Rekla je prije desetak dana – nadam se da će mi Hanžekovićev memorijal vratiti osmijeh na lice. I naravno da joj ga je vratio. Sandra Perković ostaje vladarica Zagreba, vladarica stadiona Mladosti, vladarica najdražeg mitinga. Po 11. put u karijeri najbolja hrvatska atletičarka proslavila je pobjedu u rodnom gradu, nošena bučnom podrškom tribina čija je miljenica još od 2006. kad je kao 16-godišnja klinka prvi put nastupila na Hanžekovićevom memorijalu. Još više se ta ljubav rasplamsala 2010. kad je prvi put ovdje pobijedila i otada do danas samo dvaput nije trijumfirala, pišu Sportske novosti.
Lani je hrvatska rekorderka u bacanju diska proslavila jubilarnu desetu pobjedu, ali svima je bilo jasno da se nema namjeru zaustaviti na toj brojci. Do 11. slavlja doveo ju je hitac od 67,71 m iz druge serije, najbolji hitac godine, kojim je ostavila iza sebe Talijanku Daisy Osakue (63,68) i drugu hrvatsku predstavnicu Mariju Tolj koju je domaća atmosfera također inspirirala za rezultat sezone – 63,39 m.
A što se tiče onog vraćanja osmijeha na lice s početka teksta, taj je osmijeh nakratko nestao prošli mjesec na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti koje je Sandra završila na petom mjestu. Jasno je da je bila tužna i razočarana takvim ishodom, što i ne čudi jer ipak je riječ o rođenoj pobjednici, ženi koja u svojoj riznici ima čak 13 medalja s najvećih natjecanja, od čega deset zlatnih. No, koliko god tužna bila, ipak je bila realna i svjesna da nakon dviju kompliciranih ozljeda ovog ljeta nije imala iza sebe dovoljno natjecanja na kojima bi uhvatila najvišu razinu forme.
U Budimpešti je i u kvalifikacijama i u finalu bacila svoje najbolje rezultate sezone, pokazujući da polako raste, a potvrdila je to prošle subote u Kini kad je na mitingu Dijamantne lige tri puta prebacila 67 metara. Napunjena samopouzdanjem u svom je dvorištu ponovno bila u elementu, ne namjeravajući prepustiti pobjedu nikome.
Za zagrijavanje je bacila 62,28, a onda je u drugoj seriji disk poletio na tih sjajnih 67,71 što je hitac koji ju je doveo na četvrto mjesto ovogodišnje svjetske ljestvice. U trećem je pokušaju upisala neispravan hitac, u četvrtom bacila 65,43, a u posljednje dvije je ponovno upisala X. No, taj hitac iz druge serije bio je jasna poruka suparnicama uoči sljedećeg vikenda.
Sezona za Sandru uobičajeno završava Hanžekovićevim memorijalom, ali ne i ove godine. Preostalo je, naime, još finale Dijamantne lige predstojeći vikend u američkom Eugeneu, tako da je pred dvostrukom olimpijskom pobjednicom još jedno dugačko putovanje, ali i borba za sedmu ukupnu pobjedu u najprestižnijoj atletskoj seriji. Sandra je vodeća nakon pet kvalifikacijskih mitinga, ali ti se bodovi brišu i dijamant će osvojiti ona djevojka koja bude najbolja u velikom okršaju šestorke na Hayward Fieldu.
Sjajan je dan imala i druga hrvatska predstavnica Marija Tolj. Iza nje je također vrlo izazovna sezona, dugo se borila s ozljedom leđa koja ju je u potpunosti izbacila iz forme. U Budimpešti nije uspjela ponoviti lanjski uspjeh, ostala je bez finala SP-a, ali već tada je poručila da se do kraja sezone želi barem za nijansu podići i u Zagrebu bacati preko 60 metara. I uspjela je u tome, štoviše sa spomenutih 63,39 obilato je prebacila tu granicu.
Napokon je pronašla osjećaj za disk koji je tako dugo tražila, tako da možemo reći da je šteta što je sezona na kraju. No, ima Marija, naravno, u sebi puno veći potencijal, uostalom lani je osobni rekord podigla na 64,71 m, i nadamo se da će ga zdrava i spremna ispuniti u olimpijskoj 2024. godini, pišu Sportske novosti.
