Postoje li još uvijek muški i ženski poslovi kao nekad mamini i tatini. Ili je vrijeme „muških i ženskih“ poslova u društvu prošlo, a stiglo ono u kojem svi rade sve. U kakvom smo trenutno situaciji vezano za podjelu kućanskih obaveza upitao se jedan korisnih Reddita, a razvila se prilično žustra rasprava., piše slobodna dalmacija

“Muški, je li obavljate “tradicionalno ženske” poslove i u kojoj mjeri? Žene, jel istina što kažu ovi gore ili lažu?

Ako poslove u kućanstvu i oko kuće dijelite, postoje li poslovi koje ekskluzivno obavlja jedna osoba, čisto iz razloga što je neusporedivo bolja/brža/efikasnija u tome? Bonus pitanje: jesu li kod vas i “tradicionalno muški” poslovi postali zajednički ili su oni i dalje ostali muški? – napisao je korisnik Reddita, a uslijedile su stotine komentara na ovu temu.

– Kod nas je situacija da oboje radimo sve. Neke poslove koji se obavljaju češće radimo kako tko stigne, a neke koji se obavljaju rjeđe (pr. na tjednoj bazi) radimo naizmjenično. Ja češće peglam jer me opušta i bolje ispeglam od žene. Žena češće kuha jer radi smjenski pa zna imati prijepodneva kada baš nikoga nema kod kuće, a i ima širi kulinarski repertoar od mene.

Doduše, muški poslovi su i dalje muški. Ja perem auto, kosim, obavljam popravke po kući (ok, nešto kompliciranije mi je lakše napraviti, nego ju učiti, ali mislim da stvari tipa izbušit rupu za tiplu za kukicu za novu sliku ili odšarafiti dvije plastične matice i odštopati sifon na sudoperu ne zahtijevaju bogznakakvu vještinu ili snagu), perem auto, mijenjam kotače na autu (ili ga vozim vulkanizeru ili na servis), iznosim smeće za odvoz, odzračujem radijatore, palim grijanje itd. itd. Većina prijatelja i poznanika koji su evoluirali iz tradicionalnog balkanskog muškog pa rade nešto po kući imaju istu situaciju. Ženski poslovi su postali zajednički poslovi, a muški su ostali muški. A vi, kako ste? – započeo je temu jedan korisnik.

– Živim sam, kuham, peglam, čistim, popravljam… – požalio se drugi.
– Kada sam živio s curom, nije bilo nekakve razlike, sve smo radili kako stignemo, ako ona nije doma logično da ću ja staviti prati robu, a ne da se nju čeka i slično. Nema tu logike, sigurno neću čekati curu da dođe doma i da mi ispegla košulju da mogu ići negdje, ili da mi skuha da jedem – pohvalio se još jedan komentator, dok se drugi nadovezao:

– Opet, nažalost, znam lika kojemu je cura bila na poslu i čekao je mamu da mu dođe opeglati majicu da može doći na cugu. Ima debila, boli glava.

Jedna žena otkrila je kako joj izgleda bračni suživot:
– Radimo oboje 8-16. Živimo u stanu. Auto pere kad ga natjeram da ga odemo oprati. Gume odemo zamijenit ili zajedno ili tko ima više vremena. Zadnji put sam išla ja. Smeće iznese tko god ga prvi uhvati kad ima nešto za odnijeti. Radijatore još nismo odzračivali, mogli bi probati. Odštopavam odvode, on ne. Žarulju zamijeni onaj kome pregori. Stan počistimo zajedno vikendom, iako ja preko tjedna uvijek nešto poredim, on ne. Kupaonu čistim isključivo ja. Kuham, perem suđe, punim/praznim perilicu, on napuni/isprazni perilicu dva puta u mjesec dana. Kategorički odbija kuhati i naučiti nešto skuhati, možda 1-2 puta godišnje napravi nešto konkretno za jest. Perem veš, on ga objesi 1-2 puta mjesečno, nekad zajedno. Uglavnom ga ja pokupim jer ako pustim da on to napravi samoinicijatvno može stajati godinama. Ja plaćam račune, on plati ona dva šta dolaze njemu na mail. Ja idem u dućan, ali ako obavljam veliki shopping on nosi vrećice u stan dok ja parkiram auto. Nekad napravi ono šta ga se zamoli, a nekad serucka.

“Tretiranje svoj partnera kao osobne čistačice je karakterna mana, a ne samo minus. Odraz nepoštovanja, u najmanju ruku. Zato bi bio na cesti  i “Kad bi mi žene mogle istrpit jedno vrijeme s lošim menadžerstvom i prepustile njima da sve vode, pa makar falilo omekšivača, sastojaka u frižideru i paste, ubrzo bi naučili”, nanizale su se reakcije.

Najiskrenija je pak bila ispovijest žene koja je potvrdila da zbog muževog nerada razmišlja o razvodu.
– Ja sve radim, muž nista. Ima neke stvari koje volim napraviti kako spada pa mu vjerojatno ne bi ni dala da radi to samo tako. Mrzim ga zbog toga i majke mi da sam jednom nogom u razvodu. Krenulo je tako da sam bila između dva posla jedno vrijeme.. ne dugo… 6 mj. I onda onako iz dosade doma krenula u dubinsko čišćenje, pa imam vremena i za ovo i prozore koje dugo nismo oprali jer stalno nema vremena…..

I nikad se nismo vratili na staro. Prije tog incidenta barem je dio posla radio. Aljkavo i površno i očajno, ali je barem radio NEŠTO. Probala sam razgovor prijetnje, ucjene, podmićivanje…. Stvari su otišle u vražju mater skroz kad sam otišla na porodiljni.
 

Ne znam kako ode sam sa sobom navečer spavati znajući da je otišao na posao, došao doma i malo išao odmoriti leđa na kauć te onda uzme nešto za veceru. Iz protesta ja mu ne želim kuhati, tipa ako je vrijeme večere onda sebi i djetetu složim večeru, njemu ne. Sam si mora uzeti tanjur i ili napraviti to što i mi jedemo. Njegov veš se zadnji pere i ne slaže i ne pegla se. Ako skupljam smeće po kući, kantu kraj njegovog radnog stola ne ispraznim, prozor kraj njegovog radnog stola nisam oprala godinama. Ni pokupila paučinu koja je već impresivna.

Mislim kad kažem da ništa ne radi, mislim baš ništa. Travu kosim ja, drveće obrezujem ja, farbam, gletam, zidam, betoniram, mijenjam žarulje i lustere i prekidače…. Što jedino napravi. Uzme motorku i odpili neko drvo što treba povremeno, odveze aute na registraciju i buši rupe u betonskim zidovima kad treba nešto objesili ili pričvrstiti na zid. Sve to opće nije tako često. Dakle 90% vremena posao, kauč, frižider, kauč, posao…

I ne buni se. Ako nisam skuhala, naruči klopu ili pojede sendvič, odjeću nosi takvu kakva je, smeće se gomila i ne pokupi ga dok god može proći kraj stola. Mala je to cijena koju plaća da ne radi ništa po kući. Očito moram povećati uloge.

A mrzim ovakav život. I njega što mu je okej ovakav život.