Djeca istospolnih parova, rođena u inozemstvu, tamo imaju državljanstvo, Hrvatska im ga ne da, iako su im roditelji Hrvati. Razlog – u naše matične knjige mogu biti upisani samo mama i tata, ne dvije majke ili dva oca

Iva i Tanja (pravi podaci poznati su redakciji, op.a) hrvatske su državljanke, ne poznaju se, ali imaju isti problem. Iva ima dijete rođeno u Njemačkoj, Tanjino je rođeno u Austriji. Damir iz Zagreba živi u SAD-u, i ima tamo rođene blizance.

Sve četvero djece imaju strana državljanstva – njemačko, austrijsko odnosno američko, no troje ih, unatoč roditeljima Hrvatima, hrvatsko državljanstvo ne može dobiti. Razlog – njihovi roditelji žive u istospolnim brakovima odnosno partnerstvima. Hrvatske matice rođenih kao roditelje ne priznaju dvije majke ili dva oca, kao što je u Njemačkoj, Austriji ili SAD-u slučaj., pišu 24sata

Hrvatski zakoni su rigidni, neprilagođeni životu i različitim vrstama obitelji, zbog čega su ova djeca, smatraju njihovi roditelji –  diskriminirana. Nadležna ministarstva se pak samo loptaju s njihovim slučajevima jer je pitanje, za Hrvatsku, još uvijek politički odnosno svjetonazorski škakljivo i nitko ga ne želi riješiti. 

‘Želimo živjeti u Hrvatskoj, ali kako s ovakvim zakonima?’

– Ja sam državljanin Hrvatske, živim i radim u SAD-u, gdje sam u životnom partnerstvu s američkim državljaninom. Imamo blizance, koje je rodila gestacijska nositeljica. Naši blizanci imaju američke dokumente, u njihove rodne listove partner i ja smo upisani kao očevi, ravnopravni smo u svemu. Željeli bismo kroz koju godinu doći živjeti u Zagreb, moj rodni grad, kako bi djeca u Hrvatskoj krenula u školu. Mislio sam da će automatizmom dobiti hrvatsko državljanstvo, ali je to nemoguće, odbijen sam – počinje svoju priču Damir iz Zagreba, jedan od tri para s kojima smo razgovarali uz uvjet anonimnosti.

Kažu kako ne žele izlagati svoju djecu javnosti, ali im je stalo da se ovaj problem riješi. 

– Nemam ništa protiv parova koji su posvojili djecu u Kongu, i drago mi je što su njihova posvojena djeca automatizmom dobila hrvatsko državljanstvo. Boli me što ga moja djeca ne mogu dobiti, iako sam ja biološki otac, Hrvat. Hrvatska nestaje pod ‘bijelom kugom’, djece je u školama sve manje, a moja u Hrvatskoj u školu niti neće moći ići samo zato što imaju dva oca, a ne majku i oca – ogorčen je Damir. Slučaj njegove obitelji dvije godine čeka na Upravnom sudu RH. 

Damir je u životnom partnerstvu u SAD-u od 2020., blizanci su rođeni 2021. Djeca imaju američke rodne listove, američko državljanstvo. U Americi je, kaže nam Damir, tako rođeno na stotine tisuća djece, ne samo u gay nego i u hetero brakovima. Gestacijska nositeljica je osoba koja nosi dijete s kojim nije genetski povezana – embrij je stvoren od jajašca druge žene, donorice, i spermija oca. To nije surogat majčinstvo, u kojem žena za neki par nosi dijete kojem je ujedno i biološka majka. Pravno, u SAD-u je majka ona osoba koja je i genetski povezana s djetetom, i koja je bila trudna. Surogat majka, dakle, ima pravo na dijete odnosno može zatražiti raskinuće odgovora, za razliku od gestacijske nositeljice. Hrvatska administracija to, međutim, ne razumije.

– U pandemiji  smo djeca, partner i ja u Zagrebu bili gotovo pola godine, i htio sam riješiti državljanstva za djecu, kako ne bi boravili ovdje s turističkim vizama, bez zdravstveng osiguranja i ostalog. Odbijen sam. Inzistirali su na majci. Žalio sam se Ministarstvu pravosuđa i uprave, odbili su me i oni pa smo preko udruge Dugine obitelji predmet dali na Upravni sud. Tamo je od lipnja 2021. i nadam se da će uskoro biti riješen, ne bi smio trajati dulje od dvije godine, navodi Damir. Ne razumije, kaže, kako, na primjer, dijete ostavljeno pred vratima sirotišta, kojem ni majka niti otac nisu poznati, može dobiti državljanstvo, a njegova djeca, koja imaju zakonitog oca, ne mogu. Navodi i slučaj prijatelja Hrvata iz SAD-a, samca, dijete mu je također rodila gestacijska nositeljica, i isto je odbijen za upis u hrvatske matične knjige. 

Naši matični uredi ne poznaju i ne priznaju dvije mame ni dva oca

Tanja i njena supruga Austrijanka druga su takva priča. Žive u Austriji u registriranom partnerstvu, u kojem je Tanjina supruga rodila dijete, Tanja je djetetu tamo upisana kao druga mama, drugi roditelj.
– Naše dijete, u Austriji naše zajedničko dijete, u Hrvatskoj ne može dobiti državljanstvo na račun mene kao roditelja. U matičnom uredu ne priznaju nas dvije kao majke. Uputili su me na Ministarstvo obitelji, oni pak na Ministarstvo uprave i pravosuđa. Kontaktirala sam na kraju udrugu Dugine obitelji, i pridružile smo se daljnjem procesu, kaže nam Tanja. Za razliku od krute administracije, dodaje, njihova okolina u Hrvatskoj itekako normalno prihvaća njihovu obitelj. 

Treća priča su Iva i njena supruga, obje hrvatske državljanke, koje su živjele i radile u Njemačkoj, gdje su dobile i dijete. Vratile su se u Hrvatsku. 
– U Hrvatskoj smo 2015. sklopile životno partnerstvo, a dvije godine kasnije otišle smo raditi u Njemačku. Tamo smo sklopile i brak, koji Njemačka ne ograničava samo na hetero parove. Inseminacijom, kao najjednostavnijim postupkom umjetne oplodnje, ja sam ostala trudna, dobile smo djevojčicu. Moja je supruga u djetetov njemački rodni list upisana kao druga majka, a dijete je na račun mene dobilo i hrvatsko državljanstvo, rodni list, domovnicu, sve. Međutim, u rodnom listu u Hrvatskoj ja sam majka, otac je nepoznat, a moje supruge nema nigdje, kaže Iva. 
– Suludo je da moja supruga ovdje mora tražiti partnersku skrb, a već je u djetetovim dokumentima upisana kao drugi roditelj. U Njemačkoj je sad dovoljno da se dijete rodi u istospolnom braku, i drugi je roditelj automatski priznat kao ravnopravan. Kad se naše dijete rodilo, druga je mama morala proći proces posvajanja, i mi smo to obavile. U Njemačkoj naše dijete ima pravo i na naslijeđivanje od roditelja obje majke, u Hrvatskoj nema, priča nam Iva. Djevojčici je normalno, dodaje, da obje žene zove “mamom”, vrijeme je, kaže, da i šira okolina, a pogotovo institucije, takve obitelji prihvate, i ne sablažnjavaju se. Nije joj jasno kako u Hrvatskoj ne vrijedi nešto što je u Njemačkoj ili Austriji sasvim normalno, a svi smo u EU. I ovaj se par pridružio inicijativi udruge Dugine obitelji da se stvari promijene. 

U Sloveniji postoji rodni list u koji mogu biti upisana dva roditelja istoga spola 

– Slovenija ima dvije vrste rodnog lista – s majkom i ocem, ili pak s dva roditelja, neovisno o spolu. Kod nas se, međutim, “loptaju” Ministarstvo pravosuđa i uprave i Ministarstvo obitelji, u rukavicama čekajući što će Upravni sud reći, kaže Daniel Martinović, predsjednik udruge Dugine obitelji. S Ministarstvom uprave, dodaje, vode nekoliko sporova oko toga.

Ministarstvo pravosuđa i uprave za 24 sata  kratko odgovara kako “upis u matične knjige rade neposredno matičari, a pravni odnosi roditelja i djece su regulirani Obiteljskim zakonom koji nije u nadležnosti Ministarstva pravosuđa i uprave”. Iz Ministarstva obitelji kažu pak kako je “Zakon o državnim maticama u nadležnosti  Ministarstva pravosuđa i uprave te su navedenim Zakonom uređeni podaci o roditeljima”. I tako u krug. 

Zakon o državnim maticama ne navodi izrijekom da u rodnom listu djeteta moraju biti upisani majka i otac nego se kaže samo kako se upisuje “roditelje”. Međutim, kako je Ministarstvo pravosuđa i uprave u svojoj odbijenici napisalo ocu Damiru, Obiteljskim zakonom je propisana “presumpcija majčinstva”,  odnosno da se djetetovom majkom smatra žena koja ga je rodila. Postoji i “presumpcija bračnog očinstva”, tako da se djetetovim ocem smatra majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme braka, ili u razdoblju do 300 dana od prestanka braka. 
“Obiteljski zakon izrijekom govori o majčinstvu i očinstvu. To što je u nekoj drugoj državi, konkretno SAD-u, priznat određeni status ne znači da se takav odnos može automatski priznati i u Hrvatskoj, zaključilo je Ministarstvo pravosuđa i uprave u odbijenici Damiru. 
– Nama je u Hrvatskoj oduzeto pravo na roditeljsku skrb, priznatu nam u SAD-u, a djeci pravo na roditelje, priznate im u SAD-u. Diskriminirani smo na temelju vrste obiteljske zajednice, ogorčen je Damir. Ministarstvo odgovara kako diskriminacije niti kršenja konvencija nema.  
– Dodatno, Obiteljskim zakonom jamči se pravo djeteta da zna tko su mu roditelji, odnosno da zna svoje biološko porijeklo, što je sukladno Konvenciji o pravima djeteta. Nije kršenje propisa ako se na teritoriju Hrvatske primjenjuju hrvatski propisi , a ne propis koji je na snazi u nekoj drugoj državi. Ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj, a osobito u svrhu zaštite prava i dobrobiti djece, zaštite javnog morala i pogodovanja braku, odgovoreno je Damiru iz Ministarstva pravosuđa i uprave. Obratit će se, kaže, i Europskom sudu za ljudska prava, bude li potrebno. 

Kako zaključuje Martinović, sve je moguće riješiti dogovorom između dva ministarstva, samo kad bi za to bilo i političke volje. Može se preslikati, primjerice, slovenski model pa da roditelji biraju rodni list od dva ponuđena. 
– Time se nikome ne bi naštetilo, a nekome bi riješilo probleme. Pravila treba prilagoditi stvarnom životu, zaključuje Martinović.