Plinsku aferu u HEP-u u N1 Studiju uživo komentirao je predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin Dalibor Pudić.

Pudić kaže da su na saborskom Odboru  “iznesene apsolutno sve činjenice  od strane HROTE-a, HERA-e i od strane HEP-a koji ima najviše informacija po kojim se cijenama u prosjeku trgovalo”.

“Na kraju se vidjelo da je prosječna cijena 14 eura. Bilo je dana kad je bila i jedan cent, ali bilo je i dana kad je bila 25 eura pa je ispala ta prosječna cijena od 14 eura, što nije opet previše daleko od te tržišne cijene koja je znala varirati oko 25 eura po megavatsatu. Mi ne možemo u tom trenutku govoriti o svim gubicima koji se gledaju od tržišne cijene do cijene od 14 eura pa ogovoriti o gubitku od 10-ak milijuna eura. Da je bilo po tržišnoj cijeni, bili bi možda sedam ili osam milijuna eura”, rekao je Pudić.

Što se tiče Vladine uredbe, kaže da se ona ne može mijenjati svaki mjesec. “Vlada je još prošle godine donijela Uredbu u kojoj je rečeno da će sav plin iz INA-e ići za domaću opskrbu za kućanstva, institucije kao što bolnice, škole i slično i taj plin je već tad određen da će ići svim tim kupcima. S druge se strane postavilo pitanje cijene. Cijena je definirana u onom trenutku da se ne obešteti INA i stvori mogućnost tužbe od drugih vlasnika INA-e prema Vladi RH definirana na 47 eura kao tržišna. U trenutku kad je definirana metodologija je uzela prosjek u zadnjih 15 dana u trenutku donošenja i to je ta cijena od 47 eura.”

Zadnji e-mail šefa Uprave HEP-a Frane Barbarića poslan ministru gospodarstva Davoru Filipoviću je iz travnja, u njemu Barbarić piše da će HEP viškove koristiti za svoju proizvodnju, prodati na tržištu ili tražiti skladište u inozemstvu. Ne spominje se da će ostati u sustavu i prodavati po niskim cijenama. Mostov saborski zastupnik Zvonimir Troskot tvrdi da su namjerno planirani viškovi . Pudić pak kaže da se “to nije moglo namjerno”.

“Moglo se namjerno ostaviti umjesto prodati, ali nije se moglo uputiti to pojedinim opskrbljivačima jer su mogli svi kupiti jer su svi znali jer je HEP prije govorio da će biti tih viškova u mreži. To je činjenica koja ukazuje da ministar nije mogao znati sve do tog 29. lipnja informacije koje se događaju i koji su eventualni gubici koji se stvaraju u HEP-u. Na kraju krajve postavlja se pitanje jesu li znali kakav taj gubitak na tom plinu ima utjecaj na poslovanje HEP-a, hoće li biti potrebna nova dokapitalizacija ili se na drugim poslovima ostvario značajno veći profiti pa se s te strane može reći da je ovo neznatan gubitak u odnosu na ukupnu zaradu u HEP-u”, rekao je Pudić.

HROTE je na sve upozorio tek 29. lipnja. Zvonimir Troskot je te informacije iznio dan ranije.

“Upravo to se postavlja kao pitanje. Ako je Troskot imao to prije, tko mu je dao tu informaciju, je li otišla iz HROTE-a, HERA-e, Plinacroa… ako je dobio od institucija ili pojedinih ljudi, zašto ti ljudi nisu reagirali prema Ministarstvu ili svojim upravama. HROTE je sve objavio 29. lipnja, to nije datum nekog mjesečnog izvješća, to je više kao izvanredno. Dobra je informacija da je i HROTE izašao u datom trenutku i rekao da su to viškovi od mjesec dana”, komentirao je Pudić.

Postavlja se i pitanje (ne)reagiranja same Uprave HEP-a – je li bila nedovoljno sposobna, nemarna ili imala skrivene motive.

“Vrlo je teško reći, s informacijama koje ja imam, je li nešto bilo namjerno. To mogu utvrditi institucije koje mogu usporediti kako je netko poslovao prije, je li imao razmišljanja, je li komunikacija unutar kompanije bila takva da se znalo, ali da se nije htjelo reagirati ili je netko u nekom trenu odlučio reagirati, došlo mu je na red da razmisli o tome i da se pozabavi tim gubicima. Kada velika kompanija ima poslovanje, ima nekoliko sektora, to je širok spektar poslovanja i djelatnosti. I dođe u jednom trenutku da se možda bavite nekim drugim stvarima koje su profitabilnije. Primjer, možda je iz hidroenergije proizvedena tolika količina po jeftinim cijenama, a vi možete prodati i zaraditi, recimo, 100 milijuna, a ovdje gubite sedam ili osam. Vi se bavite s ovih 100 milijuna, a ne sedam kao Uprava. A je li netko u menadžmentu mogao donositi odluke, to najbolje znaju oni iz Uprave”, govori Pudić.

“Ako se utvrdi da je ostvaren gubitak od, ne znam, 10 milijuna, a po tržišnim cijenama bio sedam da su bolje upravljali tom prodajom, onda će morati reći čime su se tad bavili, gdje im je bila usmjerena pažnja. To je u svakom poslovanju tako. Zanemarite određene dijelove kad se bavite krupim stvarima. Kad govorimo o tako velikim firmama koje imaju tako širok spektar poslovanja, pogotovo kad se radi o trgovini gdje se svakodnevno mijenjaju cijene, onda imate situacija da gotovo svakodnevno morate brzo reagirati, a nije zadatak Uprave da se svakodnevno bavi samo s jednim segmentom poslovanja tvrtke. Moraju voditi brigu o širem spektru. Tu je vjerojatno delegirana odgovornost na neke druge menadžere koji bi morali reagirati, možda jesu u nekom trenutku upozoravali na gubitak, a ovi u datom trenutku nisu znali što bi  s tim. Možda su dvojili – smijemo li ili ne smijemo tržišno prodavati, i na kraju ipak nakon 15-20 dana odlučili da će prodavati”, zaključio je Pudić.