Znaš li oče, odakle su brda, doline, rijeke i sve to? 

Ti znaš?

Znam. To je od velike patnje koju trpi zemlja.

Marija Jurić Zagorka

U moru novijih pojmova čovjek se lako izgubi pa tako i kad je u pitanju pojam zdravstvene ekologije koja je sveprisutnija i kojoj se danas posvećuje velika pažnja. Ako bi definirali pojam ekologije ili ekologije čovjeka ili humane ekologije pa dodali, recimo socijalnu ekologiju ili bi objasnili pojam ekosustava i na kraju zdravstvenu ekologiju, vidjeli bi da su svi pojmovi međuovisni i da su sastavni dio ekološke znanosti. S druge strane kroz dostupne studije za laike postoje i nejasnoće, poput toga je li zdravstvena ekologija nužno ili ne vezana za onečišćenje okoliša. Logika kaže da je, a dvojbe se, zapravo odnose na potrebu odvajanja terminologije zaštite okoliša i zdravstvene ekologije, iako su u međusobnoj ovisnosti. Sve u svemu, sam pojam zdravstvene ekologije, kao dijela ekološke znanosti nije lako definirati, jer se, u osnovi još uvijek radi o polju koje je u nastajanju i koje nije polučilo neke ozbiljnije rezultate na globalnoj razini te zbog činjenice da govorimo o multidisciplinarnoj grani u kojoj su, uz medicinare za njeno funkcioniranje vitalno značajni i kemičari, kemijski tehničari, biokemičari, sanitarni inženjeri i tehničari, biolozi, prehrambeni tehnolozi i mnogi drugi. Pojednostavljeno rečeno, zdravstvena ekologija, kao javnozdravstvena disciplina bavi se utjecajem čimbenika okoliša na zdravlje ljudi, sprječavanjem bolesti i stvaranjem i očuvanjem zdravog okoliša, a odnosi se, zapravo na proširenje koncepta zdravlja na razinu ekosustava.

Znamo koliko je ekosustav koji funkcionira po načelu samoregulacije važan i kako svaka promjena jednoga dijela ekosustava uzrokuje promjene u ponašanju cjeline. Kako se ljudska populacija na Zemlji povećavala, prirodni ekosustavi su nazadovali, a promjene u ravnoteži prirodnih ciklusa imale su negativan učinak kako na ljude tako i na ostale žive sustave. Drugim riječima, transformacija ekosustava iz zdravih u patološka stanja često je nepovratna, čak i kada se uklone početni čimbenici stresa. Raspad ekosustava pod stresom često dovodi do smanjenih prinosa i ugroženih zaliha hrane, nestašice pitke vode i onečišćenja zraka, što sve povećava ranjivost ljudskog zdravlja. Prisjetimo se samo pomora pčela o kojima ovisi ekosustav i njihovih nestajanja na pojedinim geografskim područjima, zbog različitih utjecaja pa tako i zbog promjene okoliša- pesticidi, nedostatak kvalitetne hrane u prirodi, nepovoljne vremenske prilike te samo djelovanje čovjeka. Ili izjave Albert Einsteina o pčelama: “kada bi nestale s površine Zemlje, čovječanstvo bi imalo još samo četiri godine života.”

Iako se počeci ekologije uočavaju još od „ Oca medicine” Hipokrata koji je bolest vidio kao posljedicu poremećaja ravnoteže, a samu ideju o zaraznim bolestima temeljio na otrovnim isparavanjima zbog kojih ljudi obolijevanju od zaraznih bolesti, prošlo je dosta vremena do tumačenja ekologije koja se odnosi na ljudsko zdravlje i naglašava perspektivu koja priznaje ljude kao sastavni i međuovisni dio većeg globalnog ekosustava. Čovjek je sastavni dio ekosustava koji svojim djelovanjem utječe na okoliš, a posljedično i okoliš na čovjekovo fizičko i mentalno zdravlje.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u europskoj regiji gotovo 20% bolesti uzrokovano je štetnim djelovanjem čimbenika okoliša, iz čega je razvidno da je okoliš jedna od glavnih odrednica zdravlja. Godinama se već upozorava kako je mentalno zdravlje najveći izazov 21. stoljeća, osobito depresija, a posebno je zabrinjavajuća pojava kod djece i mladih. Različiti čimbenici utječu na pojavu mentalnih teškoća, a krize poput elementarnih nepogoda, ratova i pandemija, posebno narušavaju sliku mentalnog zdravlja populacije. Oko 20 % stanovnika Republike Hrvatske boluje od mentalnih bolesti. Od depresije u Europi i Hrvatskoj najviše pobolijevaju ljudi u dobi od 20 do 60 godina, dakle radno aktivno stanovništvo. Zbog porasta pojave pojedinih bolesti raste svijest o zdravstvenoj ekologiji i potrebi zaštite okoliša, poboljšanja zdravlja okoliša u kojem ljudi žive i rade, suživota ljudi i životinja, ili o održivom i uravnoteženom razvoju ,bez ozbiljnih rizika za ljudsko zdravlje. Drugim riječima, čovjek prvo izazove problem, kao posljedicu funkcioniranja suvremenog društva pa ga onda rješava, ne ulazeći u stvarne uzroke. Projekt Zdravi grad Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u koji su uključeni i hrvatski gradovi, na različite načine promiče visoke standarde za kvalitetu života i poboljšanje zdravlja u zajednici, u svim aspektima života u gradu te ga implementira u praksu i život svoje zajednice, od promicanja zdravih životnih navika, izgradnji prostora vezanih uz zdravlje (šetnice, biciklističke staze, igrališta…), čistoće, promocije i edukacije o selektivnom prikupljanju otpada, poštivanje standarda zdravog urbanog uređenja i pristupačnosti…Odgovornost i svijest svakog građanina za brigu o okolišu, čistoći javnih prostora i privatnih okućnica, selektivno gospodarenje otpadom, razvoj i korištenje prostora za sport i rekreaciju, nezaobilazni su na putu zdravlja pojedinca, zajednice i okoliša. Treba spomenuti i program za razvoj javnozdravstvenog rukovođenja kao koordinirajućeg ureda Odjela za Globalno zdravlje Centara za kontrolu i prevenciju bolesti SAD-a u Atlanti, čiji sadržaj je provođenje edukacije javnozdravstvenih menadžera. Sam program “Rukovođenje i upravljanje za zdravlje” krenuo je u “implementaciju” početkom 2002. godine kao partnerski program Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada i socijalne skrbi, županija i Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar”, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ciljano kao oblik pomoći županijama u procesu decentralizacije sustava zdravstva i socijalne skrbi. Program je polaznicima, članovima “županijskih timova za zdravlje” trebao omogućiti stjecanje znanja i vještina iz područja rukovođenja, unaprijediti njihovu međusobnu suradnju i učinkovitost rada lokalne uprave i samouprave tj. omogućiti da resursi za zdravlje budu usmjereni, upravo u područja u kojima postoje najveće potrebe i gdje će intervencije dati najbolje rezultate. Ovdje treba istaknuti istarsku županiju, kao najrazvijeniju u Hrvatskoj pa tako i u zdravlju, odnosno u planiranju zdravlja u Hrvatskoj mreži zdravih županija.

U kontekstu navedenog te činjenice da Hrvatska ima veliki potencijal zbog relativno netaknute prirode trebali bi isto više iskoristiti u segmentu turizma i same održivosti, imajući u vidu i akcije i intervencije zdravstvene ekologije koje su usmjerene praćenju, proučavanju i ocjenjivanju zdravstvene ispravnosti i kvalitete zraka, vode, hrane i tla. Naime, sama pandemija Covid 19, odnosno učinci iste iznjedrila je potrebu za održivosti koja će biti stvarna, a ne deklarativna kako u većini slučajeva slušamo, jer u protivnom teško ćemo osigurati zdravu i sigurnu budućnost. Turizam, koji je i sam pretrpio znatan poremećaj u pandemiji, jedna je od industrija koja može značajno doprinijeti sveukupnim ciljevima održivosti, uključujući prelazak s masovnog turizma koji potiče degradaciju zdravlja ljudi, životinja i okoliša na održiviji i zdraviji model, uzimajući u obzir i trend napuštanja masovnog turizma i sve veći razvoj određenih vrsta turizma i programa koji će poticati zdravlje.

Razvojem urbanizacije, sve većim stresom i pojavom mentalnih bolesti, problemom pretilosti, astme i bolesti srca koji su izravno povezani s čimbenicima okoliša, starenjem stanovništva, interes i potražnja zdravstvenog i ekoturizma će postajati sve veća, a poimanje samog zdravlja, kao stanja potpunog tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti, sve više će biti na tragu definicije Svjetske zdravstvene organizacije. To drugačije poimanje zdravlja svakako treba imati na umu, kao i činjenicu da se ljudi sve više okreću prošlosti, u smislu duhovnosti i humanizma.

Eko turizam, sam po sebi podrazumijeva odgovornost i visoki stupanj zaštite okoliša koji utječu na dobrobit lokalnog stanovništva i uključuju razumijevanje i obrazovanje turista i kao takvog treba ga još više razvijati, osmišljavanjem kvalitetnih i zanimljivih sadržaja, imajući stalno u vidu očuvanje biološke i kulturne raznolikosti. Istovremeno je važno podizati vlastitu razinu svijesti, kao i svijest samog posjetitelja, kako bi se kroz brigu za zdravlje brinuli o mjestima koja posjećuju. S druge strane Hrvatska nije dovoljno iskoristila svoj potencijal u zdravstvenom turizmu, kao najbrže rastućoj grani turizma, koja obuhvaća i prevenciju bolesti oporavak nakon bolesti i samo liječenje. Naime, sa zdravstvenim turizmom može se ostvariti prema procjenama više od milijardu eura, a Hrvatska ostvaruje sada oko 300 milijuna eura prihoda. Sama promocija zdravstvenog turizma svodi se uglavnom na napore pojedinih privatnih pružatelja usluga, dok je promocija s nacionalne razine relativno ograničena, na čemu treba zasigurno raditi. Zbog činjenice da je stanovništvo na globalnoj razini sve starije trebalo bi posebnu pažnju posvetiti toj populaciji, posebno onoj koja boravi u neprikladnom okolišu. Iako smo okruženi jakom konkurencijom u segmentu zdravstvenog turizma, počevši od Slovenije, Austrije, Mađarske, imamo prostora za poticanje konkurentnosti, čime bi se i sama sezona produljila. Uostalom to je prepoznato i u Akcijskom planu razvoja zdravstvenog turizma.

Uz značajne napore usmjerene na ekologiju očuvanja prirodnih okoliša i divljih područja, znanstvena ekologija, iako prisutna još uvijek nije uspjela u dovoljnoj mjeri utjecati na zdravlje ljudi i životinja. Ipak, pridržavanje preporuka WHO-a “Zdravlje u svim politikama” nikada nije bilo važnije. Pred nama je još dug put, što se može vidjeti u nedostatku dijaloga i međusektorskih akcija tijekom zdravstvenih kriza. Na sličan način, ideja je uključiti ekologiju u sve politike, uključujući one koje utječu na zdravlje ljudi, životinja ili biljaka.

Kako bi bili zdraviji trebamo „obnoviti” naš ugovor s prirodom. Ekologija je ujedinjujuća sila koja može umanjiti netoleranciju i proširiti našu empatiju prema drugima – i ljudima i životinjama”, rekao je Gregory Colbert. a zdravstvena ekologija, usmjerena na transdisciplinarni pristup razumijevanju svih čimbenika koji utječu na fiziološko, socijalno i emocionalno blagostanje pojedinca, ispituje promjene u biološkom, fizičkom, društvenom i ekonomskom okruženju radi razumijevanja kako promjene utječu na naše mentalno i fizičko zdravlje.

Piše: Snježana Nemec/Demos media

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE