Hoće li najesen nastaviti rasti cijene hrane i zašto je u Hrvatskoj ona preskupa, u radijskoj emisiji “U mreži Prvog” govorili su predsjednik Udruženja poljoprivrede Hrvatske gospodarske komore Vlado Čondić Galiničić te konzultant u maloprodaji Drago Munjiza.
– Ove godine smanjena je količina proizvodnje pšenice, uskladištilo se oko 800 tisuća tona, a posijano je prošle godine oko 160 tisuća hektara pšenice. Urod je bio lošiji ove godine, prosjek je oko 5 tona. Razlozi su jasni – kišno proljeće jako je utjecalo i količina je pala, posebno je pala kvaliteta. Ne bih rekao da je pšenica problem u Hrvatskoj, pšenice ćemo imati dovoljno, čak i za izvoz, rekao je predsjednik Udruženja poljoprivrede Hrvatske gospodarske komore Vlado Čondić Galiničić te dodao da nitko nije očekivao ovakav pad cijena.
– Kad govorimo s aspekta poljoprivrednih proizvođača, ova godina bila je dosta teška jer su podbacili urodi, prošlogodišnje ulazne cijene i proizvodnja bili su najskuplji povijesno, a cijene su dosta pale, rekao je.
– Ono što će biti karakteristično za jesen jest borba za kvalitetnu pšenicu i, nažalost, na našim prostorima je došlo do smanjenja kvalitete zbog vremenskih neprilika, ali ako pogledamo, pšenica nije lokalna roba. Podaci su da su ostale zemlje imale dobar urod. Pšenice neće nedostajati, ali cijena pšenice u ovom je trenutku za proizvođače niska, a za mlinare i proizvođače stočne hrane bi trebala biti povoljna. E, sad, zašto se to na policama ne vidi, to je drugo pitanje, rekao je Vlado Čondić Galiničić.
– Indeks potrošačkih cijena porastao je u godinu dana više od 18 posto. Ne bih branio trgovačke lance, no njihov rast je daleko ispod 15 posto. Oni imaju veliki problem s količinama. To možda nije problem na godinu dana, ali trgovački lanci,kada im pada prodaja količine u bitnim robnim kategorijama, oni dugoročno moraju intervenirati. Ako se nastavi ta disproporcija između rasta cijena onoga što se prodaje u maloprodaji i količina koja se prodaje, oni će ući u rat cijenama. Srećom, ima dosta trgovačkih lanaca, imate ove tjedne akcije ili stalno niske cijene gdje se onda uvrštava one robne kategorije kojima izrazito padaju količine, i oni su kandidati za rast cijena. Od velikih svjetskih proizvođača burzovne robe naši proizvođači kupuju, tu se već povećava cijena inputa, a onda proizvođači povećaju cijene inputa i prodaju trgovcima, objašnjava Munjiza.
– Neki trgovački lanci primjenjuju politiku da ne dižu cijene za vrijeme turističke sezone, neki dignu, posebice lokalni, mali. Ipak, razina cijene u sezoni raste jer je tada i potražnja veća. Kad potražnja padne jer turisti odu, ponuda je veća i cijene padaju, nastavio je Munjiza.
Hoće li cijena pekarskih proizvoda stagnirati ili rasti?
– Pšenica je znatno pala u posljednjih šest mjeseci na svjetskom tržištu, stoga ne bi trebala cijena rasti. Naše građane zanima hoće li padati cijena. Naš udio troškova koje imamo u našoj plaći za košaricu jako je visok. To je problem za građane i za inflaciju, rekao je Vlado Čondić Galiničić te dodao da je njegova procjena da cijene neće padati, ali neće ni znatno rasti, istakno je Čondić Galiničić.
Ljudi strahuju što će donijeti jesen
– Potrošači bi trebali pratiti akcije, dati si truda, zaista mogu kupovati i pritom znatno uštedjeti. Ali, to ne rješava osnovni problem, da se umiri rast cijena. Ako smo mi jedni od najgorih u inflaciji, trebali bismo vidjeti što rade jedni od onih koji su najbolji. Svi sudionici u distribucijskom lancu trebali bi vidjeti mogućnost ušteda koje ne utječu na njihovu profitabilnost, rekao je Munjiza i naveo slovenski primjer koji smatra dobrim.
– Što radi slovenska vlada? Ona na pet najvećih trgovaca javno objavljuje cijelu košaricu. Znači, košarica je 30-40 eura i onda javno objavi u medijima tko je najjeftiniji. To je veliki psihološki pritisak. Ono što je bitno shvatiti jest da je naše tržište dosta koncentrirano. Mi kad govorimo o Hrvatskoj, imamo Schwarz grupaciju, to su Lidl i Kaufland, imamo Konzum, imamo Spar. Oni su zajedno prošle godine (govorit ću u kunama) napravili 31 milijardu kuna od ukupno 56 milijardi kuna, koliko je cijelo tržište. Razgovor s tim trgovcima, kad bi se razgovaralo s njima, jedna od metoda je upravo objavljivanje košarica, a druga stvar je da ti proizvodi koji su potrošačima bitni budu svaki dan na niskim cijenama, i kad se rade vikendom akcije da se uvrste ti proizvodi i da popust ne bude 30 posto, nego 50 posto. To su praktična rješenja, rekao je.
Slovenci su dobar primjer
– Ja mislim da bi trebalo 3 do 5 trgovaca objaviti u medijima i tu jednu osnovnu košaricu i onda da se vidi tko je najjeftiniji. Postoje ljudi u Vladi koji su zaduženi za razgovor s gospodarstvom, koji bi trebali razgovarati s najbitnijim sudionicima. Na kraju krajeva, ta tri najveća trgovačka lanca zapošljavaju 50 posto svih ljudi koji rade u trgovini, ostvaruju više od 50 posto dobiti, rekao je Munjiza i ponudio rješenje da se razgovara i paralelno objavljuju činjenice koje su bitne potrošačima na lako razumljiv način u svim medijima.
– To se obavlja u Sloveniji i ima učinka, predložio je rješenje Munjiza.
– Moja osnovna poruka je da trgovcima već dulje padaju količine i dio njih otvara nova prodajna mjesta, oni koji ne mogu investirati, a padaju količine, pokrenut će rat cijenama. To će se sigurno dogoditi, čim ima malo viška robe, cijene krenu padati. S jedne strane razgovor, s druge strane činjenica da građani moraju više izdvajati za iste količine robe, umanjuju količine, i cijene moraju ići dolje, govori.
‘Ljudi ne smiju stvarati paniku’
– Prva stabilizacija dolazi nakon turističke sezone, ali, ako se dogode poplave, suše, eskalira rat u Ukrajini, to su sve trigeri koji rade disbalans. U posljednje tri, četiri godine stalno se događaju situacije koje se prije nikada nisu događale. Sjetite se kad je počeo COVID, kupnja toaletnog papira – digla se njegova cijena i nikada se nije vratila. Čak i potrošači imaju utjecaj na cijene. Ako se ponašaju racionalno i ako kupuju na akcijama i ako ne reagiraju panično, rekao je Munjiza.
– Ja ne očekujem znatan rast cijena, nema nijednog razloga, bez obzira na pad količina, ne mora se onda maržom nadoknađivati očekivani volumen koji se napravio, zaključio je Vlado Čondić Galiničić.