JOŠ UVIJEK se ne zna kako su i koliko je zapravo djece iz Demokratske Republike Kongo posvojeno u Hrvatsku otkad su kongoanske vlasti zabranile međusobna posvajanja 2017. godine. Službena agencija za posvajanja iz Afrike u Hrvatskoj ne postoji već deset godina, pa su očigledno pojedinci samostalno iz Hrvatske organizirali posvajanje kongoanske djece., piše index.hr
Ipak, za posvajanje iz DR Konga trebali su posrednika, a četiri para koja su zapela u Zambiji pod optužbama za pokušaj trgovine djecom surađivala su s Emmanuelom Kabongom, ravnateljem kongoanskog sirotišta i vlasnikom male farme u gradu Lubumbashi u DR Kongu te predsjednikom udruge civilnog društva Association pour le soutien des initiatives de développement.
Kabongu to nije prvi put da surađuje s Hrvatima. Njegova je udruga bila službeni partner riječke udruge Marijina farma, koja je ugašena prošli tjedan, što je ponovno podiglo prašinu u javnosti, posebice zato što se od uhićenja Hrvata u Zambiji Kabongu izgubio svaki trag.
Zahtjev za gašenjem udruge predan dva tjedna nakon uhićenja u Zambiji
Zahtjev za gašenjem Marijine farme podnesen je samo dva tjedna nakon uhićenja Hrvata u Zambiji i nestanka Kabonga. Prošli tjedan udruga je službeno ugašena, a od tada su se njezini članovi samo jednom pojavili u javnosti, i to priopćenjem. Marija Ivaniš, osnivačica udruge, smatra da je to bila njezina moralna dužnost, a daljnja istupanja u javnost odbija.
Ivaniš je profesorica nekoliko ekonomskih predmeta na riječkom sveučilištu, uključujući i kolegije Etike i društvene odgovornosti te Društvenog poduzetništva u uslužnim djelatnostima. Uz to je i kći istaknutog riječkog političara Nikole Ivaniša iz Primorsko-goranskog saveza, kojemu je podršku u kandidaturi za gradonačelnika Rijeke na prošlim lokalnim izborima dao Stipe Mesić.
Javnost postavlja brojna pitanja. U prvom redu je nezanemariva povezanost između udruge Marijina farma odnosno Marije Ivaniš te stanovitog Kabonga. Drugo, nije zanemarivo ni vrijeme podnošenja zahtjeva za gašenje udruge – 20.12.2022., što je svega dva tjedna nakon uhićenja u Zambiji.
Ivaniš se protekle subote obratila medijima putem priopćenja te je kao razlog prestanka djelovanja navela nemogućnost vođenja udruge zbog obaveza. Također je izjavila da njezina udruga nije posredovala u posvojenima iz DR Konga, osim jednom – kada je ona posvojila dijete iz sirotišta, o čemu je često pričala u javnosti.
Tako je za magazin RYL 2018. godine ispričala svoje iskustvo posvojenja iz te zemlje. Tada je napisala da je dijete koje je posvojila imalo roditelje.
Ovo su dijelovi njezine ispovijesti o posvajanju iz DR Konga:
“Od svoje je četvrte godine živio s svojim biološkim roditeljima u kršćanskoj obitelji, koja vrlo teško živi. S majkom i ocem koji se, usprkos tome, na sve načine muče da prehrane i školuju svoju stariju djecu. Surova stvarnost te je ljude natjerala da odluče dati dvoje svoje djece na posvajanje.
Ovdje ne govorimo o prodaji djece, ovdje govorimo o međunarodnom posvojenju, humanom pristupu djeci i šansi da žive. Kako je tužno zapravo. Ljudima je normalno dignuti kredit i kupiti skupi auto, ali im nije normalno platiti život i spasiti nekoga. Kad me pitaju jel bilo teško, odgovaram da nije.
(…)
“Prihvatilište vodi jedan krasan čovjek sa svojom obitelji i brine o djeci kojima su nađeni međunarodni posvojitelji. Tamo imaju redovne obroke, sve higijenske uvjete za življenje, igraju se, pjevaju… poput nekog vrtića. Tamo, poput mog Michaela, prolaze adaptaciju i emotivnu traumu odvajanja od bioloških roditelja, a nakon toga, ljudi koji se brinu o njima, pripremaju ih za dolazak roditelja s kojima će otići u bolji život.
U cijelom postupku, sve vrijeme bila sam na svakodnevnoj bazi u kontaktu s voditeljem prihvatilišta, kojeg sam po osobnom dolasku u Afriku upoznala i zagrlila.”
Od Ivaniš nismo uspjeli doći do odgovora je li čovjek iz prihvatilišta kojeg spominje upravo Emmanuel Kabongo.
“Udruga nije niti u jednom slučaju posredovala postupku posvajanja djece iz DR Kongo. S ravnateljem sirotišta iz DR Konga, za kojeg se tvrdi da je u bijegu, nisam ni u kakvom kontaktu. Jedino posvojenje u kojem sam sudjelovala je posvojenje moga mlađeg sina i na to sam iznimno ponosna”, stoji u njezinom subotnjem priopćenju u kojemu je još istaknula da je udruga sufinancirala školarine za 46 kongoanske djece., piše index.hr
Ivaniš: Ne razumijem zašto i dalje kopate?
Kada smo nazvali Ivaniš kako bi nam pojasnila još nekoliko detalja oko rada udruge i razloga njezina gašenja, rekla nam je da je njezina udruga više radila za hrvatsku djecu nego za afričku i potvrdila je još jednom da nije u kontaktu s Kabongom te da ne namjerava više istupati u javnost.
“Mi smo udruga koja je više radila za riječku djecu nego za Afriku. Ja sam svoju moralnu dužnost obavila, jednu izjavu sam dala, ne znam zašto se dalje kopa. Mogli ste nas ranije pratiti, učinili smo pregršt lijepih stvari za djecu.
Molim vas kao sveučilišni profesor i majka dvoje djece da me se iz svega izuzme, nemojte me remetiti i čačkati, ja sam svoje imala za reći. Ne želim na više ništa odgovarati”, kazala nam je.
Na spomen uhićenih Hrvata u Zambiji unervozila se i poklopila nam slušalicu, pa je nismo stigli pitati je li bila u kontaktu s bilo kojim od posvojitelja koji su sada u zatvoru u Zambiji i zašto je prekinula svoju suradnju s Kabongom.
Bivša dopredsjednica Marijine farme Hela Liverić rekla nam je da u udruzi nije već tri godine i da nije u kontaktu s ikim iz udruge. Kao razlog navela je nedostatak vremena da se posveti radu udruge.
“Živim na selu i uopće nemam nikakav kontakt s njima. Dalje ne bih ništa komentirala”, rekla nam je Liverić, inače vlasnica farme Drijade u istarskom Šumberu, čiji je gost nerijetko znala biti obitelj Karamarko, ali i brojni svjetski diplomati.
Stipe Štavlić, poduzetnik i vlasnik farme kokoši u Gospiću, bio je tajnik Marijine farme. On se najviše angažirao po pitanju uzgoja životinja na farmi koje su se kasnije prevozile u DR Kongo. Jednom je prilikom za Riječku televiziju objasnio kako funkcionira njihova farma u Kongu i ljudi koji tamo žive.
“Ljudi funkcioniraju na takav način da kada dobiju kozu, odmah ju stavljaju pod nož zato što ne razmišljaju što će biti sutra. Naš glavni cilj je da koze koje će doći dolje do njih idu reproduktivne u cijeli proces odnosno da se jarići koriste za meso, a da se ženke ostavljaju za daljnji rasplod, proizvodnju sira i sirutke”, ispričao je tada.
Pokušali smo stupiti u kontakt i sa Štavlićem, koji se prilikom telefonskog razgovora osvrnuo isključivo na informacije navedene iz priopćenja u subotu. Dalje ništa nije htio komentirati, osim da ga “maltretiramo”. Poklopio nam je slušalicu prije nego što smo ga uspjeli pitati zašto izbjegavaju dati konkretnije informacije o suradnji s Kabongom i zatvaranju udruge.
Što je uopće Marijina farma?
U subotnjem priopćenju javnosti Ivaniš je navela da se rad udruge za Afriku vezuje isključivo za nabavku stočarskih i poljoprivrednih kultura kako bi se tamošnje stanovništvo potaknulo na mikrozapošljavanje i pokušaj stvaranja održive farme te kako bi se radom iskorjenjivali glad i siromaštvo u jednoj od najkorumpiranijih i najsiromašnijih država svijeta.
U nekoliko je televizijskih gostovanja tijekom zadnjih pet godina isticala da želi kroz edukacije i obrazovanje poboljšati uvjete tamošnjeg lokalnog stanovništva i potaknuti ga da se kroz mikropoduzetništvo počne samozapošljavati i poboljša uvjete svog života.
“Ne želimo donirati novac i nekoga kratkoročno nahraniti, već pokazati im kako si sami mogu nešto napraviti i živjeti od toga”, kazala je Ivaniš prije tri godine za Riječku televiziju.
U zadnjem telefonskom razgovoru rekla nam je da su tijekom svog petogodišnjeg djelovanja više pomogli hrvatskoj i riječkoj djeci nego afričkoj iako u opisu udruge stoji da je glavni cilj udruge smanjenje siromaštva i gladi lokalnog stanovništva u gradu Lubumbashi u Demokratskoj Republici Kongo kroz edukaciju lokalnih farmera i stanovnika o obrađivanju zemlje i uzgoju poljoprivrednih kultura te uzgoju stoke., piše index.hr
Zašto se s vremenom smanjilo djelovanje prema prvotnom cilju, pomoći ljudima u Africi, od Ivaniš nismo uspjeli saznati.
Prikupljali novac za riječku djecu i izbjeglice iz Afganistana
Na službenoj stranici udruge, koja je u međuvremenu ugašena, stajao je dio aktivnosti kojima su se bavili. Tako su 2021. godine organizirali božićnu humanitarnu akciju u kojoj su prikupljali donacije za tople obroke djeci iz socijalno ugroženih obitelji koje jedu u pučkoj kuhinji. Prikupljali su i novac za izbjeglice iz Afganistana.
Prema informacijama Ministarstva financija, udruga je 2019. godine imala 104.746 kuna prihoda od donacija, od čega je tisuću kuna bilo iz proračuna Grada Krka. Naredne godine donacije su im bile znatno manje – 62.331 kunu, od čega je tisuću kuna bilo iz lokalnog proračuna. Taj su iznos pretvorili u bonove za 97 obitelji riječkih školaraca za kupnju namirnica u trgovačkom centru, sve kako bi im se osigurao bogatiji blagdanski obrok.
Godine 2021. udruga je imala 47.838 kuna prihoda, svi su bili iz donacija i nijedan iz proračuna te su od njih, isto kao i prethodne godine, načinili bonove za 79 riječkih školaraca. Surađivali su i s Rotary klubom koji je prilikom prvog putovanja u DR Kongo platio dvjema volonterkama avionske karte., piše index.hr
