Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na svetkovinu Uznesenja BDM na nebo

Gora, Svetište Majke naših stradanja, 15. kolovoza 2023.

Draga braćo i sestre,

I ove smo godine okupljeni na svetkovinu Uznesenja BDM na nebo. Po svim osobito marijanskim crkvama svečano se slavi ovaj dan. Tako i mi ovdje u biskupijskom marijanskom svetištu u Gori zahvaljujemo za Mariju, o njoj razmišljamo da bismo i sami k njoj prispjeli, te joj se preporučujemo da nas svojim molitvama zagovara pred Bogom te nam on podari ono što nam je potrebno za naš vremeniti i vječni život.

U našoj je Biskupiji od prošle godine Godina sinode. U čitavoj Crkvi katoličkoj po želji pape Franje također je Godina sinode.

Sinoda želi pridonijeti boljem razumijevanju između Kristovih vjernika laika i klerika, međusobnoj suradnji te većoj afirmaciji laika u Crkvi.

Uvijek je međutim potrebno znati i poštovati različite kompetencije koje imaju pojedini pripadnici Crkvi, posebno klerici i laici.

Žene u Crkvi

Danas se na više razina postavlja pitanje uloge žene u Crkvi. A mi – zajedno sa svetim papom Ivanom Pavlom II. – kažemo: idealna žena u Crkvi je Blažena Djevica Marija. Naime, ona je žena koja je svoje ostvarenje našla u zadaći majčinstva i cijelom svijetu rodila Spasitelja.

Danas neke žene ne žele majčinstvo, ne prihvaćaju ono što im je Bog dao i za što ih je stvorio. Ne, one same žele odlučivati što hoće, ne priznaju nikakvu zadanost, što je dio djelovanja danas mnogih feminističkih i liberalnih krugova i zajednica. A to je đavolski stav: „Non serviam – neću služiti!“, rekao je Lucifer Bogu i tako postao pali anđeo. I danas se taj otpad od Boga nastavlja na zemlji, u mnogim sferama ljudskog postojanja i djelovanja po đavlovu primjeru i poticaju ljudi odbijaju poslušnost Bogu i sami žele biti bogovi.

Papa sv. Ivan Pavao II. u dokumentu Mulieris dignitatem kaže da je upravo BDM ostvarila ideal žene, da je ona ispunila svu zadaću žene te predstavlja najveće dostojanstvo žene kako ju je Bog zamislio.

Laici u Crkvi

Laici su najveći dio Crkve, tako se najčešće nazivaju oni vjernici koji nemaju nikakve hijerarhijske službe – nisu ni đakoni ni prezbiteri ni biskupi. I premda njima nije dano mjesto upravljanja ni posvećivanja oni čine Božji narod i izgrađuju ga. I BDM bila je prema tome laik /laikinja. Naziv „laici“ prvotno dolazi od grčke riječi „laos“ što znači narod, tako da su laici u Crkvi oni koji čine narod Božji. U tom smislu i papa je prvi laik, također i biskupi i svećenici… jer su dio Božjeg naroda, nisu izvan niti iznad Božjeg naroda.

Drugi vatikanski sabor je jako afirmirao položaj laika u Crkvi i rekao da „laicima pripada da iznutra poput kvasca pridonose posvećenju svijeta te tako u prvom redu svjedočanstvom svojega života, blistajući vjerom, nadom i ljubavlju, drugima očituju Krista.“ (LG 31) Oni dakle „žive u svijetu te se bave vremenitim stvarima i uređujući ih po Božjemu“ (ib.). Što je onda specifičnost vjernika laika? To da žive u svijetu, ali da to svjetovno prožimaju duhom prema Božjim zapovijedima izgrađujući tako Božje kraljevstvo. (v. osobito GS)

Vjernicima laicima je vlastito promicati dostojanstvo ljudske osobe, voditi obiteljski život, uređivati vrijednost ljudske djelatnosti tj. dostojanstvo rada i gospodarstva, promicati napredak kulture, voditi političku djelatnost te promicati mir u društvu.

Obitelj i bračni život

Razaranje obitelji danas je očito na djelu. U javnosti, u medijima, u zakonima i općenito u društvu nameću se načela i stavovi suprotni kršćanskoj antropologiji. Direktno se u globalističkoj agendi, koja uključuje nametanje protunaravnih stavova, isključuje i ponižava vjernike. I dok mi vjernici stidljivo ulazimo u javni prostor, ova se protuobiteljska i protuvjerska agenda nameće nasilno. Vidio sam to osobno više puta na primjeru Hoda za život i molitvi krunice muškaraca na trgu: vjernici nisu ni protiv koga, nisu nasilni, dok su oni drukčijih stavova nasilni, oni buče, smetaju, žele one koji drukčije misle ukloniti iz javnosti… Oni zapravo pod krinkom slobode uništavaju demokraciju jer demokracija je vladavina većine a oni koji su manjina nameću svoje stavove većini.

Politika

Koncil hvali one kršćane koji prihvate političko djelovanje nazivajući ga plemenitim i općekorisnim (GS 75). Vjernici laici koji se prihvate te djelatnosti trebaju u politici zastupati katolička načela. Je li tako kod nas? Vidi li naš čovjek da ga u političkom životu vode vjernici, koji su većina u našem društvu? Je li moguće promijeniti zakon o pobačaju tako da se on barem ograniči jer, znamo, to je pravo ubojstvo premda još nerođenog ali živog čovjeka, djeteta. Svi smo naime bili tako začeti i rođeni, i čak i oni koji zagovaraju slobodu pobačaja zasigurno ne žale što ih majke nisu pobacile…

U pastoralnom pismu u rujnu 1945. biskupi su na čelu s bl. Alojzijem Stepincem napisali: „Stoga ima svaki vjernik pravo, da u čisto političkim pitanjima misli onako kako hoće; i tu mu slobodu ostavljamo sve dok je njegovo političko stanovište kompatibilno s kršćanskim načelima.“ A kršćansko je načelo: Ne ubij!

Kultura

Kultura je ukupna čovjekova djelatnost na području znanosti i umjetnosti. Pod vidom kulture danas se nameće odsutnost lijepoga. Definicija umjetnosti pomiče se od lijepoga prema ružnome jer, kažu, želi odražavati istinu. Istina je da postoje mnoge ružne stvari u životu, ali zar umjetnost ne treba imati edukativnu značajku? Tako postoji i izraz da je netko, tko nema lijepo ponašanje, nekulturan. Kulturni su spomenici baština čitavog naroda i čovječanstva jer govore o identitetu jednog naroda. Zato je neshvatljivo da neki javni djelatnici iznose neistine da se pomoć u obnovi stradalih crkvi i sakralnih objekata daje samo Crkvi. To je ulaganje u kulturu i vlastitu obnovu čitave nacije i njezina identiteta.

Gospodarstvo

Gospodarstvo ima zakonitosti koje prije svega trebaju biti moralne. Bez etičkih principa u gospodarstvu vlada otimačina, a nepravde rađaju frustracijama iz kojih se može roditi agresivnost obespravljenih.

Kad netko marljivo i teško radi a oni koji određuju cijene obezvrijede njegov rad, to je nepravda. Crkva je uvijek dizala glas protiv nepravdi i borila se za dostojanstvo svakog čovjeka, i dakako radnika jer na području rada ima mnogo nepravdi. I najnoviji zakon o radu trgovina nedjeljom, koji je bolji negoli je bio dosadašnji, nije dovoljan – jer bi trebao jednostavno zabraniti rad trgovina nedjeljom kroz čitavu godinu, a ne samo u 2/3 nedjelja. Mi koji se volimo uspoređivati sa Zapadom, pogledajmo da u većini zemalja EU nedjeljom trgovine ne rade. Zar se bijela tehnika, obuća i odjeća moraju kupovati baš nedjeljom? Drugo je kruh, ali to je moguće kao i druge nužne potrepštine, kupiti u dežurnim malim prodavaonicama. Tako je i s dežurstvima u ustanovama, npr. u bolnicama, koja moraju postojati, ali velike trgovine doista ne moraju raditi. I to bi naš zakon trebao razlikovati, velike i male trgovine. Odmor u nedjelju potreban je prije svega zbog radnika, najčešće radnica, koji imaju također pravo na svoje slobodne dane posebno da bi ih provodili sa svojim obiteljima… Naime bez odmora ni jedan rad nije kvalitetan.

Veliko je zlo našeg društva mito i korupcija koja izgriza iznutra čitavu zajednicu. Rad treba biti dostupan svima koji imaju uvjete za pojedini posao, a ne da se za zaposlenje traže uvijek neka veza i tako mladi ljudi steknu nepovjerenje u sustav koji bi ih trebao štititi. Sigurno i zbog toga mnogi su mladi otišli iz domovine tražiti zaposlenje i graditi svoj život u stranim zemljama u kojima je pitanje rada sustavno bolje uređeno, a možda bi i oni trebali pomoći da ga se bolje riješi… Ipak najgora je stvar što nas neprestano obavještavaju mediji, naime pljačka zajedničke društvene imovine. Kako je moguće da na tako važna, dapače prva mjesta upravljanja većim tvrtkama u našoj zemlji dolaze oni koji nisu pošteni, koji imaju na prvom mjestu svoj vlastiti probitak a tek onda dobro tvrtke ili zajednice koju vode?

Braćo i sestre, mi smo ovdje u svetištu Majke Božje naših stradanja, u Gori koja proživljava po tko zna koji put svoju obnovu. Nakon razaranja i rušenja došlo je vrijeme građenja i obnove. Bogu smo zahvalni što obnova dobro napreduje. Nadamo se da ćemo do kraja godine moći posvetiti crkvu, a ja bih želio da to bude ponovno na isti datum, tj. 8. prosinca, kao što je to bilo i prije 8 godina. Tako bismo započeli naše okupljanje ponovno u crkvi. Osim toga u ovom svetištu treba još izgraditi župni dvor, i to na mjestu kupljene kuće pokraj bogoslužnog prostora, a nakana nam je urediti i vanjsku crkvu ispod same crkve na livadi prema potoku, kao i sagraditi pastoralni centar za duhovne susrete.

Neka nas Majka naših stradanja zagovara da u tome uspijemo! Ona je uz nas dok stradamo, ali nam i pomaže da poput njezina Sina nakon muke i križa doživimo svoje uskrsnuće.

Čitanja današnje svetkovine daju nam poruku upravo u tom smislu.

Marija je žena koja je opisana u Knjizi otkrivenja (Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab). Ona je rodila sina koji je odmah uznemirio Sotonu koji ga želi uništiti. Ipak Bog je jači, on pobjeđuje i spašava ženu. Ta je žena Majka Sina Božjega koju danas gledamo proslavljenu na nebu. Ona je izvršila svoje poslanje i Bog ju je nagradio uzdigavši ju dušom i tijelom na nebo. Na nama je sada da izvršimo naše poslanje i mi uđemo u nebesku slavu.

U poslanici apostol Pavao piše Korinćanima (1Kor 15,20-27a) i nama svima da vjerujemo u Kristovo uskrsnuće. To pak znači stati uz Isusa, na njegovu stranu jer tako ćemo i mi s njime biti dionici uskrsnuća. Krist je prvi, a onda su na redu njegovi. Jesmo li mi njegovi, po riječima ili djelima?

Marija je bila sva Božja. O tome govori njezin susret s rođakinjom Elizabetom (Lk 1,39-56) Elizabeta ju hvali, ali Marija ne pripisuje sebi zasluge za ono što joj se dogodilo. Ona veliča Boga i zahvaljuje mu. Jer on je taj koji spašava svoj narod, on uzdiže malene i ruši umišljene veličine, on se brine za siromahe, a bogate otpušta prazne. Marija je zadivljena pred Božjim djelima, i zahvaljuje mu što u njima može sudjelovati. Takav mora biti i naš stav, braćo i sestre! Nije naše djelo to što proživljavamo nego to je Bog na djelu. Naše je biti sluge i kad sve napravimo, reći: Sluge smo beskorisne. Jer znamo: on je sve učinio.

I Marija i Elizabeta su laici, one ne pripadaju svećeničkom staležu. K tome su žene ali sudjeluju u Božjem djelu spasenja. To je i naša zadaća. Molimo Mariju da ju možemo slijediti i da Bog i po nama učini velika djela. Amen., piše Sisačka biskupija.