Fran Žaver Kesterčanek u lovačkom priručniku pisao je da su dabrovi u Hrvatskoj izumrli. U 1996. prvi dabrovi ispušteni su u šumi Žutica kraj Ivanić-Grada, a u posljednjih desetak godina na nekim su područjima popunili kapacitete staništa i počele su se prijavljivati štete
Iz više općina na sjeveru Hrvatske stižu vapaji poljoprivrednika i vlasnika šuma koji imaju probleme s – dabrovima. Životinja za koju je Fran Žaver Kesterčanek u lovačkom priručniku “Lovstvo” 1896. godine pisao da je izumrla u Hrvatskoj, danas se toliko razmnožila da građani traže pomoć i zazivaju odstrel. No, dabar je zaštićena životinja koju je zabranjeno ubijati. Iz Trnovca Bartolovečkog stižu vijesti o velikom štetama na nasadima suncokreta i drugim kulturama, a u Novom Marofu šumoposjednici se žale da im ruše stabla pokraj potoka. Boje se i poplava.
Prije tridesetak godina u Hrvatskoj je pokrenut projekt povratka dabra, a od 1996. do 1998. godine pušteni su u prirodu na par lokacija. Dabar se ubraja među najveće glodavce na svijetu. Veći je samo kapibara ili veliko vodeno prase. Razvile su se dvije vrste – Castor fiber ili europski dabar i Castor canadiensis ili kanadski dabar, s raznim podvrstama. U Hrvatskoj živi samo europski dabar, najveći glodavac sjeverne Zemljine polutke. Odrasli mužjaci dugi su od 75 do 95 centimetara, a rep je dug oko 30 centimetara I 20 vm širok. Visok je oko 30 cm i težak oko 25 kilograma. Izvrstan je plivač i ronilac. Ima kratke i jake noge s po pet prstiju. Prsti na prednjim nogama imaju velike nokte, dok su na stražnjim nogama prsti do pandža spojeni plivaćom kožicom.
Zubi glodnjaci i snažne čeljusti omogućuju grizenje drva i rušenje stabala. Znanstvenici ističu da zahvaljujući osjetilima i inteligenciji rijetko dolazi u neprilike. Živi u vodotocima i vodenim površinama. Gradi nastambe u vodi koje podsjećaju na krušne peći, te iznad zemlje. Nisu do kraja poznati razlozi znatnog pada brojnosti populacije dabra. Pretpostavlja se da su i nekad nailazili na pobunu poljoprivrednika, a i lovili su se zbog masti koja je smatrana ljekovitom. Možda su se pojavile i bolesti koje su ih desetkovale. Prvo je istrebljen u Engleskoj još u 12. stoljeću, u 16. u Italiji, u 18. u Švicarskoj, u 19. u Mađarskoj… Početkom 20. stoljeća u Europi je ostalo svega 700 jedinki. S vremenom su države počele donositi mjere zaštite, a 1992. priključila im se i Hrvatska., piše večernji list
