentalnog dijela. U 2019. godini dobno standardizirana stopa smrtnosti zbog samoubojstva za sve dobi ukupno bila je najviša u Ličko – senjskoj županiji, a najniža u Splitsko – dalmatinskoj županiji.

Ono što posebno zabrinjava je povećanje broja hospitalizirane djece pa je tako u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež Zagreb, kao jedinoj takvoj specijaliziranoj bolnici u Hrvatskoj broj hospitalizirane djece u 2022. godini porastao za 30 posto. U prvih pet mjeseci 2022. godine, u odnosu na prošlu, bilježi se čak 280 % više pokušaja suicida kod djece do 14 godina, čime je doprinijela i pandemija COVID-19 i potresi.

Na globalnoj razini s dijagnosticiranim mentalnim poremećajem je više od jednog na sedam adolescenata u dobi od 10 do 19 godina, a njih oko 46 tisuća svake godine počini samoubojstvo, što je među prvih pet uzroka smrti u toj dobnoj skupini.

S obzirom da je kod djece i mladih u porastu anksioznost, depresija, sniženo samopouzdanje, samoozljeđivanje i suicidalnost neminovno se i postavlja pitanje što se to događa s našom djecom. Ako u javnosti čujete da je iz Zadra u pet dana u Zagreb na bolničko liječenje poslano šestero djece zbog pokušaja suicida, postavlja se pitanje što je uzrok ovakve slike.

Postoji nekoliko razloga koje mogu utjecati na mentalno zdravlje, od biološkog čimbenika, negativnih i frustrirajućih odnosa u obitelji, kontinuiranog društvenog i ekonomskog pritiska, siromaštva koje dovodi i do marginalizacije, obrazovanja, kvalitete stanovanja, posla, do tehnologije, kao važnog čimbenika utjecaja na mentalno zdravlje. U osnovi sve se može staviti pod kapu nemilosrdnog kapitalizma i zahtjeva suvremenog društva na koje se sve teže odgovara. Niz je tu elemenata, kao refleksije vanjskog svijeta koji su međuovisni i koji utječu na mentalno zdravlje i teško je izdvojiti jedan ključni. Taj, metaforički rečeno kaos u glavi, posebno mladih, njihova nedovoljna vidljivost i zastupljenost, nerijetko rezervirana za neku drugu djecu kojoj se vrata lakše otvaraju, posebno kada govorimo o zemljama u kojima demokracija nije dovoljno razvijena, dovodi i do negativnih stavova, frustriranosti, depresije i potrebe da barem na nekoliko sekundi budu zapaženi. Zato je, između ostalog prostor TikToka fenomen današnjice i mjesto gdje se mladi mogu izraziti, izraziti svoju kreativnost, svoja znanja i vještine, naći svoju perspektivu i šansu i reći- tu smo, postojimo i vrijedimo. No tu dolazimo i do apsurda jer ta ista aplikacija ozbiljno utječe na mentalno zdravlje te dovodi i do suicida. Stalna prisutnost na društvenim mrežama ima štetan utjecaj na mentalno zdravlje, od poremećaja raspoloženja, spavanja, osjećaja izolacije i usamljenosti, niske razine samopoštovanja, anksioznosti i depresije…U Hrvatskoj, ilustracije radi od poremećaja hranjenja boluje 35 do 45 tisuća osoba. Većina djevojčica i mladih žena u dobi od 12 do 30 godina i sve više mladih muškaraca imaju poteškoće u prihvaćanju svog tijela te sa samopoštovanjem. Tu je i nametnuti savršenstva, ljepote mladosti i bogatstva, jer ako danas ne postoje ovi elementi, kao da ne živiš. Poražavajuća je ovakva percepcija koja, kako vidimo uzima ozbiljan danak.

Kada već govorimo o refleksiji vanjskog svijeta, još jednom treba ponoviti o samim uzrocima. O sve većoj razlici između siromašnih i bogatih, o sve većoj socijalnoj isključenosti, o gaženju dostojanstva, uništavanju identiteta i svake kritičnosti i kreativnosti, ljudskim odnosima i hijerarhiji u kojem svatko mora naći svoje mjesto. Usporedno s modernizacijom raste i raznolikost obitelji i nuklearna obitelj u najrazvijenijim zapadnim zemljama više nije jedini model obitelji. Njoj se pridružuje sve veći broj obitelji s jednim roditeljem, kao i broj samačkih kućanstava, čemu je, između ostalih uzrok porast broja rastava brakova i emancipacija žena, sve veća važnost emocionalnih veza i individualnih potreba na štetu bračnog i obiteljskoga sklada svojstvenoga patrijarhalnoj tradiciji i odnosima autoriteta između muškaraca i žena te roditelja i djece, zatim porast popularnosti nevjenčanih zajednica, učestalost istospolnih zajednica…, čime i starije stanovništvo sve manje nalazi njegu u obitelji i sve više postaje emotivno i ekonomski ranjivije, samim time podložnije mentalnim bolestima i suicidima.

U osnovi radi se o globalnoj projekciji na mentalno zdravlje koje nije pošteđena ni Hrvatska, međutim ako dodamo probleme u Hrvatskoj tada mentalna slika postaje još gora. Od ozbiljnog izostanka pravde i pravednosti, o neuređenom sustavu i sveprisutnom klijentelizmu gdje se odnosi naprosto hrane sami sobom i postaju sve ukorijenjeniji i koji se povezuju s drugim problemima koji jačaju nejednakost i društvene nepravde, i iz kojih nerijetko izostaje moralna osuda. O krivom poimanju odnosa prema radu, poštenog zarađivanja koje treba osigurati pristojan život. Političkom uplivu koji stvara i nezdravo okruženje, a u konačnici i nezdrav društveni sustav koji se manifestira na zdravlje radnika. U osnovi radi se o nepristojnom društvu i institucijama koje ne uvažaju svoje građane i kroz koje se projicira moć, ne kao potencijal, već fiktivan izraz.

Dodatni problem i vrlo važan je broj zaposlenih psihijatara u zdravstvenoj službi koji znatno regionalno oscilira pa je u Gradu Zagrebu u zdravstvenoj službi zaposleno oko 14,8 psihijatara na 100.000 stanovnika, a u slavonskim županijama 7,2 na 100.000 stanovnika što očito može utjecati na dostupnost i kvalitetu skrbi, a i na radni stres i sagorijevanje u regijama u kojima nema dovoljno psihijatara. U Hrvatskoj je 2019. godine bilo 0,07 specijalista dječje i adolescentne psihijatrije na 100.000 stanovnika. Prema posljednjim dostupnim Eurostatovim podatcima za 2018. godinu Hrvatska se nalazi u donjoj polovini europskih zemalja rangiranih prema broju psihijatara na 100.000 stanovnika. Nedostaju i ostali stručnjaci na području zaštite mentalnog zdravlja, kao što su psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti, pedagozi, psihoterapeuti i drugi stručnjaci Tu je i nedovoljan broj stacionarnih kreveta i nepostojanje strateškoga plana razvoja dječje i adolescentne psihijatrije.

Gdje je, zapravo rješenje?

Kao što se uvijek ističe, u političkoj volji da stvori uvjete za zdravstvenu zaštitu i adekvatnu podršku, posebno kada se govori o pokušajima suicida te prevenciji i ranom prepoznavanju bolesti. U kontinuiranoj edukaciji koja bi osvijestila prave vrijednosti i kojom bi se „razbila” bilo kakva stigma o mentalnim bolestima jer to je jedan od najčešćih razloga zašto se nikad ne zatraži stručna pomoć ili se zatraži kad je već kasno. Struka preporučuje da skrb za mentalno zdravlje treba uključiti u obrazovne programe svih stručnjaka na području zdravstvene skrbi i njima srodnim područjima, uključujući edukaciju iz ljudskih prava. Javnost treba postati svjesna da se mnogi mentalni poremećaji mogu uspješno liječiti.

Djeca i mladi su posebno osjetljiva kategorija, to je naša budućnost koja treba izgraditi svoj život i život zajednice, no za to vrijeme adolescencije u kojem se najviše traže, eksperimentiraju i u kojem svaki stres poprima razmjere drame, treba biti oprezan i stručno reagirati. Roditelji igraju ključnu ulogu, međutim i tu nastaje problem jer su sve više fokusirani na rad, opstanak jer sve teže udovoljavaju zahtjevima suvremenog svijeta zbog čega dođe i do fenomena izgaranja. S druge strane primjećuje se i sve veća okrenutost roditelja prema sebi samima i zanemarivanju djece. Govorimo o pojavi koja je dobila i svoj službeni naziv – tehnoferencija, odnosno o prekidu društvenih interakcija zbog tehnologije, zbog koje postoji opravdana zabrinutost da učestala upotreba digitalnih uređaja od strane roditelja ima negativan učinak na obiteljske odnose i ponašanje djece. Ako ćemo biti slikovitiji, zamislimo da dijete roditelju pokušava nešto reći ili pokazati, međutim zbog fokusiranosti na telefon, odnosno društvene mreže, provjeravanja e-mail poruka, roditelj ne čuje niti primjećuje dijete. Nerijetko se u toj interakciji roditelj nesvjesno i obrecne na dijete, odnosno pokaže verbalno agresivniji pristup prema djetetu riječima- pusti me na miru, ne ometaj me sada…

Bez mentalno zdrave populacije, posebno djece i mladih u svim ovim negativnim kretanjima društvo pa tako i hrvatsko nema budućnosti. Nove generacije, ne mogu očekivati ništa bolje jer svijet se ne kreće u tom smjeru, naprotiv za očekivati je još veći pritisak i posljedično još jači utjecaj na mentalno zdravlje. Nimalo ne zvuči optimistično, no lažni optimizam je loš i treba se suočiti sa stvarnošću kako bi se problemi rješavali. Međutim, ono na što treba sustavno ukazivati je da se problemi mentalnog zdravlja mogu rješavati.

Piše: Snježana Nemec/Demos media

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE