Novinar i publicist Marko Ljubić na svom je facebook profilu komentirao paljenje ” Trnjanskih kresova” u znak sjećanja na Dan oslobođenja Zagreba 1945. i reakcije Hrvatskih suverenista.

Objavu prenosimo u cijelosti ;

“Dirljivo je gledati natjecanje između Domovinskog pokreta predvođenog Igorom Peternelom i valjda Dreletom s jedne strane i Suverenista predvođenih Davorom Karačićem i Milanovićem Litrom s druge – tko će snažnije istaknuti neslaganje s možemovsko-esdepeovskom vlasti u Zagrebu i ukazati na opasnost komunističko-partizanske i neojugoslavenske ugroze u tzv.Trnjanskim kresovima.

Suverenisti se pentraju po mostovima, pišu transparente i uspinju se po ogradama u domoljubnoj ekstazi, dok je Peternel jednostavnije isposlovao zabranu i intervenciju neprijatelja, u ovom slučaju policije i postigao status žrtve pred razularenim partizaninama i krvoločnim komunjarama.

I što sad?

Tomašević i njegovi vladaju, pale i rade što hoće, brzo će s ovakvom ingenioznošću spomenutih “desničara” umjesto imenovanja ulica i trgova i paljenja kresova, ozakoniti i preimenovanje Karačića, Litre i Peternela u revolucionarno primjerena imena.

I prezimena.

Bitno je do tada da imamo “win-win” situaciju.

Ljevica i antifa militanti strpljivo, organizirano i korak po korak osvajaju svaku rupicu vlasti i vladaju, što je njima primarni cilj i u čemu se snalaze kao u prirodnom okruženju, a ova desnica, genijalna i inventivna kakvu vidimo, postaje kolektivna narikača, žrtva i patetični proizvođač suza nad zlom sudbinom jer je to izgleda njihov primarni cilj.

Tko ne bi stao iza takvih pobjedničkih politika, vječitih moralnih pobjednika, koji gube utakmicu za utakmicom i razloge uvijek pronalaze u poruci – vidite li što nam rade!?

I na kraju zaključe – ipak smo mi moralni pobjednici!

Probajte ne navaliti u stroj moralnih pobjednika i proizvođača plača i jauka!

Mogli bi u poplavi ideja o alternativnim energijama, njegujući kult plača nad sudbinom, početi proizvoditi čiste, autentične domoljubne suze, pakirati ih u bočice s naljepnicama Suverenista i Domovinskog pokreta, patentirati to pod brendom – hrvatska muka, i konačno zauvijek poraziti Srbe u jaukanju i kuknjavi i postati europska predvodnica stradalništva.

Nema jednostavnijeg poslovnog i proizvodnog programa.

Moliti se da komunjare, Soroševci i pupovčevi Srbi što više i bezobraznije vladaju, pale i imenuju, da kresnu gdje god mogu, da brzo odluče na ime različitosti, slobode i ljudskih prava sašiti partizanske uniforme s kapama duginih boja, i srpom i čekićem preko petokrake. Da ozakone jednakost u odjevanju svim poštenim građanima, te da nam požive suverenističko-domovinskopokretaški stratezi i vođe puni volje za veranjem po mostovima, krovovima i drvećem kako bi se junački suprotstavljali nenarodnoj vlasti.

Ne gine nam produkcija suza dovoljna i za Kineze. I kad kažu, desnica nema viziju!?

Koja zločesta podvala!?

Strategija samo takva, a nisu Karačić, Litre i Peternel krivi što je narod zaostao i još nedovoljno educiran proniknuti te vizije.

Doći ćemo na svoje valjda, samo me strah da Peternel ne padne s drveta i junački pogine u čekanju pravilne reakcije naroda.

Pa da nam ostanu kresnute partizanine sami na bojnom polju, a nema tko kukati. To bi bila muka živa. “