Tomislav Tomašević šokirao je svoje pristaše i razgalio protivnike odglumivši ni manje ni više nego Milana Bandića.
“Idemo delati!” poznati je ratnički poklič bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je ponosno nosio titulu najvećeg hrvatskog populista. Taj svoj imidž brižno je njegovao i samo ga je to godinama spašavalo od gubitka vlasti u Zagrebu. Nije mu smetalo ni to što su se mediji u pravilu izrugivali njegovim hinjenjima da je samo prvi među jednakima. On je delao po svom dok ga od funkcije prerana smrt nije rastavila.
“Idemo raditi !” otelo se danas aktualnom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, nakon čega je uskočio na smetlarski kamion odjeven poput vrijednog radnika Čistoće.
Dogodilo se to na opće zaprepaštenje svih koji su u njemu vidjeli suštu suprotnost Bandiću. Takvi su danas posezali što za cijelim paketom religioznih gesti, što za šarenim pilulama gledajući u nevjerici tu reinkarnaciju pokojnog šefa Zagreba.
Oni drugi, koji Senfa ne mogu nacrtanog vidjeti, vjerujući da se radi o nesposobnom lažnjaku koji zna kritizirati, ali ne zna delati, danas su razvukli širok osmijeh i zadovoljno trljali ruke.
Badava je Tomašević danas tražio od javnosti da ga ne uspoređuje s Bandićem jer je on to učinio prvi. Branio se, doduše, da je Bandić takvim gestama podučavao druge kako treba delati, dok je on odlučio iz prve ruke doznati koliko je posao čistača ulica težak.
To bi čak imalo smisla da je u ponedjeljak na početku svog mandata popisivao potrošnju plina u kućanstvima, u utorak na Žitnjaku mijenjao puknutu cijev vodovoda, u srijedu čistio cijevi u pročistaču otpadnih voda, u četvrtak naplaćivao parking na Kvatriću, u petak kopao grobove na Mirogoju, u subotu uređivao cvjetnjak kod Glavnog kolodvora, a u nedjelju skupljao razvrstani otpad svojih sugrađana.
Ali nije. Nije to učinio ni kad su radnici Čistoće tražili veće plaće, pa čak ni kad su prestali raditi prosvjedujući zbog ekspresnog otkaza trojici nesavjesnih kolega. Prvih dana štrajka, istina, bio je službeno u Ateni, no nije to učinio ni nakon povratka u Zagreb, kada je bio prilično čvrst tvrdeći: “Ja nisam Bandić”.
Učinio je to tek danas, nakon što je im je praktički rekao – majkemi, ispunit ću vam sve zahtjeve.
Da je umjesto posezanja u Bandićev supersak na prvi znak raspada sistema povukao poteze na koje se odlučio tek danas, ne bi bilo potrebe za kostimiranjem i predstavom za mase. Ovako više nije pitanje hoće li, nego kad će pojesti pahulje., piše Saša Vejnović dnevnik.hr
