Korištenje Grada pokazuje ovisnost zemlje o starom, nepreciznom i kvarovima sklonom oružju, što sa sobom povlači brojne rizike

Staro oružje igra ključnu ulogu u sporoj protuofenzivi ukrajinske vojske. Unatoč projektilima, haubicama i drugom, milijarde dolara vrijednom sofisticiranom oružju koje su zapadne vlade poslale u Ukrajinu, analitičari procjenjuju da je najmanje dvije trećine naoružanja te zemlje naslijeđeno iz Sovjetskog Saveza, piše The Wall Street Journal.

Malo je oružja koje u tolikoj mjeri simbolizira takvu orijentiranost kao višecijevni raketni bacač BM-21 Grad, ikona sovjetskog naoružanja koja je ušla u službu 1963. i ispaljuje do 40 nevođenih raketa sa stražnje strane kamiona. Grad potvrđuje opasnosti oslanjanja Ukrajine na opremu iz sovjetske ere. Riječ je o starom, nepreciznom i kvarovima sklonom oružju čije su zalihe raketa u zemlji pri kraju, tvrde analitičari.

Grad se često nalazi u ukrajinskom arsenalu. SAD je Ukrajini poslao 38 Himarsa, modernih mobilnih raketnih bacača koji su imali velik utjecaj na bojnom polju. Međutim, zemlja je započela rat s oko 260 bacača Grad, dok je Rusija imala oko 500 u aktivnoj službi i mnogo više u skladištu, prema obrambeno-obavještajnoj skupini Janes. Iako starost Grada donosi ograničenja, oni koji njime upravljaju i dalje su skloni tom oružju koje zovu baba i drugim nadimcima. Kažu da je još uvijek učinkovito u uništenju ruskih položaja.

– To je starac kojeg muče tipični problemi jednog starca – kaže zapovjednik baterije Volodimir Suhilov iz 60. ukrajinske brigade, jedan od korisnika 60 godina starog sovjetskog raketnog bacača koji predstavlja okosnicu naoružanja za obje strane u ukrajinskom ratu.
Jedan od šest Gradova s kojima raspolaže ova brigada skriven je nasipima zemlje i drvećem izvan sela na prvoj liniji u blizini strateški važnog grada Bahmuta. Oružje često ima mehaničke probleme, koje je njegova posada uglavnom naučila rješavati.

– Bolje je pitati što se nije pokvarilo – rekao je Suhilov. Ipak, Grad, što na ruskom znači “tuča”, obavlja važan posao. – U kratkom vremenu možemo isporučiti mnogo raketa neprijatelju – dodaje Suhilov.

Posada borbenog vozila Grada 60. brigade kaže da vidi malo zapadnjačke opreme i da bi voljeli imati Himars. Himars i drugi moderni višecijevni bacači raketa mogu voditi svoju vatru na metu pomoću satelitskih navigacijskih sustava, dok operateri Grada ručno unose koordinate i sami postavljaju oružje.

Topnici kažu da Grad ima drugačiju svrhu od modernih raketnih bacača. Dok novija oružja mogu izvesti precizne napade, Grad pogađa cijelo polje, kažu. – Nije najprecizniji, niti je automatiziran, ali je vrlo učinkovit za suzbijanje vatre – rekao je Sunil Nair, analitičar u Janesu, opisujući praksu vezanja neprijatelja i pružanja zaklona vlastitim snagama, prenosi Vecernji.

– Zamislite 40 raketa koje padaju na ciljano područje unutar 20 sekundi – dodao je Nair, prenosi The Wall Street Journal..
Takvo neselektivno bombardiranje čini ga posebno opasnim za civile, navodi Human Rights Watch. Rafal Grada može pogoditi područje veličine gotovo 10 nogometnih igrališta, kažu u neprofitnoj organizaciji.

Domet Grada, do 40 kilometara, tek je nešto više od četvrtine dometa Himarsa. Za razliku od modernih mobilnih raketnih bacača, Grad nema zaštitu za operatere koji sjede u vozačevoj kabini gdje metal i prozori nisu ništa deblji od uobičajenog kamiona tog doba.

– Ako Grad nagazi protutenkovsku minu, svi će poginuti – rekao je operater iz zasebne posade Grada u 57. brigadi.
Ipak, bez oklopa koji ga opterećuje, lakši Grad može manevrirati po mokrom tlu bolje od mnogih modernih lansera, kažu njegovi operateri. Sovjetsko vozilo ima maksimalnu brzinu od oko 80 kilometara na sat bez svojih raketa ili 64 kada je potpuno napunjeno, dodaju.

60. brigada stacionirana u blizini Bahmuta Grad je nedavno koristila za gađanje ruskih topničkih baterija i pješaštva. Uobičajenog dana, stožer brigade radiovezom javlja Suhilovu, zapovjedniku baterije, da mu da mete i kaže mu broj potrebnih raketa. Suhilov pronalazi koordinate mete putem tableta s učitanim specijaliziranim softverom i radijskim uputama.

Jednom kada je na poziciji, operater oružja odabire broj raketa na staromodnom mjedenom brojčaniku unutar metalne kutije pričvršćene na kontrolnu ploču vozila. Topnici tada otvaraju prozore, okreću prekidač udesno i pritišću crveno dugme za paljbu.
Grad je i dalje sveprisutan u vojskama bivših sovjetskih država i njihovih saveznika. Više od 50 zemalja ima to oružje ili njegove varijante u svom arsenalu, prema Janesu.

Grad je sudjelovao u gotovo svim oružanim sukobima od Vijetnamskog rata, kažu analitičari, dok se rakete sustava ponekad ispaljuju iz bacača domaće izrade. Ipak, zalihe streljiva za sve sovjetsko oružje će na kraju ponestati, s obzirom na to da je Ukrajina u ratu s Rusijom od 2014., rekao je Andrij Černijak, dužnosnik ukrajinske vojne obavještajne službe.

Jedan od najvećih izvora streljiva, raketa i granata sovjetskog kalibra je Rusija, dok Ukrajina pokušava obnoviti zalihe s drugih mjesta, rekao je Černijak. To je velik izazov. Otprilike dvije trećine ukrajinskog topništva još uvijek je sovjetske marke, rekao je Mark Cancian, savjetnik Međunarodnog sigurnosnog programa pri Centru za strateške i međunarodne studije.

Topnici 60. brigade rekli su da, iako još dobivaju raketne zalihe, mete biraju selektivnije. Njihovo vozilo je bilo popunjeno.
Operateri Grada iz 57. brigade u međuvremenu su rekli da dva tjedna nisu pucali iz oružja. Cijevi su mu bile prazne.
Grad 57. brigade izgrađen je 1970-ih i s cijevi mu se ljušti zelena boja. Posada je oružju dala nadimak Bahmatov, po prezimenu bivšeg kolege.

– Volio je taj Grad kao svoju ženu – rekao je jedan od operatera. Bivši kolega i dalje zove da pita kako je raketni bacač, rekao je.
Operateri su izmjenjivali priče o tome kada su prvi put pucali iz oružja, što je iskustvo za koje kažu da je nezaboravno. Nekima je zvuk oštetio sluh…