Ruska stvarnost je, kaže Stanovaja, potpuno obrnuta

Građani Rusije pripremaju se za dugotrajni rat, Ukrajinu doživljavaju kao prijetnju postojanju Rusije, a njih više od dvije trećine želi da Vladimir Putin dogodine ponovo bude izabran za predsjednika zemlje. To je srž velike analize koju je u američkom časopisu Foreign Affairs ovog tjedna objavila ruska politologinja Tatiana Stanovaja.

Žestoka kritičarka Putinova režima, Stanovaja se 2010. preselila u Francusku. Viša je suradnica Carnegie Russia Euroazijskog centra te osnivačica i direktorica tvrtke za političke analize R.Politik, čije analitičke eseje objavljuju vodeći zapadni mediji.

U ovom eseju, pod naslovom „Putinovo doba kaosa: Opasnosti ruskog nereda”, Stanovaja ističe kako Zapad pogrešno vjeruje da će opsežne sankcije i brutalnost ukrajinskog rata – u kojem ginu i mnogi ruski vojnici – kao i nedavna pobuna privatne ruske vojske Wagner uzdrmati Putinovu vlast i potaknuti obične Ruse da traže okončanje rata.

Ruska stvarnost je, kaže Stanovaja, potpuno obrnuta.

„Mnogi zapadni promatrači sugeriraju da će ove vojne nevolje potaknuti elite i šire društvo da žude za mirom. Nažalost, stvarnost je mnogo sumornija: izazovne situacije Rusiju samo čine odlučnijom i brutalnijom u vođenju rata i gušenju neslaganja kod kuće”, piše ruska politologinja, a prenosi Jutarnji.

Kao ilustraciju, Stanovaja navodi reakcije ruske javnosti na sve češće ukrajinske napade dronovima na Moskvu i nedavne upade ukrajinskih paravojnih formacija u rusku regiju Belgorod.

„Prema anketi Levade, ti su događaji samo potaknuli podršku ratu među Rusima, a ljudi su postali više neprijateljski raspoloženi prema običnim Ukrajincima i zabrinuti za sudbinu ‘specijalne vojne operacije‘. Napadi ni na koji način nisu povećali želju javnosti za mirovnim pregovorima ili ruskim povlačenjem iz Ukrajine, zemlje koja se sada više nego ikad doživljava kao prijetnja postojanju Rusije”, ističe Stanovavaja.

Spremni za teška vremena
Ankete spomenutog Levada Centra – istraživačkog instituta koji je u Rusiji još 2016. proglašen „stranim agentom” – također pokazuju kako su Rusi „posljednjih mjeseci počeli zaključivati da će rat biti dug i razvučen”. Dok je lani u svibnju samo petina Rusa (21%) smatrala da će rat trajati više od godinu dana, ovog svibnja udio takvih ispitanika porastao je na 45 posto.

„Oni se prilagođavaju toj stvarnosti i pripremaju se za teška vremena koja dolaze; oni ne žele zaustaviti rat, a antiratni osjećaji ostaju u najboljem slučaju prigušeni, u najgorem slučaju potpuno potisnuti”, piše Stanovaja., navodeći da ankete pokazuju „dosljedno visoku javnu potporu za ‘specijalnu vojnu operaciju‘ u Ukrajini i visoke ocjene odobravanja i Putina i vlade”.

Podsjetimo, prije agresije na Ukrajinu Putinova anketna popularnost iznosila je oko 60 posto, da bi početkom rata skočila na 80 posto, koliko iznosi i danas.

„Narod je Putinu delegirao pravo da se nosi sa Zapadom – za koji mnogi Rusi vjeruju da prijeti samom postojanju njihove zemlje – čak i ako to uzrokuje domaće nemire zbog strogih sankcija i gušenja liberala”, ukazuje ruska politologinja.

Uz to, čini se da će ukrajinski rat Putinu olakšati pobjedu na predsjedničkim izborima zakazanima za iduću godinu.

„Ankete pokazuju da (…) 68 posto Rusa sada kaže kako želi da bude ponovno izabran, što je značajan skok u odnosu na 48 posto Rusa prije rata. Rat je također povećao podršku svim službenim institucijama: kabinetu, regionalnim guvernerima, parlamentu, pa čak i vladajućoj stranci, Ujedinjenoj Rusiji”, piše Stanovaja.

Nevjerojatan uspon Prigožina
Veliki dio eseja autorica posvećuje šefu Wagner grupe Jevgeniju Prigožinu, za kojeg kaže da je „stjecao vidljivost i popularnost posljednjih mjeseci dok su njegove snage djelovale u Ukrajini”.

Tako su Levadine ankete pokazale da su Rusi u svibnju ove godine Wagnerovo zauzimanje Bahmuta vidjeli kao „najvažniji događaj tog mjeseca”, dok je studija agencije Romir pokazala da je osvajanje Bahmuta „uzdiglo Prigožina po prvi put među pet najvećih političara u Rusiji”.

Konkretno, Prigožin je u toj anketi zauzeo peto mjesto po popularnosti, „nakon Putina, ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, (ministra obrane Sergeja) Šojgua i premijera Mihaila Mišustina”. Nevjerojatan plasman za čovjeka koji je do jučer bio politički anonimus.

„Njegov uspon bio je stratosferski: početkom godine Prigožin je bio na 158. mjestu ruskih političkih osoba od povjerenja”, piše Stanovaja.

Taj streloviti rast Prigožinove popularnosti ruska politologinja tumači percepcijom koja se o njemu stvorila u javnosti, a prema kojoj šef Wagnera figurira kao nekakav „borac za pravdu” koji se suprotstavio moćnim strukturama u ime „običnog čovjeka”.

„Obični Rusi bili su pogođeni Prigožinovim drskim sukobom s Ministarstvom obrane i njegovim pritužbama da njegovim trupama očajnički nedostaje streljiva. Javnost ga je doživljavala kao križara protiv korupcije i nekoga tko se usudio izazvati razmažene elite. To nezadovoljstvo moćnicima donekle objašnjava lakoću s kojom je Prigožin preuzeo kontrolu nad gradom Rostovom”, navodi Stanovaja.

Počeo je lov na ‘izdajice‘
Međutim, iako konstatira da je nedavna pobuna Wagnera „gurnula situaciju do ekstrema”, ruska politologinja ukazuje da ta pobuna – suprotno očekivanjima i maštanjima Zapada – „neće nužno navesti javnost da se okrene protiv Putina i sruši režim”.

Naime, koliko god običnim Rusima imponirao Prigožinov napad na ruske elite – a najviše je napadao ministra obrane Šojgua – oni su u kritičnom trenutku ipak stali na stranu ruske države.

„To potkrepljuju najnovije ankete Levade, provedene krajem lipnja, koje su pokazale promjenu u stavovima ljudi: pobuna je dovela do blagog pada povjerenja u Šojgua i značajnog pada povjerenja u Prigožina”, piše Stanovaja, te zaključuje:

„Drugim riječima, pobuna šefa plaćenika nije nadahnula Ruse protiv države, već ih je prestrašila mogućnošću destabilizacije i nereda.”

Ruska politologinja navodi da nakon Prigožinove pobune „mnogi Rusi žele vidjeti državu hrabriju, odlučniju, dosljedniju i čvršću”, te da Rusija „postaje sve predanija borbi, ne u potrazi za imperijalnim ambicijama, već iz očajničke brige za vlastiti opstanak”. Citira i Levadina direktora Denisa Volkova, koji je u tekstu za ruski Forbes ustvrdio da „frakcija (Kremlja) koja se zalaže za ‘odlučan odgovor‘ neprijatelju dobiva nove pristaše”.

„Ova situacija izravno ide na ruku ruskim tvrdolinijašima”, piše Stanovaja, tumačeći da se taj tvrdolinijaški kamp „sastoji od sigurnosne službe, konzervativnih jastrebova, proratnih vojnih dopisnika i radikalno antizapadnih TV eksperata”, koji se zalažu za „lov na izdajice i stavljanje zemlje u ratni mod kako bi se akumulirali svi resursi potrebni za pobjedu”.

Nema mjesta za liberale
Autorica eseja ističe i da trenutni politički i društveni uvjeti „ne ostavljaju praktički nikakvu alternativu” Putinovu režimu, osim da postane „manje tolerantan prema čak i (…) bilo kakvim sugestijama potrebe za pomirenjem s Ukrajincima, a kamoli otvorenom protivljenju ratu”.

Kako kaže, zbog toga bi značajan dio ruskog društva „mogao na kraju podržati, pa čak i pomoći nastavak rata”:

„Raspoloženje javnosti postalo je manje popustljivo prema onim privilegiranim Rusima koji pokušavaju održati distancu od rata, nastavljaju voditi luksuzan život i posluju kao i obično. U Rusiji je sve teže zadržati pasivan ili distanciran stav prema ratu; posvuda se Rusi osjećaju pod pritiskom da svoje domoljublje iskazuju upadljivo”, piše ruska politologinja.

Potom Stanovaja konstatira da ruska javnost „postaje sve očajnija, antizapadnjački i antiukrajinski nastrojena”. Kako kaže, Kremlj je od početka rata „marginalizirao antiratne snage i nije ostavio mjesta liberalno orijentiranim osobama”, bilo „slamanjem prosvjeda”, bilo „donošenjem niza zakona koji de facto zabranjuju antiratne i antirežimske aktivnosti”.

„Ta represija i to učvršćivanje domoljubnih osjećaja otvorilo je veći prostor za mnogo aktivnije, tvrdokornije i odvažnije jastrebove da zauzmu mjesto u politici i nacionalnom razgovoru. Ali rat koji je u tijeku (…) učinio je cijeli politički mainstream konzervativnim i tvrdokornim”, piše Stanovaja.

Ono što ruska politologinja zapravo poručuje jest da glavni ideološki sukob u ruskom društvu nije između pristaša i protivnika rata, odnosno između nacionalista i liberala, nego između starih i novih konzervativnih jastrebova, prenosi Jutarnji.

„Održavanje ekstremnih antizapadnih i antiukrajinskih stajališta moglo bi pomoći novim jastrebovima da ostvare svoje političke ciljeve, a istovremena radikalizacija režima mogla bi navesti vlasti da postanu mnogo oštrije prema svojim domaćim neprijateljima”, zaključuje Stanovaja analizu Putinove Rusije.