Sinjski gradski vijećnik Stipe Perić oglasio se priopćenjem vezano za jučerašnju sjednicu Gradskog vijeća.
Prenosimo ga u cijelosti:
‘Na jučerašnjoj sjednici GV-a, gradonačelnik Miro Bulj odgovarajući na moje vijećničko pitanje o projektu javnog bežičnog i optičkog Interneta u našem Gradu, opet je dokazao nesposobnost i elementarno neznanje u upravljanju Gradom.
Radi se o dva strateški važna projekta za razvoj i ostanak mladih te poduzetnika u našem Gradu, a koja su zbog krivih odluka gradonačelnika – nepovratno uništena.
Miro Bulj iz populističkih razloga odbio je projekt ‘PRŠI’ – projekt razvoja širokopojasnog Interneta koji je osigurala Splitsko-dalmatinska županija za cijeli prostor Cetinske krajine i Županije, koji Grad ne bi ništa koštao, a svakom kućanstvu bi osigurao priključak na brzi optički Internet.
S druge strane, pristup bežičnom Internetu u samom centru grada kroz projekt WIFI4EU, koje bi koristili građani i turisti odbio je rečenicom ‘neću dozvoliti zračenje u svom gradu’, da bi jučer naveo i drugi razlog, da pozicije antena za repetitore nisu u skladu s prostornim planom. Gradonačelniku je očito potrebno objasniti, da repetitori nemaju nikakve veze s javnim WIFI-om, koji se preko router uređaja nalazi u skoro svakom kućanstvu i nije štetan za zdravlje!
Ponovit ću: Sinj je jedini grad u Hrvatskoj, vjerojatno i u EU koji je vratio već ugovorenih i bespovratnih 150.000,00 kn za projekt WIFI4EU.
Ovim činom gradonačelnik je još jednom pokazao svoje neznanje i katastrofalno vođenje grada te umjesto da osigura mladim obiteljima, poduzetništvu pa i Internet nomadima – pristup brzom Internetu i Internet mrežu nove generacije, svojom politikom NE_ĆE_TE , uspio je zakočiti razvoj Sinja za sljedećih 100 godina.
Tako u Sinju, uz autobuse starije od ‘Mojsijeve šlape’, kako to kaže naš gradonačelnik, a koji zahvaljujući njemu prevoze našu djecu i koje upravo on svojim ugovorima gura i sjeda u te autobuse, ostajemo na bakrenim žicama i Internet vezi iz ‘Mojsijeva doba’, a koje naš Grad ostavljaju na infrastrukturi iz prošlog stoljeća i onemogućavaju u razvoju.’
