U vrijeme napetosti oko imenovanja ravnatelja Vojne tajna službe (VSOA) u javnosti su ponovno otvoreni slučajevi koji se povezuju s bivšom vojnom Sigurnosno informativnom službom (SIS) od prije dvadeset pet godina.
Riječ je o operacijama Haag, Sigma i Kameleon te slučaju koji je u medijima nazvan SIS-gate s kraja 90-ih godina prošlog stoljeća.
Operacija Haag, po pisanju Jutarnjeg lista, imala je cilj skrivanje optuženika za ratni zločin i sprječavanje njihova izručenja Haagu, operacija Sigma prikrivanje politike Hrvatske prema BiH i aktiviranje stručnjaka koji bi potvrdili da RH nije imala negativan utjecaj na politiku u BiH, a operacija Kameleon posvećena aktivnostima OESS u RH, ali i nevladinih organizacija kao što su HHO, Soroševo “Otvoreno društvo” i Glass 99.
Zajedničko u svim tim operacijama je da je ključna osoba general Markica Rebić, tada pomoćnik ministra obrane za sigurnost.
Slučaj SIS-gate je povezan je s medijima i međusobnih optužbama političara iz vrha HDZ-a. Rebić je prozvan da je u medijima kontrolirao grupu agenata koji su obračunavala sa Šuškovim, Pašalićevim i njegovim političkim suparnicima.
Afera je izbila u javnost nakon intervju Hrvoja Šarinića, tada predstojnika Ureda predsjednika, u kojem je optužio Ivića Pašalića da protiv njega vodi specijalne obavještajne operacije koje operativno nadzire Markica Rebić.
Dodatnu težinu cijelom slučaju dao je bivši premijer, Franjo Gregurić, koji je ponovio slične optužbe. U tekstovima koje je objavio tabloid Imperijal spominjano je Gregurićevo izvanbračno dijete te vrlo ozbiljna optužba da je ruski špijun.
O tim temama ekskluzivno za Maxportal govori general Rebić.
“Vidio sam te ponovljene neistine u kojima se i ja spominjem. Prvo, ja sam primao zapovjedi od ministra obrane, ravnatelja HIS-a i predsjednika države. Nikada mi nitko sa strane, uključujući i Ivića Pašalića, nije mogao davati nikakve zapovjedi niti se obratiti za službenu stvar.
Dalje, ima tu jedna važna informacija načelne naravi. Nakon što je SDP-ova koalicija preuzela vlast 2000. godine, ministar obrane postao je HSLS-ov Jozo Radoš koji je za nekoliko mjeseci broj zaposlenika SIS-a smanjio za 400. Sa 656 na 256.
Gdje su nestali ti ljudi koji su dali neizmjeran doprinos Domovinskom ratu, koji su dio pobjedničke vojske. Za vrijeme ministra Joze Radoša dobili su otkaz, a zbog njegovih poteza važni strani partneri su prekinuli suradnju sa SIS-om
Jeste li pratili Šarinića i Gregorića po zahtjevu Ivića Pašalića?
SIS je vojna protuobavještajna služba i odgovorno tvrdim da je, u vrijeme mog mandata, radila sukladno zakonu. Štitila je vojsku i izvela brojne uspješne operacije. Civili, osim ako ne ugrožavaju sigurnost Hrvatske vojske, nisu bili predmet našeg interesa. Ako bi se to i dogodilo svaka akcija mora biti koordinirana s civilnom službom i predana njima na daljnje postupanje.
Što se tiče konkretnog slučaja Služba kojoj sam bio na čelu s tim nije imala nikakve veze. Bivši premijer dr. Franjo Gregurić osobno mi se ispričao kad se moje ime počelo povezivati s plasiranjem huškačkih tekstova o njemu.
Važno je reći da me Gregorić o tom tekstu nije ni spomenuo, ali je novina koja je objavila taj intervju u podnaslove stavila tekst koji je nedvosmisleno upućivao na mene i SIS. Normalna je stvar da su političari i javnost to tako shvatili.
Gregorić Vam se ispričao?
Franjo Gregorić je meni rekao da je uputio pismo trojici ministara, ministru obrane Andriji Hebrangu, policije Ivanu Jarnjaku i vanjskih poslova Mati Graniću te da o svojim sumnjama traži očitovanje. Ne znam zbog čega je uključio Matu Granića, nije logično, ali uglavnom rekao mi je da u tri mjeseca nije dobio odgovor od njih.
Franjo Gregorić mi se osobno ispričao, rekao da će to i javno učiniti, ali to nikad nije napravio.
Jeste li prisluškivali novinare, vodili dosjee o njima?
Vojna služba to ne radi i nije bilo nikakvih dosjea novinara. Nisam poznavao urednicu Imperijala gdje su plasirani ti tekstovi protiv Gregurića, a s kojima se mene povezivalo. Sve naše operacije u Domovinskom ratu bile su posvećene obrani zemlje. Bili smo vrlo uspješni u Domovinskom ratu, pobijedili smo, među ostalim, i zaslugom dvije vojne tajne službe, VOA-e i SIS-a.
Kao šef SIS-a svako jutro sam na stolu imao transkripte telefonskih razgovora Slobodana Miloševića, što dokazuje koliko su bili uspješni naši operativci.
Druga je tema što je to kasniji ministar obrane, Jozo Radoš, dao Globusu da to objavi čime je učinio ozbiljno kazneno djelo za koje bi u Americi dobio 700 godina zatvora. Ali, niti je on odgovarao, niti ga se spominje kao osobu koja je utjecala na kasniji razvoj sigurno-obavještajnog sustava MORH-a
To upućuje da postoje dva aršina o odnosu prema tim temama i to je teško objasniti činjenicama. Zašto je to dao, pitaj Boga.
Neslužbeno se spominje da im je to prodao za 150.000 kuna?
O tome nemam saznanja.
Primjetno je da ste ljuti na Jozu Radoša?
Mediji ne pišu o tome što je taj čovjek napravio, a to izdajstvo. Što mislite što bi pisali da sam ja to napravio. Ali valjalo je naslijeđe Tuđmana, Šuška i njegovih ljudi izbrisati i to je solidno napravljeno. S tim da su neki kasnije, pod firmom retuđmanizacije. proveli još goru detuđmanizaciju, kao bivši premijer Ivo Sanader.
Šarinić je tada kazao da ima dosje novinara tvrdeći da su napravljeni po nalogu Ivića Pašalića, a da ste Vi operativno vodili akciju?
Za te dosjee ne znam i što se mene tiče oni nisu postojali. Ponovit ću da ja osobno, ni služba kojoj sam bio na čelu, s tim navodnim dosjeima, ako postoje, nema nikakve veze. Kad je izbila ta afera javno sam tražio da se slučaj izvede na čistac. Ponovit ću da mi se Franjo Gregorić ispričao.
Tad sam predložio da neovisno tijelo provede istragu, da ću ja otvoreno surađivati i ustupiti sve materijale koje budu tražili. Kazao sam i da ću, ako se pokaže da sam ja ili služba u tome sudjelovali, da smo učinili bilo što protuzakonito, istog trenutka podnijeti ostavku i snositi sve posljedice.
I ne samo to, rekao sam da ću ostavku podnijeti ako se pokaže da je bilo koji djelatnik SIS-a radio to na svoju ruku, bez mog znanja, da je to radio u slobodno vrijeme ili kao dio neke neformalne grupe, da ću isto tako podnijeti ostavku. Čak i ako nema moje krivnje podnijet ću ostavku jer sam na čelu Službe čiji su djelatnici postupili nezakonito. No, ni jednog dokaza za takvo što nije bilo.
Spominjala su se dva časnika HV-a koji su bili uključeni u tu operaciju?
Najvjerojatnije je da je Mate Granić spomenuo dva časnika, Miru Lacu i Mirka Ljubičića, zvanog Šveps. Oni jesu bili djelatnici vojske, ali ne SIS-a. Ima ljudi koji vole biti tajni agenti, ali isto tako vole da svi znaju da su oni tajni agenti.
Dakle, SIS je radio obradu nad njima dvojicom zbog toga što su hodali okolo i određenim političarima, među kojima je glavni bio Mate Granić, davali informacije koje je on prikupljao o Ministarstvu obrane. Prateći njih dvojicu utvrđeno je da se s Matom Granićem sastaju na Mirogoju.
Kasnije sam ja optužen da je to dokaz da smo mi pratili civile. Ne, mi smo pratili vojnike, a civilna osoba je upala u mrežu. Ti časnici su nas doveli do Mate Granića koji je zapravo špijunirao MORH, o čemu sam sastavio izvješće i mi dalje o tome nismo ništa radili. O tome je bila obaviještena civilna služba i on je dalje trebala nastaviti raditi
U svim tim aferama spominje se vojna služba SIS, a SZUP, civilna tajna služba (danas SOA), se ne spominje?
Mogu govoriti samo o službi koju sam vodio. Posrijedi su očito bili neki drugi obračuni u kojima ni ja ni bilo tko iz SIS-a nije sudjelovao. Tu je problem načelne naravi jer političari mogu pričati što žele, a ljudi iz tajne službe trude se biti što manje u javnosti. Istraga neovisnih tijela je pokazala da ni ja osobno niti SIS u s tim slučajem nemamo nikakve veze.
Tko je vodio istragu?
Istragu je vodila nadzorna služba UNS-a ( Ured vijeća nacionalne sigurnosti), a ona je za to angažirala djelatnike HIS-a koji su operativno izveli provjeru da bi se doznala istina.
Ta tema bila je točka dnevnog reda na VONS-u ( Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti) i tada je Šarinić donio svežanj Imperijala kao dokaz što se piše protiv njega. Rekao je da to radi Rebić i SIS, a znam da ga je tada jedino branio Nikica Valentić koji je, kao pravnik, iznio tezu da je “skup indicija dokaz”. Normalno da to nije prošlo, usvojen je izvješće UNS-a i time je stvar službenom završena. Ravnatelj HIS-a je također potvrdio tu informaciju nakon istrage koju su oni proveli.
Dakle, finale cijelog tog slučaja je zaključak svih tijela koja su se bavila slučajem, da nema dokaza da je SIS plasirao dezinformacije u medije s ciljem difamiranja konkretnih političkih osoba.
Ta priča je zatvorena što se tiče politike, ali nije završena u javnosti. Ta priča je poslužila Jozi Radošu kad je došao na mjesto ministra obrane, da može “mirne” savjesti dati otkaz i praktički baciti na cestu 400 zaposlenika SIS-a.
Kakav zaključak se iz svega može izvesti?
Kad to postavimo u jedan širi politički kontekst je reakcija određenog broja ljudi visokih dužnosnika na činjenicu da je Tuđman bio bolestan i da mu je Bog odškrinuo vrata, radilo se o preuzimanju vlasti. Tada je toj grupaciji Pašalić izgledao kao najozbiljniji kandidat za Tuđmanovo nasljedstvo, ali od toga nisu mogli napraviti aferi ako se radi o legitimnom političkom sukobljavanju.
Morali su izmisliti mene i postaviti u centar pažnje, a angažman SIS-a u političkim obračunima je kažnjivo djelo zbog čega se ide u zatvor.
Po njihovom ponašanja kasnije se pokazalo da su u tom krugu bili Šarinić, Gregurić, Hebrang, Granić, Jarnjak i Šeparović. Svi su znali da SIS nije u tome sudjelovao, ali nitko nije demantirao uključujući i Gregurića koji mi je čvrsto obećao da će javno demantirati da je ikada pomislio na mene, no to nikada nije napravio, a niti danas, kad se ponavljaju te laži, opet ne reagira.
U to doba, nakon smrti Gojka Šuška, Andrija Hebrang u svibnju 1998. postaje ministar obrane i traži Vašu smjenu?
Tada sam bio pomoćnik ministra obrane i činilo mi se super da je Hebrang imenovan. Nakon preuzimanja dužnosti pozvao me na razgovor i u prvoj rečenici rekao “Rebiću, Vi mene pratite devet mjeseci”. Mene kao da je grom udario. Kažem da nije točno. “Imam ja svoje izvore”, kaže Hebrang, a najvjerojatnije je da mu je izvor bio Mate Granić jer mi Hebranga nismo imali niti u primozgu.
Je li promijenio stav nakon sjednice VONS-a i zaključka da je to netočno?
Nakon istrage i zaključka na VONS-u da mi nismo umiješani, on je dalje inzistirao na mojoj smjeni. Postavlja se pitanje zbog čega. Tu moramo poći na jednu višu razinu interpretacije.
Poslije Oluje i kratkog trijumfalizma, svi vanjskopolitički čimbenici, države koje nisu nikada podržavale mogućnost Oluje, i njene rezultate, nastavili su pozicionirati Hrvatsku u kontekst Zapadnog Balkana. To je Tuđman dobro znao i na samrti je govorio nemojte da Hrvatsku ponovno odvedu u Jugoslaviju.
To nisu nikakve teorije zavjere je realnost koju mogu dokazati na 101 način. SAD se tad izvlači, oni su riješili rat i Europi prepuštaju dalje poteze. Europa robuje paradigmi da Zapadni Balkan mora biti ujedinjen i jedino se tako njime može upravljati, a ne pojedinim državama koje su nastale raspadom Jugoslavije.
To su jednodušni svi i Nijemci i Francuzi, poglavito Britanci, a i Vatikan koji je podražavao Hrvatsku, ali unutar Jugoslavije s većim ili manjim stupnjem autonomije. Vatikan nikako nije sugerirao Tuđmanu da ide na samostalnu državu Hrvatsku koja bi se zatvorila u neku autarkiju.
Vratimo se Hebrangu koji kao ministar obrane traži smjenu pet pomoćnika. Prijedlog nije prošao, on je podnio ostavku i Tuđmanu poručio “neka mu Bog pomogne razlikovati dobro od zla”?
Nije on podnio ostavku nego je njemu Tuđman rekao da se tornja, a ne znam tko bi tu trebao razlikovati dobro od zla.
Može se Hebrangu postaviti otvoreno pitanje zbog čega. Prvo, nasjeo na lažima Pavla Miljavca koji ga je, kao načelnik Glavnog stožera dočekao u polukatu i rekao da mu prijeti životna opasnost, da ne smije piti niti vodu jer će ga otrovati u MORH-u. Mislio sam da Hebrang izmišlja, no pokazalo se da mu je Miljavac to zaista rekao.
Kad je ministar Hebrang zatražio moju ostavku ja sam ju napisao i protokolirao. Ubrzo me nazvao predsjednik Tuđman i pitao tko me imenovao. “Vi, gospodine predsjedniče.” “Kome se ostavka podnosi?” “Vama, ali ide po protokolu, preko urudžbenog MORH-a.”
Predsjednik Tuđman mi je rekao da odem na odmor, a da on neće dopusti da Hebrang smijeni pet ratnih generala koje je on imenovao. U listopadu je Hebrang otišao iz MORH-a
U čemu je Hebrang vidio problem, osim što je vjerovao je da ga prisluškujete?
To bi trebalo pitati njega, ja ne vidim u čemu je problem. Vjerovao sam da će on s ljudima u MORH-u funkcionirati dobro. No, on je imao mantre koje meni nisu jasne.
Na jednim sastanku u Jurjevskoj, kad sam već bio na Pantovčaku kao savjetnik Tuđmana za nacionalnu sigurnost, Hebrang je došao s pričom da su generali jako zaslužni, ali sad je došlo novo vrijeme, oni nisu dorasli novom vremenu. Tad sam burno reagirao i rekao da neko tko je zapovijedao s tisuću, pet ili 15 tisuća vojnika nije nedorastao poslu.
U to vrijeme aktivne su i strane ambasade koje podržavaju neformalne skupine iz HDZ-a koje rade na rušenju Tuđmana, a koje žele preuzeti vlast. Profitirala je samo opozicija koja 2000. preuzima vlast, a u sigurnosno- obavještajnoj zajednici je uveden ustavni duumvirat (dvovlašće).
OSTATAK INTERVJUA MOŽETE PROČITATI OVDJE