„Huligan“, definicija: žarg. “grub, divlji, obično mlađi muškarac sklon destrukciji, nasilništvu i sitnom kriminalu”.
Stavljam na početak teksta definiciju huligana jer me zaprepastilo da riječki nadbiskup Uzinić pojma nema tko je huligan. Zato je na misli na Trsatu slaveći Gospu rekao: “Ne možemo BBB proglasiti huliganima perući ruke od njihove sudbine.”
Piše Vedrana Rudan na svom blogu

Katoličke popove oduvijek sam držala muškarcima svih dobi sklonih destrukciji, nasilništvu i krupnom kriminalu. Pripadnici su zločinačke ekipe koja se u proteklih dvije tisuće godina izvještila u predstavljanju svoje sklonosti destrukciji, nasilništvu i krupnom kriminalu kao Božjoj volji koju ovce diljem svijeta moraju poštovati kao Sveto pismo.
To i čine. Posebno u Hrvatskoj. Doduše, u posljednje vrijeme siromašne i silovane ovčice krenule su bježati od svojih “pastira” jer im je dopizdila njihova destrukcija, nasilništvo i krupni kriminal.

Stado se rasipa, zločinačka ekipa se ne da pa u prvi plan gura pastire koji tronutim glasom, ponekad čak i zasuze, priznaju grijehe svoje. Nada se da će “pastiri” koji izgledaju poput dobrih Djedova Mrazova svojim suzicama i toplim osmijehom zamagliti odvratne rečenice. U pravu su. Prljavi trgovci u zlatnim mantijama prvi su skužili da robu prodaje ambalaža, ne sadržaj. Zato nam se više sa oltara ne obraća mrki, slabo rječiti, tupo gledajući kardinal Bozanić. Zamijenio ga je nadbiskup Uzinić koji svojim nastupima i katolicima i nama drugima šalje samo jednu poruku, ako ste pali i slomili nogu, mene stavite na ranu, zarast će.

Neće, ali moramo priznati da sranje lakše gutamo kad nam ga uvali “svetac” koji se bavi krupnim kriminalom nego kad ga u nas gura “mlađi muškarac sklon destrukciji, nasilništvu i sitnom kriminalu”. Još kad drži letvu u ruci…

Priznajem, kad sam pročitala što je izrekao nadbiskup Uzinić ostala sam u šoku. Kako se usuđuje? Kako se samo usuđuje istovremeno slaviti Gospu i braniti skupinu zlikovaca koji su krenuli u Grčku da bi se mlatili. Huligani su poput korova kao što su to i katolički popovi, vrsta koju se teško može iskorijeniti ali je se može i mora kazniti na svakom koraku. Da se tim čudovištima pruža otpor koji zaslužuju, ovi u mantijama su gori od ovih u hudicama, žrtava bi bilo manje.

Uzalud vapaj moj. Na portalima se od nas poreskih obveznika traži da se založimo da huliganima Hrvatska, to jest vlast, to jest premijer, to jest neki ministar, pomogne jer su “hrvatski građani”. Opaki dečki koje je grčka policija stavila na sigurno boje se da će ih njihove grčke kolege, to im najavljuje naš predsjednik Milanović, pojebati u nekom od grčkih zatvora. Tamo zatvorenici jedni druge masovno jebu. To Milanović zna. Sigurno je neki njegov pajdaš gadno najebao.

Ako je tako, nije li to rizik posla? Ribaru su mokre noge, pekaru su bijele ruke, zašto ne bi huliganu bila razvaljena guzica? Kakve to veze ima sa mnom? Nisam ih tamo poslala, ne zanimaju me suze “jedne anonimne mame” kojoj “dijete” u zatvoru nema ni kruha ni vode. Dečki, znali ste kamo idete, jebite se i figurativno i stvarno.
Očito, nadbiskup Uzanić i ja ne dijelimo isto mišljenje zato jer nasilnik prepoznaje kolegu i uvijek je na njegovoj strani. Žrtva krvari dok ne iskrvari ili vrišti dok joj pop uvaljuje Boga u riticu.

Bojsima od srca želim sve najgore, a katoličkim djecojepcima također jer su ista ekipa. Njih je u isti kontekst u svojoj propovijedi uvalio kardinal Uzanić, ne ja. Znam da mi se želje neće ostvariti. Jedni i drugi svojim zlodjelima isto poručuju: treba oprostiti žrtvama jer ne znaju što čine.