Zdravko Mamić ponovno se obratio medijima iza regije. Ovom prilikom u Mostaru je dao veliki intervju beogradskom Mozzartsportu, u kojemu je govorio o svemu, od svojih početaka u nogometu, do današnje aktualne borbe za vlast u Dinamu. Pričao je i o hrvatskoj reprezentaciji, noogmetu na ovim prostorima, u gotovo tri sata intervjua načete su mnoge teme, a neki odgovori sigurno će izazvati novi val reakcija na raznim stranama. Prije svega, objasnio je beogradskim novinarima svoje viđenje zašto je u Hrvatskoj osuđen.
“Oni mene ne terete za utaju poreza, ja bih rezao ruke onom ko ne plaća porez. Oni meni nisu natovarili pranje novca. Oni tvrde da su provizije koje su naplaćene u slučaju prodaje Modrića, Ćorluke i Eduarda, fiktivan posao. I da je iz Dinama neopravdano iznešen novac. A kako ja da vam to opišem? Evo, 2007. godine mi smo u Kapfenbergu na pripremama, Ćorluka ne želi igrati i trenirati. Želi ići u Dortmund za dva milijuna eura. On i njegov otac. Mi to znamo, ali mu ne možemo ništa. Želi nas staviti pod pritisak, to igrači rade. Mene zove Slaven Bilić iz Londona: ’Zdravko, slušaj me, želi te vdijeti moj prijatelj Jaron Anderson. On je jedan od najpoznatijih agenata na svijetu, doveo je tajlandskog premijera Shinavatru koji je kupio City. Poslije mu je Shinavatra dao 100 milijuna eura da dovede trenere i igrače. Onda Anderson dolazi do mene, ja uzimam privatni avion i on me pita imam li esnog beka. Upalila mi se lampica, kažem da je Ćorluka i bek, i štoper i zadnji vezni. Na kraju je to manje važno. Mi se dogovorimo, onda odlazimo na stadion Cityja, odakle ja zovem Ćorluku. Pitam ga Čarli, bi li išao u Englesku? On mi odgovara: ’Šefe, z……š me’. Mi na kraju u Manchester Cityju prazan klub osim direktora Mackintosha. On je danas direktor Fulama. I sada Anderson diktira Mackintoshu uvjete, tu su pored mene sin Mario i brat Zoran. Dakle, transfer 13,5 milijuna eura., za igrača ugovor na pet godina od 20 milijuna eura. Znači, napravio sam oružanu pljačku Cityja u korist Dinama i sada to imam na sudu. Jer je isplaćeno 10 posto od tog transsfera kao menadžerska provizija. Oni kažu da je to fiktivni posao. Čarli jeste poslijee postao svjetski igrač, pokazao da je za najbolje klubove, ali u tom trenutku on nije bio za Surdulicu, da mi ne zamjeere tamo. I naravno da je ta provizija legalna, platio je Manchester City 10 posto i Dinamo 10 posto. To su podijelili Anderson i moj sin.”, ispričao je Mamić.
I priznao je da je mroalno upitno da član obitelj, u ovom slučaju sin, radi poslove s klubom u kojemu je on, ali…
“Mogu vam nešto reći… Teoretski, da se ne lažemo, to je moralno upitno da netko postavi sina da radi kao posrednik. Ali nijedan trener na svijetu, direktor, predsjednik… Takav ne postoji na svijetu gdje neki član obitelji nije uključen u biznis. Posebno tamo gdje su velike pare. Nema posla od 10, 20 ili 30 milijuna eura gdje on sebe nije ugradio. Mislite da netko razmišlja drugačije? Evo ti si pametan, spojio si dva predsjednika i dat će ti deset posto… Ne, frajeru, Centrirat će svog odvjetnika, agenta i reći da možeš s njim raditi. Tu nema slučaja. Bitno je da je posao zakonski napravljen. Dinamo je u posljednjih 20 godina moja vladavine napravio dvije tisuće dolazaka i odlazaka igrača. Zašto je 1950 u kojima nije sujelovao moj sin legalno i nitko ih ne preispituje, a samo su upitni ovi gde je moj sin uključen?. Ma ljudi su uzimali… Da ne kažem sad. Ja sam mogao napravitii da od Modrića u klub uđe dva milijuna eura, a da meni dođe 20. Nitko me nije mogao iskontrolirati, kao što ne može nijednog predsjednika na svijetu“.
Tvrdi da je Dinamo danas i u prošlosti najčišći klub na svijetu, jer nijedan klub nije prošao toliko insprekcija i kontrola. A zatim su ga pitali zašto je popularniji u Srbiji nego u Hrvatskoj?
“To je žalosno. Svjestan sam toga. Tako je u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji. To je zato što ti ljudi nisu zadojeni mržnjom prema meni iz niskih strasti. Uvijek ste u svom selu najmanje priznati, jer je onaj prvi rođak ljubomoran na vas ako imaš bolju ogradu ili auto. Znate, one priče nije imao kao klinac pare za tenisice, a sad se on nešto tu kao k…i. U Hrvatskoj postoji jedan veliki klub kao što je Hajduk, kao što u Srbiji postoje Zvezda i Partizan. Hajduk i ljudi oko njega su navijači. To su gradonačelnici, ministri, premijeri, šefovi službe… U jednom trenutku im je dosadila dominacija Dinama. Energija ljudi koji navijaju za Hajduk, plus njihove funkcije, oni su to iskoristili za obračun sa mnom. Smatrali su da će, ako lividiraju mene, Dinamo pasti i da će oni zauzeti to mjesto“.
Je li razmišljao u nekom trenutku prepustiti Hajduku jedan naslov prvaka?
“To u mom mozgu ne postoji. Evo vam jedan primjer. Radi se o sezoni 2004/2005. Dinamo je otišao u stečaj, bio je dioničarsko društvo. Nema ništa. Mi nastavimo kao udruga građana, jer je Dinamo bio toliko veliki klub da se nitko nije usudio da ga ugasi. Te 2004. godine mi smo mo završili u, zvali smo je ’liga za bedaka’. To su nam iskreirali čelnici Hajduka, gdje su bili predsjednik Grgić, direktor Fiorentini i Igor Štimac. Bili smo mi slabi, ali oni su nas malo još gurnuli, da ne pričam kako. E, sljedeće sezone je Hajduk u još težoj situaciji. Nema šanse da ne budu u ’ligi za bedaka’. Tada je premijer Ivo Sander, veliki navijač Hajduka. On meni kaže: ’Zdravko, pustite tu utakmicu Hajduku, nema smisla da igramo play-out, napravite sve’. On razmišlja kao političar, iz Splita je, navija za Hajduk, u Dalmaciji mu je biračka baza. Odgovorio sam mu: ’Šefe, ja majci rođenoj ne puštam’. Ali nisam toliko bahat, ima tu nastavak. Dodao sam da nije lako namjestiti utakmicu, da to pričaju samo budale, šarlatani i kriminalci. Zamislite, ja koji pričam igračima da se bacaju glavama na kopačke, a sada im trebam reći da skinu gaće i puste Hajduku?”, prenosi danas.hr
