Sandra Benčić je potvrđena kao premijerska kandidatkinja ovih iz Možemo!, što je bilo jasno nakon što je Tomislav Tomašević, koji s njome vodi Možemo!, zauzeo poziciju zagrebačkog gradonačelnika. Samo što ona ima niz otegotnih okolnosti, pa su joj šanse za premijersku fotelju nikakve. Jer Možemo! ne postoji na nacionalnoj razini, za razliku od SDP-a., piše Zvonimir Despot za večernji list
Na izborima ne biramo premijera, nego stranke, a Možemo! bi na izborima trebalo dobiti najviše mandata u Saboru kako bi ona mogla od predsjednika tražiti mandat za sastavljanje Vlade. Možemo! vlast ima samo u Zagrebu i jedino još gradonačelnicu u Pazinu, i nigdje više. U Puli su izbačeni iz vladajuće koalicije jer su bili totalno destruktivni, a u Splitu na ponovljenim lokalnim izborima nisu dobili ništa. Plus, njihov rejting na nacionalnoj razini pada, kao i njezin osobni rejting.
Možemo! ni u Zagrebu ne bi imalo danas vlast da je Milan Bandić živ. Njima se vlast dogodila preko noći nakon što je Bandić iznenada umro i dogodio se politički vakuum u kojemu su dobili vlast da je i njih to gadno šokiralo. Šokirani su bili i svi drugi iznenadnom situacijom, ali su svi drugi bili nespremni išta suvislo ponuditi ili su bili opterećeni Bandićevom ostavštinom, pa su se birači dobrim dijelom okrenuli novoj, mladoj ekipi. Birači su izabrali eksperiment, i bome Zagreb nakon dvije i pol godine šokantno proživljava taj eksperiment kad dojučerašnji ulični aktivisti bez dana radnog staža i iskustva u upravljanju velikim sustavima dobiju vlast upravljanja nad ogromnim zagrebačkim sustavom.
Sandra Benčić formalno nije u upravljačkim strukturama Zagreba. No bez nje se ne donose ključne odluke, ona je siva eminencija sadašnje zagrebačke politike, što je bilo vidljivo odmah na početku, kad su preuzeli vlast, i kad je nadgledala sastavljanje nove uprave Zagrebačkog holdinga, a i javno se često upušta u rasprave oko njihove politike u Zagrebu i dakako brani Tomaševića. Stoga je i njezina kandidatura usko vezana uz činjenicu kako Možemo! vodi Zagreb u ove dvije i pol godine i kako bi oni pod njome vodili Hrvatsku. Jednom riječju – katastrofalno!
Zagreb nikad prije nije bio tako prljav kao danas! Zagreb nikad nije bio toliko zarastao u travu i korov kao ove godine. Kiše i oluja samo su obični izgovori za nesposobnost. Zagreb nikad prije nije tako smrdio kao što smrdi zbog Jakuševca. U Zagreb nikad prije divlje svinje nisu tako duboko ušle kao ove godine. Jer se trava ne kosi, za što su krivi i vlasnici privatnih površina, ali još više zbog kaosa s otpadom, zbog gomila smeća po ulicama i kvartovima, zbog neefikasnog zbrinjavanja otpada, i to baš otpada na kojemu je Možemo! jahalo za vratom Bandiću i od kojih se očekivalo da će baš na tom planu učiniti značajne korake naprijed.
Pokazalo se da su nesposobni, aljkavi, potkapacitirani, netransparentni, učahureni u svoje ćelije, hrpa neradnika među njima, ali teški filozofi i prodavači ideoloških magli, poput one da bi u Zagrebu ulicu trebala dobiti notorna Milka Planinc. Mahnito pokušavaju riješiti otpad, kao što mahnito otvaraju nove pješačke zone koje su obično ruglo, i samo dodatno stvaraju prometni kaos i u ovako već kaotičnom gradu. I još toga ima za nabrajati…
Sandra Benčić je u svojem nastupnom govoru kao premijerska kandidatkinja samo izbacila niz radikalno ljevičarskih, neokomunističkih floskula! SDP je bar otišao malo dalje od floskula, pa umirovljenike mami s 75 eura većom mirovinom odmah u prvoj godini mandata ako osvoje vlast. Srećom, šanse su joj nikakve. Jer Hrvatskoj ne treba zagrebački eksperiment s Možemo!
